Hinko Juhn
Hinko Juhn (Podgorač, 9. 6. 1891 – Zagreb, 5. 9. 1940), znameniti jugoslavenski skulptor i profesor.
| Hinko Juhn | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 9. 6. 1891. Podgorač, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 5. 9. 1940. (dob: 49) Zagreb, Kraljevina Jugoslavija |
| Počivalište | Mirogoj |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov |
| Državljanstvo | Kraljevina Jugoslavija |
| Zanimanje | skulptor |
| Roditelji | Mavro Juhn Adela (Fleš) Juhn |
Biografija uredi
Hinko Juhn je rođen 9. 6. 1891 u slavonskom selu Podgorač blizu Našica u židovskoj porodici Mavra i Adele Juhn.[1][2][3] Odrastao je uz sestru i osmero braće. Juhnovi su bili jedna od najimućnijih židovskih porodica u Podgoraču, imali su gostionicu i prodavaonicu mješovite robe. Nakon završene osnovne škole, Hinko se preselio u Osijek gdje je od 1902 do 1903 pohađao realnu gimnaziju. 1904 upisao je Državnu obrtnu školu u Zagrebu koju je završio 1907 godine, smjer "kiparija". Iste godine u jesen, u prvoj generaciji polaznika, upisao je Višu školu za umjetnost i umjetni obrt. Diplomirao je kiparstvo 1911 godine u klasi profesora Roberta Frangeša-Mihanovića i Rudolfa Valdeca. 1912 nastavio je školovanje na međunarodnoj akademiji u talijanskoj Firenci gdje je proučavao djela renesansnih majstora. U Firenci je priredio i svoju prvu samostalnu izložbu. Vrativši se iz Italije u Zagreb, počeo se baviti keramikom. U to vrijeme je radi i na restauraciji dvorske kapele u Brezovici. Zainteresiran za umjetnost keramike, 1918 započeo je studij keramike u čehoslovačkoj Stručnoj keramičkoj školi u mjestu Bechynĕ i u Obrtnoj školi za keramiku i umjetnički obrt u Teplicama. Specijalizaciju je nastavio u školama za umjetnički obrt u Dresdenu i Beču. Kao prvi jugoslavenski školovani keramičar, u Zagreb se vratio 1921, kada je imenovan pomoćnim učiteljem za keramiku na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Kao specijalista u keramici, profesorski zbor ga je prvotno pozvao sa zadatkom da u školi organizira keramički odjel. Dana 17. 9. 1924 godine, dekretom Ministarstva prosvjete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, imenovan je stručnim učiteljem Državne obrtne škole u Zagrebu, gdje je do 1929 bio stručni, a potom do kraja života predmetni učitelj keramike gdje je podučava modeliranje u keramici Bio je moderan pedagog. Ukazivao je na primjere europskih keramičara koji su mu bili dostupni iz inozemnih časopisa. Najzaslužniji je za poticanje oduševljenja za novu umjetnost na prostoru Kraljevine Jugoslavije. Zahvaljujući Hinku Juhnu, keramika je postala popularna. Uz njegov pedagoški rad, značajan je i umjetnički, kiparski i keramički opus. Bio je majstor u sitnoj plastici, upotrebljavao je razne materijale poput gipsa, bronce i terakota. Oblikovao je skulpture keramičkim tehnikama (majolika, fajansa, porculan) u tradicionalnim kiparskim materijalima (terakota, gips, bronca, kamen i drvo), a glavna tema njegova opusa je bila ljudska figura, posebice ženski akt. Prve, gracilne skulpture nosile su obilježja secesijske stilizacije i talijanske renesanse, a na nekima je vidljiv i utjecaj bečkoga ekspresionizma. Iako kipar, Hinko Juhn bio je zaljubljenik u keramiku, radio je djela uporabne namjene poput: posude za šećer, duhan, vaze, zdjele, svijećnjake. Također je radio keramičke reljefe i druge lončarske i kiparske reljefe za unutrašnjost javnih prostora. Hinko Juhn istakao se i u aranžiranju izložbenih prostora na svjetskim izložbama, te suradnji s poznatim arhitektima na rješavanju interijera.[3][4]
Uza sav ljudski, umjetnički i pedagoški angažman Hinko je često izlagao u zemlji i inozemstvu, posebno u sklopu "Proljetnog salona" na "Izložbi zagrebačkih umjetnika", na izložbama udruženja "Djelo" te na međunarodnoj izložbi suvremene dekorativne umjetnosti u Parizu. Hinko Juhn je bio istinski zaljubljenik u svoju profesiju. Predavao joj se snagom mogućnosti, radeći skulpturu, plakate, medalje, crteže, keramiku.[3][4] Hinko Juhn je umro 5. 9. 1940 u Zagreb, te je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.[5]
Njemu u spomen i čast postavljena je stalna spomen soba u Zavičajnom muzeju Našice. "Osnovna škola Hinka Juhna Podgorač" je dobila njegovo ime zbog toga što se on rodio u Podgoraču, kao i zbog toga što je njegova rodna kuća, nakon što su je njegovi roditelji prodali i odselili iz Podgorača, dugo vremena služila kao škola učenicima viših razreda. Ta je zgrada, nažalost, srušena osamdesetih godina 20. stoljeća kada je započela izgradnja nove sadašnje osnovne škole.[3][4]
Reference uredi
- ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 92
- ↑ Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Nataša Maksimović Subašić; Hinko Juhn - umjetnik, kipar i keramičar; stranica 24, 25; broj 110, lipanj / srpanj / kolovoz 2010.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Osnovna škola Hinka Juhna Podgorač: O školi. Osnovna škola Hinka Juhna Podgorač. Preuzeto 20. 1. 2015
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Juhn, Hinko (Jun). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 20. 1. 2015
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Hinko Jun, Mirogoj mjesto ukopa RKT-61-I-94
Literatura uredi
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8