Hidarn Mlađi (perz. Vidarna; „Rezač“[1], elam. Mitarna[2], akad. Umidarna[2], lic. Widrñna[2], aram. Wdrn[2], grč. Ὑδάρνης; Hydarnes[3], lat. Idarnes[2]) je bio perzijski plemić i jedan od Kserksovih generala prilikom ekspedicije protiv Grčke (480. pne.).

Pozadina

uredi

Hidarn Mlađi je bio unuk Bagabigne[4] odnosno sin Hidarana Starijeg, jednog od sedmorice urotnika koji su 522. pne. svrgnuli magijskog uzurpatora Gaumatu, odnosno pomogli Dariju Velikom da dođe na prijestolje Perzijske Monarhije. Hidarn Stariji bio je vrlo utjecajan čovjek svog vremena; glineni zapisi na klinastom pismu pronađeni u Perzepolisu navode kako je 499. pne. služio kao satrap Medije, koja je bila jedna od najvažnijih perzijskih satrapija (pokrajina). Zahvaljujući utjecaju svog oca, Hidarn Mlađi naslijedio je oca na mjestu medijskog satrapa, dok je njegov brat Sisamno imenovan satrapom Arije[1].

Politički život

uredi

Grčki historičar Herodot u svojim djelima navodi kako je Hidarn Mlađi zapovijedao „cijelim azijskim primorjem“, dok se Hidarnovo ime spominje i u kontekstu perzijskih operacija u Trakiji[5] (499. pne.[1]), no ne može se sa sigurnošću utvrditi radi li se o Hidarnu Mlađem ili pak njegovom ocu Hidarnu Starijem[1].

Tijekom grčko-perzijskih ratova u doba Kserksa (sin Darija Velikog), Hidarn Mlađi zapovijedao je elitnom jedinicom Perzijskih besmrtnika[6]. U historiji je najviše ostao zapamćen po sudjelovanju u bitci kod Termopila (rujan 480. pne.), u kojoj se uspio probiti preko planine i napasti Grke s leđa[7]. Nakon što su Perzijanci uništili Atenu zbog njene potpore Jonskom ustanku, Kserkso i Hidarn Mlađi vratili su se u Aziju[1], a besmrtnici su prema Herodotu ostali u Grčkoj pod zapovjedništvom Mardonija koji je poražen u bitci kod Plateje. Ovaj Herodotov navod smatra se sumnjivim budući kako su Perzijski besmrtnici služili kao osobna kraljevska straža[2], što podrazumijeva kako je vjerojatnije da su otputovali zajedno sa velikim kraljem i njihovim zapovjednikom.

Ostavština

uredi

Obitelj Hidarna Starijeg ostala je vrlo utjecajna u Perzijskoj Monarhiji tijekom idućih stotinu godina, sve dok 395. pne. njegov praunuk Tisafern nije pao u nemilost Artakserksa II.[1] Historičari Ktezije i Ksenofont spominju Hidarne koji su vladali kao satrapi Armenije odnosno Fenicije[2], dok se i posljednji armenski satrap Oront II. u Strabonovim djelima spominje kao potomak Hidarna Starijeg[8].

Popularna kultura

uredi

Izvori

uredi

Vanjske veze

uredi