Otvori glavni meni
Hermann Bollé
historicizam

Bista Hermanna Bolléa na zagrebačkom Mirogoju
Biografske informacije
Rođenje 18. oktobar 1845
Köln,  Njemačka
Smrt 17. april, 1926
Zagreb,  Kraljevina Jugoslavija
Opus
Polje arhitektura - dizajn

Hermann Bollé (* Köln, 18. oktobar 1845. – † Zagreb, 17. april, 1926.[1]), bio je njemački arhitekt i dugogodišnji direktor Obrtne škole iz Zagreba od njenog osnivanja 1882. do 1919. godine. Cijeli svoj graditeljski opus je posvetio Zagrebu i Hrvatskoj.[2]

Sadržaj/Садржај

BiografijaUredi

Hermann Bollé odrastao je u Kölnu, gdje je završio šest razreda realne gimnazije i dva viša razreda graditeljske obrtne škole. Od 1864. počinje raditi u graditeljskom poduzeću svog oca, a nakon tri godine prelazi u atelier arhitekta Seidmanna u Bonn. Nakon tog seli se u Beč, koji je tad bio graditeljski eldorado, zbog izgradnje Ringstrasse, gdje od 1872. do 1879. godine radi kod poznatog bečkog arhitekta i restauratora Friedricha von Schmidta i studira arhitekturu na bečkoj Akademiji. Zbog tog često putuje, pa se tako za boravka u Italiji 1876. / 1877. godine, upoznao sa biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom i Izidorom Kršnjavijem, sa kojima od tad počeo intenzivno surađivati.[1]

U junu 1876. boravi na gradilištu Đakovačke katedrale i nadbiskupski dvor umjesto starog Schmidta, koji ju je projektirao.

 
Zgrada Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne škole u Zagrebu

Na njegovu ideju da se preseli u Zagreb, izgleda da je uticao - tadašnji ministar prosvjete (bogoštovja) Izidor Kršnjavi, koji ga je nagovarao da se prihvati vođenja Obrtne škole (danas Škola primijenjene umjetnosti i dizajna), jer Hrvatska u to vrijeme nije imala kvalitetnih majstora, a to je bio imperativ za razvoj privrede.[1]

U isto vrijeme, prema Schmidtovim planovima, su mu povjereni nadzor restauracije zagrebačke crkve Sv. Marka (1877-1880), čiji današnji izgled potječe upravo iz tog doba, te izgradnja palaće JAZU (1878-1880).[2]

Godine 1878. definitivno se nastanio u Zagrebu.[2] Od 1880. je bio aktivni član Društva za umjetnost.[1]

Godine 1880. desio se potres u Zagrebu, nakon kog je odlučeno da se Zagrebačka katedrala temeljito obnovi. Nacrti za obnovu naručeni su ponovo kod Schmidta, koji ih je i napravio, a Bollé ih je realizirao (1880-1905).[1]

Kako bi ga zadržali u Zagrebu i time povećanja kvalitete arhitektonske produkcije u Hrvatskoj Strossmayer i Iso Kršnjavi su mu osigurali posao na izgradnji Kraljevske velike gimnazije u Osijeku, građene u periodu 1880–1882.[3]

Na poticaj Društva umjetnosti osnovana je Obrtna škola,[2] koja je trebala osigurati majstore za izvođenje klesarskih radova. U to vrijeme je gotovo 80 posto stanovništva bilo nepismeno.[4] Škola je počela sa radom 1882.,[1] u prostorijama pučke učionice na Dolcu 2.[4] Školom je uravljao odbor koji su sačinjavali: Izidor Kršnjavi, Herman Bollé i Eduard Suhin. Program teoretskih predmeta je pripremio Kršnjavi, a Bollé je s nastavnicima praktičnih predmeta izradio nastavni program za crtanje i praktični rad.[5]

S učenicima i nastavnicima Obrtne škole sudjelovao je na velikim izložbama u svijetu, u Trstu 1882., Budimpešti 1885. i 1896., te Parizu 1900., na kojima je dobio više vrijednih priznanja i odlikovanja. Prvi stalni profesori imenovani su tek 1890. i tada je Bollé imenovan za stalno zaposlenog ravnatelja.[5]

U okviru Obrtne škole je 1897. osnovao i Graditeljsku školu, u kojoj su se školovali graditelji i pomoćno osoblje.[4] Mnogi prvi polaznici te škole , daljnje školovanje su nastavljali u Beču, Karlsruheu ili u Münchenu. Među poznatim učenicima Graditeljske škole su bili arhitekti Viktor Kovačić, Edo Šen i Hugo Erlich, inženjeri Dionis Sunko, Rudolf Lubinsky i Stjepan Podhorsky.[5]

Od 1882. do 1893. gradio je novu zgradu za sjmeštaj Obrtne škole, sa internatom i Muzej za umjetnost i obrt.[5]

Pored tih projekata bavio se i nizom drugih poslova kao što je bilo uređenje groblja na Mirogoju,[1] gdje su izgrađene arkade duge pola kilometra sa 20 kupola, [6] Namjeravao je cijelo groblje okružiti arkadama, ali se od toga odustalo zbog nedostatka novca, pa je projekat zapravo ostao nedovršen.[7] U okviru kompleksa Mirogoj izgrađeni su i brojni drugi objekti, među njima najdojmljivija kapela Krista Kralja, mrtvačnica, kapela Svetog Petra i Pavla na pravoslavnom dijelu groblja, te brojni spomenici, u periodu (1883-1914).[5]

Gradio je nove crkvene objekte: evangelička crkva i općina (1882-1887), kapelica na Ilirskom trgu (1892) u Zagrebu, župna crkva u Tounju (1886-1897), drvena crkvica u Gustelnici (1889), župna crkva i dvor u Šišljaviću (od 1892.), župna crkva u Dugom Selu (1895), župna crkva u Erdeviku (1885-1890), župna crkva i dvor u Čalmi (1914) srušena u Drugom svjetskom ratu, parohijska crkva Sv. Petra i Pavla u Štikadia (1894).[6]

Bavio se i restauracijom i obnavljanjem crkvenih objekata,[1] pročelje crkve Sv. Katarine (nakon 1880), franjevačka crkva (1881-1902), zagrebačka grkokatolička konkatedrala (1883-1885), Crkva Majke Božje Remetske (od 1881), crkva sv. Ane (1878-1890) i rimokatolička katedrala u Križevcima (od 1892), franjevačka crkva i samostan u Kostajnici (1892), župna crkva u Velikoj Gorici (1893), franjevačka crkva u Virovitici (1899), župna crkva Svetog Vendelina u Franctalu,[6] tada njemačkom dijelu Zemuna (1888, srušena 1955).

Obnavljao je i pravoslavne crkave, kao što su unutrašnjost Saborne crkve Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu (1882.-1894.), Saborna crkva i episkopski dvor u Pakracu (1893), crkva Sv. Trojice u Bjelovaru (1897), manastir i crkva u Grgetegu u Srijemu (1899).[6]

Imao je brojna ostvarenja i projekte na području primijenjenih umjetnosti, kao što su kaptolska fontana (u suradnji sa Schmidtom, 1882), meteorološki stup (1884) na Zrinjevcu, ograda i portal Botaničkoga vrta (1894), spomenik palim junacima u Prvom svjetskom ratu na vojnom groblju u Karlovcu (1918).[6]

Sve do svoje smrti 1926. godine, aktivno je sudjelovao kao graditelj i kulturni radnik na sceni Zagreba i Hrvatske. Promišljenim prenošenjem bečkih uzora, bio je jedan od kreatora transformacije Zagreba u moderni srednjoevropski grad, čije karakteristike njegova donjogradska jezgra i danas nosi.[1]

Umro je u Zagrebu 17. aprila 1926. i pokopan je na groblju Mirogoj[2]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Braun, Alan. "Arhitekt Hermann Bollé" (hrvatski). http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=277513. pristupljeno 25. 11. 2012. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Nadilo 2005, str. 801.
  3. Damjanović 2006, str. 129.
  4. 4,0 4,1 4,2 Nadilo 2005, str. 805.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Nadilo 2005, str. 806.
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Nadilo 2005, str. 807.
  7. Nadilo 2005, str. 802.

LiteraturaUredi

Vanjske vezeUredi