Grigorije Camblak

Grigorije Camblak (bugarski: Григорий Цамблак; Veliko Trnovo, oko 1360Kijev, 1419) je bio srednjovekovni bugarski pisac i pravoslavni crkveni poglavar, mitropolit kijevski i sve Rusije (14141420), autor mnogih dela koja su ušla u staru bugarsku, srpsku i rusku književnost.

Grigorije Camblak


Grigorije Camblak (levo), na saboru u Konstanci

Informacije
Datum rođenja oko 1360
Mesto rođenja Trnovo (Bugarsko carstvo)
Datum smrti 1419
Mesto smrti Kijev (Velika kneževina Litvanija)
Dela
Najvažnija dela Žitije Stefana Dečanskog
Potpis

Život uredi

Grigorije se učio kod bugarskog patrijarha Jeftimija. On se nalazio na Svetoj Gori kada je Bugarska pala pod Turke, odakle je izbegao u Carigrad.[1] Iz Carigrada je ubrzo poslat u Moldaviju, verovatno kao izaslanik patrijarha.[1] U Moldaviju je odigrao krupnu ulogu u stvaranju kulta svetog Jovana Novog Sučavskog.

Nakon turskog poraza u bici kod Ankare 1402. godine, Grigorije Camblak je došao u Srbiju, gde je postao iguman čuvenog manastira Visoki Dečani.[1] Kao iguman Dečana napisao je žitije Stefana Dečanskog. U to vreme je postojalo kraće Žitije Stefana Dečanskog, napisano u vreme cara Dušana, koje nije glorifikovalo kralja Stefana Dečanskog već ga je predstavljalo kao grešnika koji se pobunio protiv oca, i izazvao pobunu sina Dušana.[1] Grigorije je napisao drukčiju verziju, podržavajući Dečanskog u oba sukoba, i osuđujući njegovog oca Milutina, kao i sina Dušana.[2] Njegovi radovi, za razliku od ranijih srpskih pisaca, nemaju za motiv glorifikaciju Srbije i njene dinastije.[2] Štaviše, on osuđuje Dušanovo krunisanje za cara kao uzurpaciju.[2]

Nakon smrti njegovog ujaka Kiprijana, mitropolita Kijeva, Grigorije Camblak je prešao u Kijevsku Rusiju oko 1409. godine.[2] Tamo je uskoro, 1415. godine postao mitropolit Kijeva, koji je tada pripadao Litvansko-poljskoj uniji.[2] Kao mitropolit kijevski bio je u raskolu sa ruskom crkvom. Učestvovao je u delegaciji koju je litvanski vladar poslao na unionistički sabor u Konstanci 1418. godine.[2] Neki proučavaoci navode da Grigorije nije bio voljan da prizna Uniju ukoliko bi to značilo potčinjavanje Papi.[2] Umro je 1419. ili 1420. godine.[2]

Dela uredi

U Moldaviji je napisao:

  • Mučenje svetog Jovana Novog
  • Služba svetom Jovanu Novom

Između 1402. i 1409. u manastiru Dečani napisao je tri značajna dela:

U Kijevu je napisao veliki broj beseda, slova i pohvala:

  • Pohvala kijevskom mitropolitu Kiprijanu,
  • Pohvala patrijarhu Jevtimiju i dr.

Camblakova dela prevedena na savremeni srpski jezik:

  • Grigorije Camblak, Književni rad u Srbiji. Priredio Damnjan Petrović, Na savremeni jezik preveli Lazar Mirković, Dimitrije Bogdanović, Đorđe Trifunović, Damnjan Petrović. Beograd, Prosveta, SKZ, 1989, Stara srpska književnost u 24 knjige, knj. 12.

Literatura uredi

  • Đorđe Trifunović: Kratak pregled jugoslovenskih književnosti srednjega veka, Beograd, Filološki fakultet Beogradskog univerziteta, 1976.
  • Dimitrije Bogdanović: Istorija stare srpske književnosti, Beograd, SKZ, 1980.
  • Dejan Mihailović: Vizantijski krug (Mali rečnik ranohrišćanske književnosti na grčkom, vizantijske i stare srpske književnosti), Beograd, „Zavod za udžbenike“, 2009, str. 51-52.
  • John V. A. Fine, The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest, The University of Michigan Press, 2009., str. 443-451. [1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 John V. A. Fine, The Late Medieval Balkans, (str. 444), 2009.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 John V. A. Fine, The Late Medieval Balkans, (str. 445), 2009.

Spoljašnje veze uredi