Histopatologija

Histopatologija je oblast patologije koja se bavi histološkim proučavanjem obolelog biološkog tkiva. Ona je važan alat u anatomskoj patologiji i koristi se za preciznu dijagnozu kancera i drugih oboljenja.[1]

Mikrografija pokazuje nekrozu kontrakcionog sloja, histopatološki nalaz miokardijalne infarkcije (srčani napad).

Pripremanje uzoraka tkiva uredi

Histopatološki pregled tkiva otpočinje hiruškim zahvatom, biopsijom ili autopsijom. Tkivo se uklanja, i zatim smešta u fiksacionu sredinu koja stabilizuje tkivo kako bi sprečila njegovo raspadanje. Najpoznatiji fiksativ je formalin (10%-ti rastvor formaldehida u vodi).

Priprema histološke analize uredi

Tkivo se dalje priprema korišćenjem histoloških postupaka kako bi kasnije bilo pregledano pod mikroskopom. Ukratko, uzorci se prenose na kasetu koja je sud projektovan da omogući reagensima da slobodno deluju na tkivo koje se u njemu nalazi. Ova kaseta se unosi u brojne kupke u kojima se nalazi sve koncentrovaniji etanol, kako bi se izvršila dehidratacija tkiva, nakon čega sledi reakcija sa toluenom ili ksilenom, nakon čega konačno sledi utapanje u vreo tečan parafin (vrsta voska). Tokom ovog procesa koji traje 12 do 16 časova, parafin će zameniti vodu u tkivu, pretvarajući meko, vlažno tkivo u uzorak koji predstavlja mešavinu sa parafinom. Ovaj proces je poznat kao obrada tkiva.

Obrađeno tkive se potom vadi iz kasete i postavlja u kalup. Kroz ovaj proces umeštanja, dodaju se nove količine parafina kako bi se stvorio parafinski blok koji oblaže spoljašnjost kasete.

Proces umeštanja omogućava potonje seciranje tkiva na vrlo tanke (2 - 7 mikrometara) filmove korišćenjem mikrotoma. Mikrotomom se secira tkivo koje je potom spremno za mikroskopsku analizu. Filmovi su tanji od ćelije prosečne veličine i postavljeni su na staklene pločice radi bojenja.

Da bi se tkivo posmatralo pod mikroskopom preseci se boje pomoću jednog ili više pigmenata. Cilj bojenja je isticanje komponenti ćelije, radi čega se koristi kontrastno bojenje kako bi različite komponente maksimalno došle do izražaja pri mikroskopskom pregledu.

Najčešće korišćena boja u histopatologiji jeste kombinacija hematoksilina i eozina. Hematoksilin se koristi za bojenje jedara ćelija plavom bojom, dok se eozinom boji citoplazma matriks vanćelijskg vezivnog tkiva u ružičastu boju. Postoje i stotine drugih tehnika koje se koriste za selektivno bojenje ćelija. Drugi sastojci koji se koriste u bojenju su safranin, uljano crvena, kongo crvena, soli srebra i veštačke boje.

Histohemija je naziv koji se odnosi na oblast nauke u kojoj se koriste hemijske reakcije između laboratorijskih hemijskih jedinjenja i komponenti unutar tkiva. Uobičajeno sprovedena histohemijska tehnika jeste Perls Prusko Plava reakcija, koja se koristi u demonstraciji taloga gvožđa kod oboljenja kakvo je hemohromatoza.

Odnedavno se koriste i antitela u postupku bojenja specifičnih proteina, lipida i ugljenih hidrata: ova tehnika se zove imunohistohemija. Ova tehnika je uveliko povećala sposobnost specifičnosti identifikacije kategorija ćelija pod mikroskopom. Još jedna napredna tehnika je in situ hibridizacija koja se koristi u identifikaciji specifičnih molekula DNK ili RNK.

Digitalni foto-aparati se sve više upotrebljavaju sa ciljem beleženja histopatoloških snimaka.

Interpretacija uredi

Histopatološki snimci se pregledaju pod mikroskopom od strane patologa, medicinski kvalifikovanog stručnjaka. Dijagnoza se formuliše u obliku patološkog izveštaja koji opisuje histološke pronalaske i mišljenje patologa. U slučaju kancera, njime se prezentuje dijagnoza tkiva nezaobilaznu u većini protokola lečenja.

Reference uredi

  1. Christopher D. M. Fletcher MD FRCPath. Diagnostic Histopathology of Tumors (4th izd.). ISBN 1437715346. 

Videti još uredi

Spoljašnje veze uredi