Hadis o papiru i olovci
Hadis o papiru i olovci je hadis koji govori o historijskom događaju u islamu kada je poslanik Muhamed izrazio želju da napiše nešto ali je to odbijeno, a tom prilikom su navodno izrečene uvrede na njegov račun od strane Omara. Ovaj hadis je prenesen kako u šijitskim tako i u sunitskim izvorima.[1] Šijiti ovo opisuju i kao "nesretni četvrtak" (arap. Jeum ul-Hamis).[2]
Predaja uredi
Muhamed se razbolio 632. i njegovo zdravstveno stanje je postalo ozbiljno u četvrtak. Preneseno je da je Muhamed zatražio materijal za pisanje kako bi napisao oporuku koja bi zauvijek spriječila muslimansko društvo od zastranjenja. Prva osoba koja je dala odgovor bio je Omar, koji je odgovorio kako ne postoji potreba za oporukom, potkrjepljujući to argumentom da je Muhamed bolestan i da bunca, te da muslimani imaju Božiju knjigu koja je dovoljna (arap. Hasabuna Kitab Alah, pr. "Alahova knjiga nam je dovoljna").[3]
Ibn Abas prenosi: Kada je Alahov Poslanik bio na postelji, u njegovoj kući se okupila skupina ljudi među kojima je bio Omar ibn al-Hatab. Poslanik je rekao: "Dođite da vam napišem oporuku poslije koje nećete nikada zalutati". Omar reče: "Poslanik je teško bolestan a vi imate Kuran, tako da nam je dovoljna Alahova knjiga". Narod koji bješe u kući svađao se i bili su podijeljeni. Neki su rekli: "Priđite bliže da bi vam Poslanik mogao napisati oporuku poslije koje nećete zalutati", dok su drugi govorili isto ono što je i Omar tvrdio. Kada je nastala dreka i plač pred Poslanikom, Alahov Poslanik reče: "Odlazite"! Prenosi Ubejdulah: Ibn Abas bi govorio: "Veoma je žalosno što je Alahov Poslanik spriječen od pisanja svoje oporuke zbog njihovog neslaganja i buke".
Suniti smatraju ovaj hadis sahihom (autentičnim) i uključili su ga u Sahih Buhari.[3]
Sa'id ibn Džubeir je prenio od ibn Abasa da je rekao: Četvrtak, što je to četvrtak? Onda su mu suze tekle tako da sam vidio da su mu na obrazima izgledale poput zrna bisera. On [prenosioc] je rekao da je Alahov Poslanik kazao: Donesite mi plećku i mastilo (ili ploču i mastilo) da vam napišem dokument [čijim slijeđenjem] nikada nećete zalutati. Oni rekoše: Alahov Poslanik nije svjestan (jehdžur, doslovni prijevod: "priča nepovezano", "bunca") očigledno, Poslanik nije bio u nesvjesnom stanju dok je mogao govoriti.[4]
Suniti i ovaj hadis smatraju sahihom (autentičnim) i uključen je u Sahih Muslim.[5]
Interpretacije uredi
Glavni prenosioc ovog hadisa (koji se kasnije citira) je ibn Abas, i u to vrijeme on je bio star od deset do petnaest godina. Sunitski i šijitski muslimani različito tumače ovaj događaj i njegov značaj.
Sunitsko gledište uredi
Sunitski muslimani na ovaj događaj gledaju kao "Događaj četvrtka". Generalno se na njega gleda kao beznačajan događaj i test od strane Muhameda za njegove ashabe (drugove). Za ashabe se tvrdi da su postupili ispravno i položili test, i da ih Muhamed zbog toga nije kritizirao u preostalim danima svoga života nakon toga. Dalje, suniti tvrde da se ovdje ne radi o neposlušnosti nego o idžtihadu (nezavisnom rasuđivanju) u ovoj situaciji.
Ovaj period (od četvrtka do ponedjeljka) tokom kojih je Muhamed ostao s drugovima nakon ovog incidenta, nije upotrebljeno da bi se upotpunila volja, što kako suniti tvrde, potvrđuje da to nije bio važan dokument koji je trebao biti napisan, nego radije obični test koji će ispitati da li je umet svjestan poruke Kurana. Sljedeći ajet se citira kao dokaz:
Danas sam upotpunio svoju vjeru za vas, i upotpunio svoju blagodat za vas, i za vas sam izabrao islam kao vjeru.
Šijitsko gledište uredi
Šijiti ukazuju na to da je pokoravanje Muhamedu obaveza za svakog muslimana i za sva vremena. Kuran naređuje muslimanima da se pokoravaju Muhamedu: "Ono što vam Poslanik naređuje – izvršite".[7] Zbog toga niko nema pravo da samostalno odlučuje suprotno Poslaniku. Tvrdnja da Omar nije poslušao Poslanika iz ljubavi je nedokaziva i obična pretpostavka. Oni se vraćaju natrag na događaj Gadira i Davat zul-Ašire koji pokazuje da je Poslanik već ranije postavio Alija kao svog nasljednika. Na dan Gadira kada je Muhamed izdao proglas: "Kome god sam ja mavla i Ali mu je mavla", objavljen je ajet: "Danas sam vam upotpunio vašu vjeru" (Kuran 5:3).[6]
Omar je tvrdio da je Kuran dovoljna uputa, usprkos dobro poznatom Poslanikovom hadisu da ostavlja dvije vrijedne stvari, a ne jednu. Ove dvije stvari su Kuran i Ahl al-bajt (poslanikovo potomstvo). Sama Muhamedova rečenica da ako budu slijedili ono što im želi napisati neće nikada zalutati, dokazuje to da je ovo bila stvar ozbiljne vrijednosti i značaja. I prvi i drugi kalif su bili u mogućnosti ostaviti svoju oporuku iako su bili u teškom stanju. Abu Bakr bi se onesvješćivao tokom ostavljanja svoje zadnje oporuke, a Omar je imao veliki broj ubodnih rana, ali uprkos tome obojica su smatrali da je prijeko potrebno objasniti pitanje svojih nasljednika.
Šijiti ne tvrde da su svi ashabi bili dio urote. Samo su tri muhadžira bili prisutni na Sakifi. Sama činjenica da su mišljenja bila podijeljena zbog pisanja Muhamedove oporuke dok je bio na postelji ukazuju na to da Omarov stav nije nužno bio najbolje rješenje. Njegov govor da "Muhamed bunca" (jehdžura) predstavlja jedan čin nepoštovanja Alahovog Poslanika.
Povezano uredi
Reference uredi
- ↑ Sahih Muslim 4014 i 4016 Arhivirano 2018-07-20 na Wayback Machine-u; Sahih Buhari 9.468 i 7.573
- ↑ (en) Tidžani Samavi, Muhamed; Athar, Maksud (2009). Rizvi, Athar Husein S. H.. ur. Black Thursday. Kom: Ansariyan Publications. ISBN 9789642190898. OCLC 824144668.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Buharija: Sahih Buhari 7:70:573 Arhivirano 2017-09-08 na Wayback Machine-u
- ↑ (en) Wehr, Hans (1961). „h-j-r”. u: Milton Cowan, J.. Dictionary of Modern Written Arabic. Wiesbaden; London: Otto Harrassowitz; Allen & Unwin. OCLC 987929505.
- ↑ 5,0 5,1 Muslim: Sahih Muslim 13:4015[mrtav link]
- ↑ 6,0 6,1 Kuran 5: 3
- ↑ Kuran 59: 7