Hidrokela je naziv koji označava jednostrano ili obostrano nakupljanje tečnosti u ovojnicama testisa ili u semenovodu. U deset posto slučajeva hidrokela je obostrana. Kliničkom slikom hidrokele dominira otok i osećaj težine u skrotumu (mošnicama) i preponama.[1]

Hidrokela
Specijalnosturologija
Klasifikacija i eksterni resursi
eMedicinearticle/777386

Etiologija uredi

Uzroci hidrokele su mnogobrojni. Kod dece je jedan od čestih uzroka neobliterirana komunikacija između trbušne duplje i skrotuma. Ovaj tip hidrokele nosi naziva „komunicirajući tip hidrokele“.

Što se tiče drugog tipa ili nekomunicirajućeg oblika hidrokele, on nastaje kao posledica neravnoteže između stvaranja, upijanja (apsorpcije) i nakupljanja tečnosti u ovojnicama testisa. Neki od uzroka ovog tipa hidrokele su zapaljenjski procesi u području skrotuma i testisa (epidimitis, orhitis), zatim traume testisa, tumori testisa itd.

Klinička slika uredi

Kod većine bolesnika hidrokelu ne izaziva nikakve simptome. U ostalim slučajevim manifestuje se:

  • punoćom skrotalne kese i otežanim napipavanje testisa unutar nje
  • promene kod hidrokele se mogu naći sa jedne, ili sa obe strane
  • bol je najčešće osutan
  • slobodna tečnost se najčešće nalazi ispred testisa i može biti udružen skrotalnom kilom
  • neplodnost, ako je hidrokele udružene sa sterilitetom koji je nastao kao posledica zapaljenskih procesa u skrotumu

Dijagnoza uredi

Anamneza, klinička slika objektivni pregled

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike i objektivnog pregleda sa prosvetljavanjem mošnica, što je obično dovoljno da se postavi dijagnoza hidrokelea.

Ultrasonografija

Ultrazvučni pregled mošnica obično potvrđuje dijagnozu hidrokele kod nejsanih slučajeva.

Dopunska ispitivanja

Dopunska ispitivanja su potrebne u slučaju sumnje na udržene bolesti koje izazivaju hidrokelu (prisustvo infestacija, žarišna tuberkuloza, prisustvo tumorskog procesa na testisima itd).

Diferencijalna dijagnoza uredi

Dferencijalno dijagnostički treba imati u vidu:

Terapija uredi

Lakši oblici komunicirajućih hidrokela ne zahtevaju lečenje, već samo redovno praćenje.

Jedna od metoda lečenja je i skrotalna aspiracija sa skleroterapijom hemiskrotuma, korišćenjem rastvora tetraciklina ili doksiciklina. Sklerozni agensi se ne smeju koristiti kod dece zbog rizika od hemijskog peritonitisa.[2]

Hirurško lečenje se uzima u obzir samo prilikom nakupljanja slobodnih tečnosti u hidrokeli u većim količinama, i podrazumeva ligaturu vaginalne tunike testisa i evakuaciju (drenažu) akumulirane tečnosti.

U slučajevima kada je hidrokreking povezan sa drugim bolestima, takođe je neophodno tretirati osnovnu bolest koja je uzrokovala nekomunicirajuću hidrocikelu.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. W. Pschyrembel: Klinisches Wörterbuch. 265. Auflage. Verlag Walter de Gruyter, Berlin. 2014. ISBN 978-3-11-018534-8. pp.
  2. Guidelines on Paediatric Urology Arhivirano 2020-09-27 na Wayback Machine-u; European Association of Urology (2015)

Spoljašnje veze uredi

Šablon:Portalbar