Grimoar

(Preusmjereno sa Grimorij)

Grimorij, također grimoar, (fr. grimoire) ili Knjiga sjenki, je tekstualni priručnik magije. Ovakvi priručnici poznati su širom Europe još od srednjeg vijeka.

Grimorij pape Honorija
Šesta i sedma Mojsijeva knjiga, New York, 1880.

Grimoriji sadrže upute kako napraviti magijske objekte, poput talismana i magičnog kruga, kako izvoditi magične čarolije, prizivati anđele i demone, daju njihova imena i karakteristike, nabrajaju čini za ljubav, ozdravljenje, uništenje neprijatelja, bogatstvo, bacanje uroka i slično. Za mnoge takve knjige i rukopise vjerovalo se kako i same imaju magijska svojstva.

Većina grimorija su apokrifni spisi koji su autorstvo atributirali znamenitim povijesnim osobama kako bi djelima dali autoritet i značaj.

EtimologijaUredi

Riječ "grimorij" ili "grimoar" vuče podrijetlo od starofrancuske riječi grammaire koja proizlazi od grčkog "grammatikos" u značenju pisana riječ. Taj izraz se počeo rabiti u srednjem vijeku za sve necrkvene knjige, koje su kao takve bile sumnjičene kao knjige magije. S vremenom se izraz lokalizirao isključivo na ona djela koja su doista sadržavala tekstove magije i okultnog.

PovijestUredi

Stari vijekUredi

Najstariji magijski tekstovi pronađeni su arheološkim iskapanjima u Egiptu i na glinenim pločicama iz Asurbanipalove knjižnice iz 7. stoljeća pr. Kr.[1], te zapisi rituala i prizivanja iz sumerskog grada Uruka, datirani u 5. i 4. stoljeće pr. Kr.[2]

Židovi su imali, također, razvijenu okultnu tradiciju. Prema biblijskoj tradiciji, autorstvo nad okultnim tekstovima pripisivano je još od antike židovskim patrijarsima i prorocima poput Henoka (Knjiga Henokova), Mojsija ( Knjige Mojsijeve) i Salomona (Clavicula Salomonis, Salomonov zavjet iz 1.-3. stoljeća i dr.).[3]

U vrijeme helenizma utjecaj židovske magije proširio se i na Egipat, gdje se isprepleo s egipatskom magijom. O tome svjedoče grčko-egipatski magijski papirusi pronađeni u 19. stoljeću na području nekadašnjeg helenističkog Egipta.[4]

Priznavanje kršćanstva kao jedine službene religije u Rimskom Carstvu, potisnulo je stara vjerovanja koja su žigosana kao poganska i neprimjerena za kršćane.

Srednji vijekUredi

Prvi europski grimoriji nastajali su u srednjem vijeku, no u njima se očitava i starija hermetička tradicija, zasnovana na antičkim tradicijama i židovskom misticizmu. Širenje ezoterične misli na europski kontinent započelo je preko Iberijskog poluotoka pojavom arapskih i židovskih magijskih tekstova.

Najpoznatiji grimoriji u razdoblju srednjeg vijeka bili su:

Renesansa i barokUredi

Prodorom novoplatonističke ezoterije s Istoka, padom Carigrada 1453., nastaju brojni magijski rukopisi koji autorstvo uglavnom pripisuju kralju Salomonu. U razdoblju djelovanja inkvizicije i lova na vještice, mnogi su grimoriji završili na "Indeksu zabranjenih knjiga" (Index Librorum Prohibitorum).

Najvažniji magijski tekstovi razdoblja renesanse i baroka su:

Početkom 17. stoljeća pojavljuju se prvi tiskani grimoriji, čime takva literature postaje dostupnija širem krugu obrazovanih ljudi.[5]

18. i 19. stoljećeUredi

Unatoč pojavi prosvjetiteljstva, razvoju znanosti i racionalizma, vjerovanja u magiju i vještičarstvo preživjela su u Europi. U ovom vremenu nastaju i neki novi magijski tekstovi koji većinom imaju pretenziju postaviti vrijeme svog postanka u dalju prošlost kako bi dobili na vjerodostojnosti i auru tajanstvenosti:

20. stoljećeUredi

U 20. stoljeću je, također zabilježena pojava određenih magijskih priručnika, ali i prva navala brojnih modernih grimorija.

Neki od važnijih knjiga iz ovog razdoblja su:

BilješkeUredi

  1. Magija, str. 59.
  2. Davies, Owen, str. 8.
  3. Grimoires, str. 15.
  4. Davies, Owen, str. 9.-10.
  5. Havens, Nigel, str. 38.
  6. Davies, Owen, str. 114.

LiteraturaUredi

Vanjske povezniceUredi