Gradina kod Pala
Za ostale upotrebe, v. Gradina.Gradina Pavlovića se nalazi na kamenom uzvišenju, oblika kupe u blizini izvora Paljanske Miljacke u Gornjim Palama. Utvrđenje Gradina je najvjerovatnije postojalo kao upravni centar za područje paljanskog polja, a možda i šireg područja vlastelinske porodice Pavlovića.
Feudalni posjed Pavlovića, koji su spadali u red najkrupnijeg bosanskog plemstva, protezao se od Vrhbosne (današnje Sarajevo) na zapadu do Dobruna na istoku. Rodonačelnik dinastije Pavlovića je Pavle Radenović. Na prostoru paljanske opštine se odvijala trgovina sa Dubrovnikom, prvo u gradu Borač na Prači gdje su Pavlovići izdavali povelje, kasnije u novosagrađenom gradu Pavlovac na lijevoj obali Prače.
Gradina je podignuta prije XIV vijeka, a pojavom baruta je dodatno pojačana i osigurana. Narod ovo utvrđenje pripisuje prokletoj Jerini. Zadatak gradine je bio da osigura protok trgovačkih karavana između Vrhbosne i Pavlovca i da pruži zaštitu ugroženom stanovništvu okolnih sela.
Utvrđenje se nalazi na nadmorskoj visini 1.048 m, na kamenom uzvišenju. Graditelju nije bilo teško obezbijediti kamen i vodu za izgradnju, jer je izvor rijeke Miljacke bio u blizini, dok je kamen prenošen sa sjevernog (donjeg) dijela litice. Kao vezivo je korišten pijesak sa krečom, što se i danas može vidjeti na ostacima Gradine. Krovovi kula bili su od drveta. Na Gradini su pronađeni ostaci cigle i praistorijskog ilovastog posuđa, pa se može zaključiti da su ovo mjesto koristili praistorijski ljudi i Rimljani.
Gradina se sastojala iz donjeg i gornjeg grada. Donji dio grada su činili ograđeni obori koji su služili kao vrtovi, šetališta, ali i kao odbrana od prvog naleta osvajača. Zidovi su bili debeli između 0,70 i 1,10 m, a sa jugozapadne strane ih je štitila četvrtasta kula.
Gornji dio grada se sastojao od dvije odbrambene kule i prostorija za stanovanje. Sa južne strane se nalazila velika kula čiji su zidovi bili daleko jači od ostalih i sa koje se kontrolisao ulaz u Gradinu. Kula se spajala sa ostalim dijelom grada samo jednim zidom kojim se moglo preći u grad i u kom je bila ulazna kapija.
U samoj osnovi Gradine, na terenu su vidljivi ostaci zidova, što govori da je Gradina imala niz prostorija za različite potrebe. Kroz kapiju se ulazilo u manje dvorište čiji lijevi zid i danas strči u visinu 8 metara. Na njemu su podnice prvog sprata, a sa vanjske strane dva podrumska prozora, koji su davali malo svjetla. U vrhu grada se nalazila okrugla kula, prečnika 4,50 metara, koja je služila za stanovanje i izviđanje. Debljina zidova je bila između 1,10 i 1,40 metara, dok je kapijska kula imala debljinu unutrašnjih zidova 2 m, a vanjskih zidova okrenutih neprijatelju 3 m.
Utvrđenje je bilo nepristupačno za osvajače i prilaz mu je bio moguć jedino sa južne strane. Do ulaza u utvrđenje je vodio put ispod kamene litice sa sjevera prema jugoistoku. Ostaci puta su i danas vidljivi sa južne strane prema kamenolomu, ali se gube u gustoj šikari žbunja.
Grad je imao svoju cisternu, a voda je bila dovedena sa vrela koje se nalazilo u vrhu sela sa južne strane, udaljenog 300 m.
Za pad Gradine pod tursku vlast između 1450. i 1463. godine, je vezana jedna legenda. Turci nekoliko dana nisu mogli prići Gradini, koja se uspješno branila, a onda su jednu noć zapalili na hiljade baklji u polju ispod Gradine. Vidjevši koliko se Turaka sjatilo u paljankom polju branioci su otvorili kapiju i predali se Turcima. Turci se dugo nisu služili ovim gradom jer su svoje granice pomjerili dalje na zapad pa su grad srušili.
U blizini grada se nalazi desetak stećaka, okrenutih u pravcu istok-zapad. Nekropole u sebi kriju ostatke nekadašnje vlastele, koja ja vladala gradom i okolinom.
Padom Bosne pod tursku vlast 1463. godine oblast Pavlovića podijeljena je u 11 nahija, a cijelo područje Turci su, prema imenu ranijih gospodara Pavlovića nazvali Vilajet Pavli.