Halkidiki ili Halkidik je poluostrvo u Egejskom moru, u sastavu Grčke, pokrajina Egejska Makedonija. Poluostrvo se nalazi u južno od Soluna, čije je gravitaciono područje. Upravnom podelom od većeg dela poluostrva je obrazovana istoimena Prefektura Halkidiki.

Karta Halkidikija
Izgled unutrašnjosti poluostrva
Nea Kalikratija je tipično primorsko mesto Halkidikija
Sitonija, Vurvuru plaža
Neos Marmaras

Prirodne odlike uredi

Halkidiki je nalazi u severnom delu Egejskog mora. Jedina veza sa kopnom je sa severne strane, a zatvorenost ostrva sa kopna dodatno uvećaju dva jezera u ovom području: Volvi i Koronija. Sa drugih strana je more - sa juga otvoreno Egejsko more, sa zapada Solunski zaliv, a sa istoka Orfanski zaliv, kao njegovi delovi.

Halkidiki je za uslove Grčke veliko poluostrvo. Prostire se na preko 3000 km². Oblikom je veoma razuđen u južnoj polovini i tu se obrazuju tri manja poluostrva: Sveta gora ili Atos na jugoistoku, Sitonija na jugu i u sredini i Kasandra na jugozapadu. Između prva dva poluostrva nalazi se Svetogotski zaliv, a između dva zadnja Toronski zaliv. Zapadna i ostočna obala manje su razuđene.

Ceo prostor Halkidikija je brdovit. Primorske ravnice nisu nigde šire od par kilometara, a najviše ih je na zapdnoj obali ostrva, do oblasti Soluna. Najviši vrh je na Svetoj gori, čak 2033 m, dok se u unutrašnjosti glavnog dela Halkidikija nalaze planine sa preko 1000 m.

Egejsko more u delu oko Halkidikija je prijatno i blago, povoljno za razvoj morskog turizma. Za razliku od mora, slatkovodni tokovi u unutrašnjosti (potoci) su retki i leti najčešće presuše. Slatka voda je oduvek bila ograničenje na poluostrvu, naročito tokom toplijeg dela godine.

Klima je sredozemna sa nešto oštrijim oblikom u unutrašnjosti i na većim visinama (hladnije zime, pojava snega). U skladu sa klimom prisutan je i sredozemni biljni i životinjski svet. Obradivo zemljište je retko i nalazi se u primorskim ravnicama i dolinama.

Stanovništvo i naselja uredi

Stanovništvo su etnički Grci, koji od praistorije naseljavaju ove prostore. Pre Grčko-turskog rata bilo je i turskog stanovništva. Stanovništvo živi najviše pri obali, dok je unutrašnjost poluostrva retko naseljena. Poslednjih dvadesetak godina usled naglog razvoja turizma na ostrvu se broj stanovnika povećao za oko 20% i repšao cifru od 100 hiljada, pa ova prefektura spada u delove Grčke sa brzim rastom stanovništva. Leti je taj broj znatno viši zbog boravka turista. Ovo je mnogo drugačije stanje u odnosu na doba pre par decenija kada je Halkidiki bio iseljeničko područje.

Na poluostrvu nema velikih naselja kao središta razvoja, već tu ulogu vrši obližnji Solun. Naselja su mala i retko imaju preko 1000 stanovnika, dok samo par prelazi 5000 hiljada duša. Tako nrp. upravno središte Poligiros nije najveći grad. U njemu živi tek 1/20 stanovništva prefekture. Pored Poligirosa, značajna mesta, a takođe i turistička odredišta turista (među kojima i mnogih Srba) su: Nea Moudanija, Nea Kalikratija, Polihrono, Nikiti, Neos Marmaras, Jerisos, Pefkohori, Hanioti.

Privreda uredi

Privreda Halkidikaja zasniva se danas najviše na turizmu i bliskim delatnosti (usluge, izrada suvenira, prevoz turista). Nekada preovlađujuća poljoprivreda zasnovana najviše na maslina nema taj značaj kao nekada, ali je razvijenija u savremenija nego pre par decenija. Saobraćaj je veoma razvijen u svim vidovima, a na krajnjem severozapadu poluostrva nalazi se i Aerodrom Solun.