Hasan Zyko Kamberi
„Baba Hasani” preusmjerava ovdje. Za selo u Iranu, v. Baba Hasani (Iran).
Hasan Zyko Kamberi bio je značajni albanski pjesnik bejtadžijske književnosti. Rođen je u drugoj polovici 18. stoljeća u mjestu Starju u južnoj Albaniji, blizu Kolonje u podnožju planine Gramosa. O njegovom životu poznato je samo to da je sudjelovao u tursko-austrijskoj bici kod Smedereva na Dunavu istočno od Beograda 1789. godine u vojsci pod zapovjedništvom Ali-paše Janjinskog (1741–1822). Umro je u svom rodnom selu početkom 19. stoljeća kao derviš i, prema Elsieju, nedvojbeno kao pripadnik bektaška. Prema Aršiju Pipi, nema dokaza da je Kamberi pripadao bektašijskom redu sufizma.[1] Njegov grob u Starji doista je postao bektašijsko svetište, koje je lokalno poznato kao "turbe Baba Hasanija".
| Hasan Zyko Kamberi | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 18. stoljeće Starje, kod Korče, Osmansko carstvo |
| Smrt | 19. stoljeće Starje, Osmansko carstvo |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pjesnik |
| Opus | |
| Književni pravac | Bejtadži |
| Jezik | albanski |
| Znamenita djela | |
Kamberi je jedan od najznačajnijih predstavnika muslimanske tradicije u albanskoj književnosti, iako je njegovo glavno djelo, mecmua (zbirka stihova) od 200 stranica, nije sačuvano. Navodno je rukopis ove zbirke poslan u Monastir (današnji Bitolj) 1908-1910. godine da bi bio objavljen, ali mu se tragovi u međuvremenu gube. Zapravo je malo njegovih pjesama sačuvano, a još manje je objavljeno. Djela koja posjedujemo jesu jedan kratki kratki mevlud, religiozna pjesma o rođenju proroka Muhameda; oko deset ilahija (pobožna i poučna pjesma kojom se očituje Božje Jedinstvo); te preko pedeset svjetovnih pjesama.
Kamberijeva svjetovna poezija obrađuje širok raspon tema. U svom osmosložnom Zgodnom pohodu (Sefer-i hümâyûn) od u trideset i tri katrena, opisuje svoje sudjelovanje u spomenutoj bici kod Smedereva i daje ralističan prikaz patnje koju je prouzročila. U Mojoj sudbini (Bahti im) i Zavještaju (Vasijetnameji) Kamberi baca ironičan, a ponekad i gorak pogled na nestalnost sudbine, a posebno na nesreće vlastitog života. Svadbena odaja (Gjerdeku) prikazuje bračne običaje na selu. Ovdje se ne susrećemo s pastoralnom idilom, već s realističnim prikazom muke i nedaća mladih žena udanih po običaju, a da nisu mogle odabrati svog muža, kao i patnje mladića prisiljenih na odlazak u inozemstvo kako bi zaradili za život. U ljubavnim pjesmama Kamberi žali zbog društvenih konvencija koje inhibiraju strast i spontanost.[2] Najpoznatija je njegova pjesma je Novac (Paraja), zajedljiva osuda feudalne korupcije i ujedno možda i najbolji komad satiričnog stiha u albanskoj književnosti prije 19. stoljeća.[3]
Reference uredi
- ↑ Arshi Pipa (1978), Albanian literature: social perspectives, Albanische Forschungen, 19, München: R. Trofenik, p. 104, ISBN 9783878281061, OCLC 5281689
- ↑ Elsie, Robert (2005). Albanin Literature: A short History. I.B Tauris. str. 38. ISBN 9781845110314.
- ↑ Këlmendi 1977, str. 537
Literatura uredi
- Robert Elsie, Albanian literature
- Këlmendi, Ahmet (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Albanska književnost". Zagreb: Mladost.