Gradina Varvara (Prozor)

Gradina Varvara je staro i dugotrajno naselje iz ilirskih vremena na vrelu rijeke Rame, Bosna i Hercegovina.

Arheologija uredi

Bakarno doba uredi

Na lokalitetu Velika gradina u Varvari izvršena su istraživanja u 1960., 1963., 1967., i Borivoj Čović 1978. god. Utvrđeno je nekoliko Arheologija|arheoloških slojeva. Prvi sloj pripada eneolitu i nalazi pokazuju da je dolina Rame bila prelazni region gdje su se susretale dvije bliske kulture, Ljubljanska, koja je dolazila obalom Jadranskog mora, i Vučedolska kultura, dolinama pritoka Save.

Gradina Varvara je također jedan od lokaliteta na kojem je pronađen metalurški pribor. Nađena su tri kalupa izrađeni od gline, ali veoma oštećeni. Za jedan je moguće pretpostaviti da je služio za izlivanje tankih bakrenih šipki. Pronađen je i jedan šuplji keramički predmet, vjerovatno sopalj ljevačkog mijeha. [1]

Bronzano doba uredi

Naselje iz srednjeg bronzanog doba imalo je površinu oko 4.000 m2. Ovo je prvi lokalitet gdje je kamen upotrebljen kao građevinski materijal (služio je da se dobije horizontalnost na kosom terenu). Dužina kuća je od 9-12 metara, širina do 8 metara, sa dvije ili tri prostorije. U prostoriji sa uzdignutim podom bila je kalotna peć.[2]

Pored peći je tkalački stan kao obavezan element domaćinstva, ukopani keramički sudovi i žrvnjevi za mljevenje žita. U ovo vrijeme se javljaju i pokretne peći za kuhanje na otvorenom prostoru.

Po prvi put se javlja i ukrašavanje, kako unutrašnjih tako i vanjskih zidova. Arhitektonski elementi su premazivani slojem gline i reljefno ukrašavani.

U kasno bronzano doba (krajem drugog i početkom prvog milenijuma), gradina je veoma značajan centar produkcije bronzanog oruđa, oružja i nakita.[3]

Željezno doba uredi

U najmlađem sloju, koji se može datirati u IX stoljeće, nađeni su minimalni ali pouzdani ostaci željezne troske. [4] Prizmatični idoli su minijaturni modeli različitih realnih predmeta nađeni zajedno u jednoj grupi u najmlađem kulturnom sloju. Tu su modeli kalotnih peći, velikog posuđa – pitosa i amfora, ali modeli predmeta koji su u prirodi bili od drveta, kao što je sto, stolica. Prizmatični modeli malih dimenzija predstavljaju modele velikih, po svoj prilici drvenih idola, čije su realne dimenzije odgovarale prirodnoj veličini ljudskog lika.

Ornamenti na keramici su urezanog tipa, što se postizalo djelovanjem određene alatke (najčešće tekstilni predmeti) na svježu glinu.

Zdjela iz Varvare s tekućom S-spiralom je najstariji trag kontakta između Bosne i prostora istočnog Balkana s kojeg ovaj ornament potječe. Pretpostavlja se da se radilo o direktnom kontaktu vezanu za jednu određenu osobu koja je ukrasila posudu (matrimonijalne veze među zajednicama koje ne graniče jedna s drugom).[5]

Početkom željeznog doba u lončarstvu dolazi do pojave zapadnobalkanskog geometrijskog stila. Pod uticajem fine dekoracije na metalu, nastala je nova lončarska proizvodnja koju karakteriše bogat i raznovrstan ukras na keramici. Najvažnija karakteristika ovog stila je stroga simetričnost.[2] Nalazi sa ovog lokaliteta pripadaju Srednjebosanskoj kulturnoj grupi[3]

Literatura uredi

  • Borivoj Čović , Velika gradina u Varvari - I dio (slojevi eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba

Izvori uredi

  1. „Amra Terzić: Vučedolska kultura u Bosni i Hercegovini”. Katedra za arheologiju, Filozofski fakultet Sarajevo , Sarajevo, 2012. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. 2,0 2,1 „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. [mrtav link]
  3. 3,0 3,1 „Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. „Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA”. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. „Mario Gavranović: Keramik mit Basarabi und basarabi-artiger Ornamentik in Bosnien”. ANUBiH - Godišnjak, knjiga 34 (XXXVI)- Sarajevo, 2007.. Arhivirano iz originala na datum 2023-11-17. Pristupljeno 5. 9. 2023.