Histamin je organsko jedinjenje azota koje učestvuje u lokalnom imunološkom odgovoru, kao i u regulaciji fizioloških funkcija stomaka, i koje dejstvuje kao neurotransmiter.[4] Histamin inicira inflamatorni odgovor. Kao deo imunološkog odgovora na patogene, histamin prodizvode bazofili i masne ćelije vezivnih tkiva. Histamin povećava kapilarnu permeabilost za bela krvna zrnca i proteine, čime im omogućava dejstvo protiv stranih organizama u inficiranim tkivima.[5]

Histamin
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj 51-45-6 DaY
PubChem[1][2] 774
ChemSpider[3] 753
UNII 820484N8I3 DaY
MeSH Histamine
IUPHAR ligand 1204
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C5H9N3
Molarna masa 111.15 g mol−1
Tačka topljenja

83.5 °C (182.3 °F)

Tačka ključanja

209.5 °C (409.1 °F)

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Sinteza i metabolizam uredi

Histamin nastaje dekarboksilacijom aminokiselinâ histidina, reakcijom koja je katalizovana enzimom L-histidin dekarboksilazom.[6] On je hidrofilni vazoaktivni amin.

 
Konverzija histidina u histamin histidin dekarboksilazom

Reference uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Marieb, E. (2001). Human anatomy & physiology. San Francisco: Benjamin Cummings. str. 414. ISBN 0-8053-4989-8. 
  5. Di Giuseppe, M., et al. (2003). Nelson Biology 12. Toronto: Thomson Canada Ltd.. str. 473. ISBN 0-17-625987-2. 
  6. Donald Voet, Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi