Hirija (Beotija)

Hirija (starogrčki: Ὑρίη na jonskom i Ὑρία na koine dijalektu[1]) jeste toponim koji se spominje u Homerovom katalogu brodova, gde se na početku popisa nalaze snage koje dolaze iz Beotije, a među njima se na prvom mestu nalaze Hirija i stenovita Aulida.[2]

Grčki geograf Strabon kaže da u njegovo doba Hirija pripada teritorije Tanagre, ali da je ranije pripadala Tebi.[3] Strabon je određuje preciznije lokaciju Hirije, u kojoj, kako se čini, u njegovo doba više nije bilo stanovnika. Pausanija uopšte ne spominje Hiriju. Moderni ispitivači su izneli pretpostavku da se Hirija nalazila u okolini Aulide, blizu lokaliteta Megalo Vouno, na jednom humku uz obalu, nedaleko od plaže Drámesi (novogrčki: Παραλία Αυλίδος (τέως Δράμεσι)), gde su na površini nađeni ostaci heladske keramike,Blegen 1949 a iskopavanja su otkrila ranomikensku keramiku u jednoj grobnici.[4]

Prema mitu, tu je[5] živeo kralj Hirijej, koji nije imao dece i koga su jednom posetili Zevs i Hermes (neki dodaju i Posejdona). Bogovi su krzno žrtvenog bika napunili svojim urinom (ili spermom) i rekli Hirijeju da tu kožu zakopa. Devet meseci kasnije Hirijej je u koži pronašao novorođenče i dao mu ime Orion. Rimski pisci Orionovo su ime dovodili u vezu s latinskom imenicom urina (= "urin"), premda to ime očito nije latinskog porekla.[6][7][8] Na temelju ove priče Nono kaže da je Orion "imao tri oca" i majku Geju.[9]

Kao i neka druga drevna imena grčkih gradova, kao što su Athenai i Mykenai, i oblik Hyria je množina; njeno je ime u davnini aludiralo na "sestre iz košnice", pod pretpostavkom da je Hesihije u pravu kad u svom delu Glose kaže da je dorska reč ὕρον (hyron, jednina) značila "roj pčela" ili "košnica".[10] Preko ove "košnice" kao mesta svog rođenja Orion, Hirijejev sin, povezan je s Potnijom, minojsko-mikenskom "gospodaricom" starijom od Demetre, koja je i sama ponekad u izvorima označena kao "čista majka pčela".

Reference uredi

  1. Plutarh, Moralia: De Exilio, P536.
  2. Homer, Ilijada, II, 496: Ὑρίην (akuzativni oblik).
  3. Strabon, Geografija, IX, 2, 12. Ovaj Strabonov odeljak možda je u celosti preuzet iz Pseudo-Apolodorovog komentara uz katalog brodova; v. Blegen 1949, str. 39.
  4. P. A. Mountjoy, Orchomenos 5: Mycenaean Pottery from Orchomenos, Eutresis and Other Boeotian Sites, Bayerische Akademie der Wissenschafte, Munich, 1983. Drámesi je takođe uključen u ovaj pregled.
  5. Ovidije ne navodi ime mesta čiji je Hirijej bio eponimni heroj.
  6. Higin, Fabulae, 195.
  7. Higin, Astronomica, II, 34.
  8. Ovidije, Fasti, V, 493–536.
  9. Nono, Ep o Dionisu, XIII, 96–105.
  10. Karl Kerenyi, Dionysos: Archetypal Image of Indestructible Life, 1976, str. 42–43; G. W. Elderkin, "The Bee of Artemis", The American Journal of Philology 60.2, 1939, str. 209.

Literatura uredi