Henry Sewell
Henry Sewell (Newport, 7. rujna 1807. – Cambridge, 14. svibnja 1879.) je bio utjecajni novozelandski političar iz XIX. vijeka. Sewell je bio jedan od glavnih zagovornika samouprave na Novom Zelandu te se danas uglavnom uzima za prvog premijera Novog Zelanda, s obzirom da je 1856. godine bio na čelu Sewellovog ministarstva.
| Henry Sewell | |
|---|---|
 | |
| Mandat 7. svibnja – 20. svibnja 1856. | |
| Prethodnik | pozicija uspostavljena |
| Nasljednik | William Fox |
| Mandat 7. svibnja – 20. svibnja 1856. | |
| Premijer | on sam |
| Prethodnik | Andrew Sinclair |
| Nasljednik | John Hall |
| Mandat 10. rujna 1872. – 11. listopada 1872. | |
| Premijer | Edward Stafford |
| Prethodnik | William Gisborne |
| Nasljednik | John Hall |
| Rođenje | 7. rujna 1807. Newport, Ujedinjeno Kraljevstvo
|
| Smrt | 14. svibnja 1879. Cambridge, Ujedinjeno Kraljevstvo
|
| Politička stranka | nezavisni |
| Supružnik | Lucinda Nedham (1834–1844; njena smrt) Elizabeth Kittoe |
| Zanimanje | advokat, političar |
Rani život i odlazak na Novi Zeland uredi
Sewell je rođen 7. rujna 1807. godine u Newportu u relativno bogatoj obitelji. Obiteljski status omogućio mu je dobro obrazovanje tako da je Sewell u doglednom vremenu postao advokat. Godine 1834. oženio se Lucindom Nedham, s kojom je imao šestero djece. Godine 1840., Sewellov otac je, zbog propasti banke, izgubio velike svote novca i ubrzo umro, ostavivši obitelj u velikim dugovima; uz to, Lucinda je umrla 1844. godine. Pod velikim stresom, Sewell je djecu ostavio na skrb sestri i majci i otišao za London kako bi stekao bolje mogućnosti. Tamo se 1850. godine ponovo oženio, za Elizabeth Kittoe, te je započeo planove kako bi se preselio na Novi Zeland. Sewellova veza s Novim Zelandom došla je preko udruge Canterbury Association, kojoj je po svom dolasku u koloniju 1853. godine, pomogao riješiti probleme koji su nastali tamošnjim upraviteljem Jamesom FitzGeraldom.
Politička karijera uredi
Parlamentarni zastupnik uredi
| Parlament Novog Zelanda | ||||
| Mandat | Saziv | Izborna jedinica | Stranka | |
| 1853. – 1855. | 1. | Grad Christchurch | Nazavisni | |
| 1855. – 1856. | 2. | Grad Christchurch | Nazavisni | |
| 1860. | 2. | Grad Christchurch | Nazavisni | |
| 1865. – 1866. | 3. | Grad New Plymouth | Nazavisni | |
Sewell i njegova supruga su se smjestili u Christchurch, a on je krajem srpnja 1853. godine odlučio kandidirati se na općim izborima 1853. godine. Pitanje je bilo hoće li se natjecati u elektoratu grada Christchurcha, koji je davao jednog zastupnika, ili okruga Chistchurch, koji je davao dva zastupnika, ali je obuhvaćao samo ruralna područja. Unatoč savjetima prijatelja da ide u ruralni okrug, Sewell nije htio biti protukandidat Guiseu Brittanu, koji je bio nepopularan u svom elektoratu, ali je Sewell smatrao da bi bilo korisno imati ga u parlamentu. Nakon inicijalnih dogovora, Sewellov protukandidat trebao je biti utjecajni John Charles Watts-Russell, međutim daljnji razgovori, u sklopu kojih je Sewell u jednom trenutku odustao od kandidature pa se opet vratio, koji su se odvijali u narednim mjesecima, doveli su do toga da Sewellov protukandidat bude Charles B. Fooks. Izbori su se odvili 20. kolovoza u periodu od 09:00 do 16:00 sati, a izbori su se provodili tako što bi elektor izbornom službeniku rekao ime kandidata; kako se to odvijalo u javnosti, građani su mogli uživo pratiti razvoj događaja. Iako je Fooks isprva bio u vodstvu, Sewell ga je u roku od sat vremena prestigao i na kraju pobijedio sa 61 glasom, naspram Fooksovih 34. Kao dobar pravnik i poznavatelj ekonomije, Sewell je bio izrazito koristan parlamentarni zastupnik, a smatra se kako je bio ideološki umjeren, unatoč optužbama za elitizam. Tadašnji v.d. guvernera, Robert Wynyard, imenovaqo je Sewella i još neke ljude "neslužbenim" članovima Izvršnog vijeća, što je Sewell smatrao prvim korakom ka ostvarivanju novozelandske samouprave; međutim, kada je postalo jasno da Wynyard imenovanja smatra tek privremenima i da ne vjeruje da Novi Zeland može ostvariti samoupravu, Sewell i njegovi kolege su podnijeli ostavke.
Kada je 1855. godine Thomas Gore Browne imenovan novim guvernerom, došlo je do objave kako će kolonija Novi Zeland s početkom 2. saziva Parlamenta imati vlastitu samoupravu. Zadovoljan tim ishodom, Sewell se 1855. ponovo kandidirao za parlament u istom elektoratu, pobijedivši kasnijeg gradonačelnika Michaela Harta sa 77 glasova prema 33.
Premijer Novog Zelanda uredi
Nedugo nakon konstituiranja drugog saziva Parlamenta, guverner Gore Browne je dao Sewellu dužnost da formira odgovornu vladu, koja je danas znana kao Sewellovo ministarstvo. Dana 7. svibnja, Sewell je imenovan kolonijalnim tajnikom te se našao na čelu Izvršnog vijeća, koje je u tom trenutku figuriralo kao vlada. Dillon Bell je imenovan kolonijalnim blagajnikom, Frederick Whitaker je postao državni odvjetnik, dok je Henry Tancred bio član vlade bez portfelja.
Sewellova vlada imala je centralističke tendencije, što je izazvalo revolt kod provincijalaca, koje je predvodio William Fox. Fox je ubrzo, već 20. svibnja 1856., srušio Sewellovu vladu, no čak se ni on nije dugo zadržao na mjestu premijera, jer ga je već 2. lipnja smijenio Edward Stafford, predstavnik umjerenjaka. Sewell je postao blagajnik u Staffordovoj vladi te je u toj ulozi bio ključna ličnost u postizanju financijskog sporazuma između centralne i provincijskih uprava. Krajem iste godine, Sewell je podnio ostavku na mjesto blagajnika i vratio se u Englesku, gdje je isposlovao velik broj povoljnih dogovora za Novi Zeland; na mjestu blagajnika zamijenio ga je William Richmond. Sewell se vratio 1859. te je ponovno postao blagajnik, ali je dao ostavku nakon samo mjesec dana i tako trajno prepustio poziciju Richmondu.
Kasnija karijera i smrt uredi
Godine 1860., Sewell je ponovno izabran u parlament i to opet ispred Michaela Harta, međutim krajem iste godine je napustio parlament kako bi postao glavni registrar za zemljišta. Godine 1861., Fox ga je imenovao u Zakonodavno vijeće, gdje je bio do 1865. godine. U jeku žestokih sukoba s Maorima tokom 1860-ih, Sewell je zauzimao pacifistički stav, smatrajući da bi konflikt s Maorima donio malo toga dobrog. U kasnijoj političkoj karijeri, kratko je obnašao funkcije državnog odvjetnika, ministra pravde i kolonijalnog tajnika (funkcija koja je tada, još uvijek, bila različita od one premijera).
Godine 1865. je izabran u parlament kao zastupnik elektorata grada New Plymoutha, a sljedeće godine je izgubio na izborima u elektoratu Lyttelton. Godine 1873. se povukao iz politike i ubrzo se vratio u Englesku, gdje je i umro 14. svibnja 1879. godine.
Godine 1980. objavljeni su njegovi dnevnici (dva toma, pod naslovom Sewell Journal), koji se smatraju najboljim uvidom u život tadašnje kolonije u periodu 1850-ih godina.
Literatura uredi
- Scholefield, Guy (1950) [First ed. published 1913]. New Zealand Parliamentary Record, 1840–1949 (3rd izd.). Wellington: Govt. Printer.
- Scholefield, Guy (1925) [First ed. published 1913]. New Zealand Parliamentary Record (2nd izd.). Wellington: Govt. Printer.
- Sewell, Henry (1980a). W. David McIntyre. ur. The Journal of Henry Sewell 1853–7 : Volume I. Christchurch: Whitcoulls Publishers. ISBN 0 7233 0624 9.
- Sewell, Henry (1980b). W. David McIntyre. ur. The Journal of Henry Sewell 1853–7 : Volume II. Christchurch: Whitcoulls Publishers. ISBN 0 7233 0625 7.
- Wilson, James Oakley (1985) [First ed. published 1913]. New Zealand Parliamentary Record, 1840–1984 (4th izd.). Wellington: V.R. Ward, Govt. Printer. OCLC 154283103.
Vanjske poveznice uredi
| Parlamentarni mandati | ||
|---|---|---|
| Nova izborna jedinica | Parlamentarni zastupnik za Christchurch 1853. – 1856. 1860. |
Slijedi: Richard Packer |
| Prethodi: Richard Packer |
Slijedi: John Cracroft Wilson | |
| Prethodi: Charles Brown |
Parlamentarni zastupnik za New Plymouth 1865. |
Slijedi: John Richardson |
| Vladine službe | ||
| Nova titula | Premijer Novog Zelanda 1856. |
Slijedi: William Fox |
| Prethodi: Andrew Sinclair |
Kolonijalni tajnik Novog Zelanda 1856. |
Slijedi: John Hall |
| Prethodi: William Fox |
Državni odvjetnik 1861. – 1862. 1862. – 1863. 1864. – 1865. |
Slijedi: Thomas Gillies |
| Prethodi: Thomas Gillies |
Slijedi: Frederick Whitaker | |
| Prethodi: Frederick Whitaker |
Slijedi: James Prendergast | |
| Nova titula | Ministar pravosuđa 1870. – 1871. |
Slijedi: John Bathgate |