Otvori glavni meni

BiografijaUredi

Jukava je rođen 23. siječnja 1907. u Tokiju, ali je djetinjstvo proveo u Kjotu. Godine 1929., nakon što je diplomirao na Carskom sveučilištu u Kjotu, ostao je na fakultetu kao predavač u periodu od četiri godine. Velik interes pokazao je za teorijsku fiziku, posebice za teoriju elementarne čestice. Godine 1932., oženio se Sumi (スミ), s kojom je imao dvojicu sinova, Harumija i Takaakija. Sljedeće godine, s 26 godina, postaje asistent na Sveučilištu u Osaki.

Godine 1935., Jukava je izdao svoj rad o mezonima, u kojem je objasnio interakciju između protona i neutrona i uvelike utjecao na daljnja istraživanja na polju čestične fizike. Godine 1940. postao je profesor na Sveučilištu u Kjotu. Iste godine odlikovan je Carskom nagradom Japanske akademije, a 1943. godine, japanska vlada uručila mu je Odlikovanje za kulturni doprinos. Godine 1949. postaje profesor na Columbiji, a iste godine, nakon što su Cecil Frank Powell, Giuseppe Occhialini i César Lattes otkrili pion, kog je Jukava predvidio još 1947. godine, uručena mu je i Nobelova nagrada za fiziku. Jukava je, tako, postao prvi Japanac koji je dobio Nobelovu nagradu. Jukava je radio i na teoriji K-uhvata, prema kojoj jezgra apsorbira elektron niske energetske vrijednosti, koju je već ranije predvidio Gian-Carlo Wick.[1]

Godine 1953., Jukava je postao prvi predsjednik Instituta za teorijsku fiziku koji je nazvan "Hideki Jukava" u njegovu čast. Sveučilište u Parizu mu je, honoris causa, dodijelilo počasni doktorat, a bio je i počasni član nekolicine svjetskih institucija, među kojima je i Kraljevsko društvo.

Bio je i urednik časopisa Progress of Theoretical Physics,[2] a izdao je i dvije knjige - Uvod u kvantnu mehaniku (1946.) i Uvod u teoriju elementarnih čestica (1948.).

Godine 1955., Jukava se pridružio brojnim svjetskim intelektualcima u potpisivanju Russell–Einsteinovog manifesta, kojim se tražilo nuklearno razoružanje.

Jukava se 1970. godine umirovio, stekavši zvanje professor emeritus na Sveučilištu u Kjotu. Zbog uznapredovale slabosti organizma, posljednje je godine proveo u kolicima. Preminuo je 8. rujna 1981. godine u svom domu u Kjotu, od posljedica upale pluća i zastoja srca, u dobi od 74 godine. Pokopan je na groblju Higashiyama-ku u Kjotu.

Solo violinistica Diana Jukava (ダイアナ湯川) je u rodu s Hidekijem Jukavom.

Nagrade i odlikovanjaUredi

  • Carska nagrada (1940)
  • Akademska nagrada (1941)
  • Red kulture (1943)
  • Nobelova nagrada za fiziku (1949)
  • Strani član Kraljevske akademije u Londonu (1963) [10]
  • Lomonosovljeva medalja (1964)
  • Red Savezne Republike Njemačke (1967)
  • Medalja Papinske akademije znanosti (1967)
  • Velika povelja Reda izlazećeg sunca (1977)

BibliografijaUredi

  • Profili japanske znanosti i znanstvenika, 1970 / Kontrolni urednik: Hideki Jukava (1970)
  • Kreativnost i intuicija: Fizičar govori o Istoku i Zapadu / Hideki Jukava ; na engleski preveo John Bester (1973)
  • Znanstveni radovi (1979)
  • Tabibito = Putnik / Hideki Jukava ; na engleski preveli L. Brown i R. Yoshida (1982)

Vidi iUredi

ReferenceUredi

  1. pp. 11–12, K-Electron Capture by Nuclei, Emilio Segré, chapter 3 in Discovering Alvarez: selected works of Luis W. Alvarez, with commentary by his students and colleagues, Luis W. Alvarez and W. Peter Trower, University of Chicago Press, 1987, ISBN 0-226-81304-5.
  2. Yukawa Institute for Theoretical Physics; Gakkai, Nihon Butsuri (1946). Progress of Theoretical Physics. Kyoto: Yukawa Institute for Theoretical Physics and Physical Society of Japan. OCLC 44519062. http://ptp.ipap.jp/journal/. pristupljeno 2008-03-03. 

Vanjske povezniceUredi