Kaldejska katolička crkva

(Preusmjereno sa stranice Haldejska katolička crkva)

Kaldejska katolička crkva ili Kaldejska babilonska crkva (arapski: ܥܕܬܐ ܟܠܕܝܬܐ ܩܬܘܠܝܩܝܬܐ‎ [itha kaldetha kathuliketha]) je jedna od istočnih katoličkih crkava istočnog obreda, raširena po Iraku, Iranu, Libanonu, Siriji i Turskoj (i još nekim zemljama), trajno ujedinjena s Katoličkom crkvom od 1830., a povremeno još od 1552. [1]

Kaldejska katolička crkva
ܥܕܬܐ ܟܠܕܝܬܐ ܩܬܘܠܝܩܝܬܐ‎
Grb Kaldejske crkve
Grb Kaldejske crkve
Grb Kaldejske crkve
Država  Irak
 Iran
 Sirija
 Turska
 Libanon
 Jordan
 Izrael
 Egipat
 SAD

Njen današnji patrijarh je Emanuel III. Deli izabran 2003, ima nekih 500 000 vjernika a to su ponajviše ljudi kaldejskog porijekla, a sjedište joj je u Bagdadu.

Najpoznatiji pripadnik te crkve je Tarik Aziz, bivši ministar vanjskih poslova u vladi Sadama Huseina.

Historija nastanka Kaldejske crkve uredi

Kršćanstvo u Mezopotamiji i Perziji datira još od kraja 2. vijeka. Prethalkedonske crkve Bliskog istoka prihvatile su nestorijanstvo u 5. vijeku, herezu koja je tvrdila da je Isus postojao kao dvostruka ličnost - Isus čovjek i Isus Sin Božji. One su napredovale i širile se po Kini, sve do mongolskih stepa, i duž indijske Malabarske obale, taj progres trajao je do 14. vijeka, kad je mongolski vođa Timur potpuno uništio sve Drevnoistočne crkve istočno od Iraka, osim one u Indiji. [1]

Još od početka 13. vijeka brojni katolički redovnici prije svega dominikanci i franjevci, bili su aktivni među vjernicima Asirijske istočne crkve, oni su uspjevali preobratiti tek pokojeg prelata i uspostaviti privremena jedinstva sa pojedinim zajednicama. [2] Sredinom 15. vijeka u Asirijskoj crkvi zavladao je običaj da se položaj patrijarha porodično nasljeđuje. [2]

Kad je na taj način izabran novi patrijarh - 1552., jedna grupa nezadovoljih episkopa odbila ga je prihvatiti, pa su se organizirali i izabrali dotadašnjeg manastirskog igumana Juhanana Sulaku kao svog patrijarha i poslali ga u Rim da zatraži pomoć i uniiju sa Katoličkom crkvom. Početkom 1553. papa Julije III proglasio ga je patrijarhom Kaldejaca pod imenom Simon VIII i nakon toga 9. aprila 1553. titularnim biskupom Bazilike sv. Petra. [2]

Novi patrijarh vratio se u domovinu krajem 1553. i počeo provoditi reforme, ali je naišao na žestok otpor naročito od strane sirijskog partijarha. Tako da ga je amadijski paša uhapsio i nakraju ubio u januaru 1555. [2]

Unije sa Vatikanom obnavljane su 1672., 1771. i 1778., ali su i raskidane sve do - 1830. kad je uspostavljeno čvrsto jedinstvo koje traje do današnjih dana. [1]Tako da od 1830. do danas postoji neprekinuta linija babilonskih patrijarha. Prva rezidencija kaldejskih patrijarha bio je manastir Rabban Hormizd na sjeveru Iraka, zatim je preseljena u Mosul, te konačno u Bagdad gdje je i danas sjedište čitave Kaldejske katoličke crkve.

Pored Bagdadske patrijaršije, postoje još četiri arhiepiskopije u Basri, Kirkuku, Teheranu i Urmiji (spojena sa Salmasom) i sedam eparhija u Alepu, Alkašu, Amadiji, Akri, Bejrutu, Mosulu i Zahu).

Kaldejci se drže drevne liturgije prethalkedonske crkve po tradiciji svojih svetaca Fadeja i Maria. [1]

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Chaldean Catholic Church (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 19. 09. 2013. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 The Chaldean Catholic Church (engleski). Catholic Near East Welfare Association. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-25. Pristupljeno 19. 09. 2013. 

Vanjske veze uredi