Gučetići

Gučetići (Gozze) su stara i velika obitelj dubrovačkih plemića od 12. - 20. stoljeća (po nepotvrđenoj predaji od 8. stoljeća), koja je u gospodarstvu i kulturi Dubrovačke republike dala cijeli niz čelnika, diplomata, biskupa, književnika, umjetnika, vrtlara, pomoraca i drugih dubrovačkih uglednika. Kao obrazovani intelektualci su posjedovali jednu od najvećih obiteljskih knjižnica u Dubrovniku, koja se kroz naraštaje obogaćivala i oporučno prenosila na potomke Gučetića, a to je ujedno bila i najveća zbirka dubrovačkih djela na srednjovjekoj jekavskoj čakavici starog Dubrovnika. Gučetići su također bili osnivači i stoljetni vlasnici prve dendrološke zbirke u Hrvatskoj, tj. našega najstarijeg Arboretuma Trsteno kod Dubrovnika.

Rodoslovna povijest Gučetića

Po srednjovjekoj dubrovačkoj predaji, Gučetići su se negdje u 12. st. doselili u Dubrovnik iz Livna u Bosni, a po toj tradiciji im je najraniji dubrovački patronim (nadimak) bio Pecorarius (tj. hr. Ovčarić), jer da su ranije bili stočari sa stadima ovaca. Kasnije su stoljećima sve do Jugoslavije imali svoje posjede oko Stona i Tebinja u Popovu Polju, gdje su im potom oduzeti. U ranijim natuknicama im prezime ima oblike Gozze, Gozzo, Gocko, Kotse i konačno u klasičnom Dubrovniku kao Gučetić. Njihov obiteljski rod je prvi puta u Dubrovniku jasno zapisan od god. 1253, a potom je poznat niz uglednih članova obiteljske loze Gučetića, od kojih se tu navode tridesetak najvažnijih:

Emblem obitelji Gučetić

• Klement Gučetić, prvi imenom zapisan: kao dubrovački knez uveo carinske propise za stranu robu 1385.
• Rafo Gučetić, kapetan: dubrovačkim brodom dovezao ugarskog kralja Žigmunda 1396.
• Đuro Gučetić, kapetan: dovezao je iz Palestine danskog kralja Erika IX. 1424.
• Žuko Gučetić 1430. i Nikola Gučetić 1442: kao dubrovački diplomati u Carigradu, dobivaju od sultana Murata II. fermane (povelje) o razgraničenju Dubrovačke Republike i Turskog Carstva.
• Lujo Gučetić, diplomat: kao dubrovački poslanik u Bosni oko godine 1451.
• Ivan Marin Gučetić: na posjedu Gučetića uređuje Arboretum Trsteno kod Dubrovnika od 1494.
• Ivan Stijepo Gučetić (1451-1502): dubrovački pjesnik i pisac Dervišijade.
• Dživoje Gučetić: dubrovački govornik i pjesnik početkom 16. stoljeća.
• Serafim Gučetić (Saro Gozze): kao dubrovački poslanik u Francuskoj, rješava pomorske sporove dubrovačkih brodova na Atlantiku 1530.
• Vito Klement Gučetić: stonski knez 1507-1554, član dubrovačkog vijeća, umro 1564.
• Bernardo Gučetić, franjevac i sitnoslikar: oslikao i napisao martirologij u Franjevačkoj knjižnici Dubrovnik 1541.
• Dr. Petar Gučetić, učeni sorbonski teolog: biskup stonski od 1551.- 1564.
• Franjo Gučetić: ugledni dubrovački glazbenik, umro je godine 1558.
• Đuro Gučetić: kao dubrovački poslanik u Francuskoj, rješava plovidbu dubrovačkih brodova na Levantu 1574.
• Nikola Vitko Gučetić (Vito Gozze), doktor filozofije i teologije (1549-1610): napisao niz radova o državi, obitelji, estetici, Aristotelu itd.
• Vlaho Klement Gučetić: član Velikog vijeća u Dubrovniku oko 1562, umro godine 1618.
• Ambroz Marin Gučetić: biskup stonski i član Dubrovačkog vijeća 1559-1570, umro 1632.
• Savko Gučetić (Savino Gozze): književnik i prevoditelj talijanskih djela, umro 1603.
• Ambroz Gučetić (Ambrosio Gozze): dubrovački književnik, umro je god. 1632.
• Dživo Gučetić (Ivan Gozze): isusovac, pjesnik i književnik, umro je god. 1667.
• Vladoje Gučetić, diplomat: zastupnik Dubrovačke republike na Bečkom dvoru 1684.
• Ivan Marin Gučetić: ugledni dubrovački dobrotvor i sponzor "opera pia", oko 1738.
• Pavao Frane Gučetić: bio je ugledan dubrovački slikar u 18. stoljeću.
• Rafo Ivan Gučetić: spominje se kao ugledni dubrovački patricij, u Beču 1817.
• Melkior Gučetić: navodi se kao ugledni dubrovački plemić i patricij, u Beču 1836.
• Nikša Gučetić: oženjen u Dubrovniku 1937, sa četvero djece (bez muških unuka).
• Vito Gučetić: zadnji domaći potomak obitelji u samom Dubrovniku i vlasnik Arboretuma Trsteno, kao 98-godišnji starac umro u Dubrovniku 1950.

Za starohrvatsko jezikoslovlje i dubrovačku književnost su nadasve značajni pisci Gučetići, koji su, slično kao i Džore Držić, Šiško Menčetić i Nikola Nalješković, od 15. - 17. stoljeća još pisali svoja djela i pjesme srednjovjekom jekavskom čakavicom (kako danas govore Lastovo i Janjina na Pelješcu). U njihovo doba je taj arhajski južnojadranski dialekt stare Hrvatske još uvijek bio glavni pučki govor Dubrovačke Republike i samoga grada Dubrovnika prije provale Turaka i doselidbe iz zaleđa brojnih štokavskih izbjeglica, koji su tek oblikovali noviju dubrovačku štokavštinu. Tim predvukovskim izvornim govorom srednjovjekog Dubrovnika prije balkanske štokavizacije, pisali su od Gučetića npr. Dživoje Gučetić, Petar Gučetić, Ivan Stijepo Gučetić, Vitko Gučetić, Savko Gučetić i Ambroz Gučetić, a od tih su idućoj četvorici djela dosad bolje očuvana ter književno i jezično proučena. Pisci Gučetići za javnu, kulturnu i književnu afirmaciju srednjovjeke jekavske čakavice u starom Dubrovniku, imaju sličnu ključnu važnost, kakovu su istodobno imali banovi Zrinski i Frankopani za javnu promociju starohrvatskog standarda kajkavska ikavica u ostaloj Hrvatskoj od Istre do Međimurja (pa zato jedne i druge jugoslavenski vukovci idejno prešućuju i skrivaju zbog štokavskog unitarizma).

Ivan Stijepo Gučetić

Ivan Stijepo Gučetić (1454. - 1502.), pjesnik, književnik i izvrstan govornik, vrlo cijenjen u ranoj poeziji 15. stoljeća, pa su zato i neki drugi pisci u svojim zbirkama pretiskali više njegovih pjesama, npr. Jakov Bunić i Angelo Polliciano (1454. - 1494.). Kao vrhunski intelektualac, posjedovao je jednu od najbogatijih obiteljskih knjižnica u tadanjem Dubrovniku. Umro je u Dubrovniku 11. ožujka 1502.

Nikola Vitko Gučetić

Nikola Vitko Gučetić

Dr. Vitko Gučetić (Vito Gozze, nadimak Vitković) iz Dubrovnika, živio je u 16. stoljeću. Studirao je u Italiji gdje je postigao titule magistra i doktora filozofije i teologije, pa je to bio jedan od najučenijih ranih intelektualaca iz loze Gučetića. Napisao je cijeli niz radova na latinskom, talijanskom i jekavskoj čakavici: filozofske rasprave o Platonu i Aristotelu, o substanciji i prauzrocima svijeta, o ljepoti i ljubavi (Dialogo della belezza), o građanstvu i uređivanju države, o ustroju obitelji, o duši i kajanju, itd. Svoje glavno djelo o ustroju obitelji dr. Vitko je posvetio svom rođaku Niki Luju Gučetić za Novu godinu 1589.

Savko Gučetić

Savko Gučetić (Savino Gozze, nadimkom Bendišević) bio je dubrovački pjesnik i književnik, rođen sredinom 16. stoljeća i umro u Dubrovniku početkom 17. st. Na staroj jekavskoj čakavici je napisao najveću dramu dubrovačke književnosti pod naslovom Dalide s oko 4.000 dvanajsteraca, ali to monumentalno djelo zbog nepodobnoga predštokavskog jezika vukovski jugoslavisti većinom prikrivaju i prešućuju. Ova je drama tematski i koncepcijom dosta slična tragediji Williama Shakespearea (Romeo i Julija), a za njezina prva 4 čina je unio slobodni poluprijevod "Arijadne" Ludovica Grotta i za peti čin kao podlogu je uzeo Grottovu "Dalide" koju je dalje razradio.

Dživoje Gučetić

Dživo Gučetić (Ivan Gozze, 1624.-1667.), bio je isusovac, pjesnik i prevoditelj u 17. stoljeću, a umro je u Dubrovniku 11. srpnja 1667. Isprva je u Italiji studirao za isusovca, a po povratku u Dubrovnik je napustio redovništvo i oženio se dubrovačkom plemkinjom Marijom Đamanić. Od predaka je također naslijedio bogatu obiteljsku knjižnjicu Gučetića, koju je oporučno ostavio potomcima. Napisao je više djela:

• Drama "Io": to je dramatizacija jedne epizode iz Ovidijevih Metamorfoza, o Jupiterovoj ljubavnici Io koju je za kaznu Junona pretvorila u kravu, a potom ju je Jupiter uzdigao na nebo kao božicu Izidu. Prvo je tu dramu 1652. objavio na talijanskom, a potom ju je 1653. sam preveo na dubrovačku jekavsku čakavicu i posvetio opatu Stjepanu Gradiću.
• Leon filozof: s latinskoga je na domaću jekavsku čakavicu također preveo 1651. isusovačku školsku dramu "Leon filozof", kojoj je prvi autor bio njegov rimski profesor teologije G.B. Giattini.