Hemioterapija raka grlića materice

Hemioterapija (hemoterapija) raka grlića materice je metoda lečenja koja se zasniva na upotrebi sistemskih lekova koji se prenose putem krvotoka kroz celo telo, sa ciljem da se ubiju maligne ćelije. Iako se karcinom grlića materice tradicionalno smatrao hemiorezistentnom bolešću, nova saznanja ukazuju da on ispoljava i hemiosenzitivnosti. U tom smislu primene hemioterapije u uznapredovalim ili rekurentnim oblicima karcinoma grlića materice još uvek se ispituje u sve većem broju kliničkih studija.[1]

Opšta razmatranja uredi

Hemioterapija se u primarnom lečenju raka grlića materice može primeniti kao:

Neoadjuvantna terapija (NAHT)

U operisanih bolesnica sa faktorima rizika kao jedinog dodatnog vida lečenja primena adjuvantne hemioterapije se ne preporučuje jer ne doprinosi boljem ukupnom ishodu, ali postoje ohrabrujući rezultati primene konsolidacione adjuvantne terapije posle primarne hemioradioterapije (II,C).

Treba napomenuti da se neoadjuvantna hemioterapija (NAHT) pre radioterapije (RT) ne preporučuje kao jedan od standardni pristup lečenju, jer iako ostvaruje nešto veće stope terapijskog odgovora, „nema statistički značajne razlike u preživljavanju između primene NAHT pre RT i samo radikalne RT.”

Međutim, primena neoadjuvantne hemioterapije pre hirurgije u lokalno uznapredovaloj bolesti pokazala se efikasnom jer je nakon njene primen ostvarena korist od 14% u 5-godišnjem preživljavanju u odnosu na radioterapiju. „Mada se neoadjuvantne hemioterapije za sada ne preporučuje van konteksta kliničkih studija (II,B) u kojima se ovaj pristup poredi sa savremenim standardom - konkomitantnom hemio-radioterapijom.”

Konkomitantna terapija uz radioterapiju.

Ova vrsta hemioterapije koja se naziva kokurentna, hemio-radioterapijska potencijacija, zasniva se na istovremenoj primeni hemioterapije i radioterapije. Veća korist od HTRT postiće se kod bolesnica koje su u stadijumu Ib2-IIa/b nego one u stadijuma III i IVa.

Na osnovu rezultata pet kliničkih studija, hemioterapija-radioterapij (HTRT) je uspostavljena kao novi standard lečenja karcinoma grlića materice stadijuma Ib2-IVa. Veću efikasnost HTRT u odnosu na samo RT potvrdile su i kasnije meta-analize, poslednja zasnovana na rezultatima individualnih slučajeva iz 18 studija (3.452 bolesnice) koja je pokazala apsolutni benefit od 6% u pogledu 5-godišnjeg preživljavanja (od 60% na 66%) i apsolutnu korist od 8%‒16% u pogledu preživljavanja bez bolesti (engl. DFS ‒ disease free survival) kada se primeni konkomitantna hemio-radioterapija u odnosu na samo radioterapiju.

Međutim, konkomitantnu hemioterapiju često prati veća akutna i kasna toksičnost u odnosu na pojedinačno primenjenu radioterapiju (naročito želudačnocrevna i hematološka toksičnost).

  • Akutni sporedni efekti su u načelu kratkog trajanja i uspešno se rešavaju medikamentima.
  • Kasna neželjena dejstva kombinovanog tretmana nisu dovoljno poznata i predmet su novih kliničkih ispitivanja.

Primena hemioterapije u palijativne svrhe uredi

Osim kao sastavni deo primarnog lečenja, raka grlića materice, hemioterapija se primenjuje i u palijativne svrhe u metastatskoj fazi karcinoma grlića materice (stadijum IVb) i u rekurentnoj bolesti.

Hemotearpeutici uredi

Cisplatin
 
Molekul cisplatina

Cisplatin je najčešće evaluiran hemioterapijski agens u lečenju raka grlića materice i smatra se lekom izbora za lokalno uznapredovali, metastatski i rekurentni kancer grlića materrice.

Kao monoterapija cisplatin ostvaruje ukupni terapijski odgovor od 20 do 30%, sa dozno zavisnim učinkom u pogledu terapijskog odgovora.

50 mg/m2 naspram 100 mg/m2 : ukupni terapijski odgovor 21% naspram 31%,

ali bez poboljšanja osnovnih simptoma primenom veće doze cisplatina.

Kombinovana primena cisplatina sa drugim hemioterapskim agensima

Bolji terapijski odgovor može se ostvariti kombinovanjem cisplatina sa drugim citostatskim agenasima („stare kombinacije” sa bleomicinom, ifosfamidom, etopozidom i dr. i „novije kombinacije“ sa paklitakselom, gemcitabinom, navelbinom ili topotekanom).

Kombinacija carboplatin/paklitaksel je takođe efikasna hemioterapijska opcija u bolesnica koje su prethodno primale platinu u okviru hemio-radio potencijacije, naročito sa aspekta manje toksičnih efekata nego cisplatin/paklitaksel.

Kombinovani modaliteti onkološkog lečenja, često su praćeni većim komplikacijama te iziskuju multidisciplinarni pristup u terapiji, a relativni rizici i korist tretmana za svaku bolesnicu posbno moraju se posebno razmatrati.

Neželjena dejstva uredi

Primenu citostatika često prate i njihova neželjena dejstva. Oni ne deluju selektivno samo na maligni proces-tumor, već „uništavaju“ i veći ili manji deo zdravih ćelija što može da rezultuje brojnim neželjenim reakcijama. Zato se u toku upotrebe citostatika moraju dobro poznavati njihova toksična ili neželjena dejstva, i strogo poštovati propisani protokoli hemioterapije kako bi nepoželjne manifestacije i posledice bile minimalne.

U tom smislu hemioterapijski režimi zahtevaju da je bolesnica u stanju da podnese planirano lečenje, i da obim i jačina doze hemioterapeutskih lekova bude usklađena individualno prema stanju svakog pojedinog bolesnika, čime se mogu redukovati neželjene posledice.

Budući da nakon prve doze leka, umiru samo delovi ćelija tumora (engl. fractional cell kill)[2] svaka, ponovljena doza mora da bude tolika da nastavi da smanjuje veličinu tumora (smanjuje broj tumorskih ćelija).[3]

Cisplatin kao najčešće primenjivani citostatik u lečenju raka grlića materice ima izraženiju toksičnost nego što je to obično slučaj sa drugom antineoplastičnom hemioterapijom. Ona se manifestuje kao:

  • Bubrežna toksičnost, koja je pre svega kumulativna, teška je i iziskuje posebne mere opreza tokom primene leka.
  • Izražena mučnina i povraćanje koji iziskuju primenu odgovarajućih antiemetike.
  • Otoksičnost, mijelosupresije i anafilaktičkih reakcija.

Zbog svega napred iznetog neohodna je stalna kontrola i pažljivo praćenje bolesnice sve vreme terapije Cisplatinom.

Izvori uredi

  1. Šimunić V. Ginekologija. 2. izd. Zagreb: Naklada Ljevak; 2001.
  2. Berenbaum, M. C. (1972). "In vivo determination of the fractional kill of human tumor cells by chemotherapeutic agents." Cancer Chemother Rep 56(5): 563-71.
  3. Skeel, R. T. (2003). Handbook of Cancer Chemotherapy, Lippincott Williams & Wilkins.

Spoljašnje veze uredi