Gorski kotar

(Preusmjereno sa Gorski Kotar)

Gorski kotar - Montanaro (tal.) je u najvećem dijelu u sastavu Primorsko-goranske županije, brdsko-planinska visoravan s 62% šuma područje između Kvarnera na jugu, Krasa na zapadu, Kočevske oblasti i Bele Krajine na sjev.zapadu, Karlovca na sjeveru i Like na istoku. Središte te regije je grad Delnice (4.450 st.), a od poznatijih mjesta izdvajaju se još i gradovi Čabar i Vrbovsko (1.900 st.) te općine Mrkopalj, Fužine, Lokve, Ravna Gora, Skrad i Brod na Kupi. Dio regije je pod Karlovcem (Bosiljevo i dio Ogulina te Partizanska Drežnica i Plaški koja se vodi kao granica između Like i G.k.) ili pod Bakrom (Zlobin).

Šumoviti Gorski kotar - na slici Čabar
Omladinsko jezero - Lokve. U pozadini Risnjak (1.528 m n/v)

Gorski kotar obiluje prirodnim ljepotama i zanimljivostima (Nacionalni park Risnjak, Vražji prolaz kod Skrada, rijeka Kamčica i najzapadniji pravoslavni samostan Gomirje u Evropi), a depopulacija koja je zahvatila taj kraj nakon 2.svj.rata (najviše odlazak u Rijeku) te u razdoblju 'privatizacije', tj. uništenja industrije od 1990-ih učinila je neke prostore potpuno nenaseljenima odnosno prepuštenima divljoj prirodi.

U posljednje vrijeme, Gorski kotar se polako oživljava, više inicijativama pojedinaca, nego sustavnim mjerama Vlade ili drugih državnih institucija.

GeografijaUredi

 
Bijele i Samarske stijene
 
Nestaju šume Nacionalnog parka Risnjak

Geomorfološki Gorski Kotar je kraska visoravan, promjera 35 km prosječne visine od 800 m. Najviši vrhovi su na planini Bjelolasica (1534 m n/v) kao dio Velike kapele, te Risnjak (1528 m - Nacionalni park) i Snežnik (1506 m). Visoravan je klimatska barijera prema kvarnerskom primorju, a taj nagli klimatski i vegetacijski prelaz se najbolje vidi kada se prođe cestovni tunel kroz Tuhobić, ili prugom od Zlobin prema jugu. Stanovnici Partizanske Drežnice i Jasenka smatraju da su na prelazu između Gorskog kotara i Like.

Rijeka Kupa je granica prema Beloj krajini u Sloveniji, a pored manjih pritoka Kupe kroz G.k. protječe i rijeka Dobra - Crnomorski sliv, Dva veća umjetna goranska jezera, pored manjih, su akumulaciona jezera, Omladinsko kod Lokava i Bajer kod Fužina, koji tunelom sprovodi vodu za hidrocenralu Tribalj (Jadranski sliv)

Begovo Razdolje je mjesto koje je na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj - na 1.076 m, a tu se nalazi i skijaški centar Bjelolasica. U G.k. su još poznati skijaški centri Platak (880 m) te Petehovac (1098 m), Tršće i Mrkopalj.

Bezočna ekploatacija šuma u Gorskom kotaru od 1990-ih od strane zagrebačkih Hrvatskih šuma dovela je do klimatskih promjena, tj. do ekološke katastrofe. Zbog neprimjereno razrijeđenih šuma u Gorskom kotaru su se pojavili olujni vjetrovi, kakve ni najstariji Gorani ne pamte, koji ruša i ta preostala stabla.

PovijestUredi

 
Kaštel Bosiljevo

Prvi poznati stanovnici Gorskog kotara bili su Japodi, ilirsko pleme doseljeno u 2. indoevropskoj seobi, oko 1000 g pr.n.e., a u V/IV. st. pr.n.e. na njihovo područje naseljavaju se Kelti tako da govorimo o keltsko-ilirskoj kulturi. Mnogi artefakti od jantara govore o prahistorijskom jantarskom putu koji je od Baltika do Kvarnera prolazio kroz Gorski kotar. O razdoblju Rimskog carstva manje je znano, G.k. je dio rimske pokrajine Iapudia secunda (na sjev. do rijeke Korane), a da li je postojala rimska cesta od Tarsatike do rims. Panonije kroz G.k nije poznato, a isto tako ne zna se za rimske gradove ili castrume (glavna je cesta za Panoniju išla od Senja (Senia) kro Liku), Poznat je kasni rimski fortifikacioni limes iz VI. st. koji je išao od Grobnika do Prezida. Prva najezda Slavena (na prelazu iz VI. u VII. st.) u sjeveroistočnu Istru je najvjerojatnije išla opreko Slovenije, a ne kroz G.k. koji ostaje nenaseljen do XII. st. kada se javljaju prve naseobine Slovenaca i Hrvata. Krčki feudalci Frankopani započinju postepeno kolonizirati istočni dio G.k. u XIV. st. izgradivši prvu utvrdu u Bosiljevu.

 
Najapadniji pravoslavni samostan u Evropi: Manastir Gomirje sa crkvom sv. Jovana Pretače
 
Partizanska diverzija na pruzi Delnice-Ogulin

Prvi pisani spomen - isprava Kraljevskog suda Matije Korvina od 24. II. 1481. g. po kojoj se trgovci oslobađaju plaćanja daće (maltarine) u prolalaženju imanjima "u Lukovdolu, Moravicama, Delnicama, Lokvama, Brodu, Hreljinu i Vrbovskom govori o već postoječim naseljima u XV. st.

U XV. st. zbog Otomanske najezde porastao je geostrateški značaj G.k. kada se počinju graditi obrambene utvrde i započinje razvoj najvažnijih mjesta u toj regiji. Razdoblje nesigurnosti u G.k. i Beloj krajini je kratko trajalo pa u XVI. st. dolaze izbjeglice, čakavsko stanovništvo iz Like i ist. Bosne, štokavci (uglavnom Srbi) te Morlaci (Aromuni) koji naseljavaju područje u blizini Otomanskog carstva: Gomirje, Vrbovsko, dolinu Dobra, Moravice, Stari Laz, Sušica, Mrkopalj i Lič. Od sredine XVII. st. i u XVIII. st. najrazvijenije područje je bilo oko Čabra gdje su Zrinski imali rudnik i topionicu željeza. Stanovništvo su činili Slovenci iz Kranjske i čakavci sa Kvarnera. Nakon propale urote hrvatsko-ugarskih veleposjednika (kao što su i Zrinski-Frankopani) njihova imovina, kao i svih velikih feudalaca, je konfiscirana.

Najintezivniji period ravoja započinje u XVIII. st otvaranjem Karoline, 1732., ceste od Bakra do Karlovca što dovodi do nove migracije Slovenaca, Čeha, Nijemaca. Na cesti se obavlja transport konjskim zapregama pa se razvija kirijašenje (tur. grč. porijekla kira, kirija najam, zakupnina, vozarina, gazdarina kirijaš, najamni vozar), kojim se uglavnom bavilo primorsko stanovništvo (od Bakra do Novog, pa otud i naziv Kirija za taj kraj, a Kirci za stanovništvo). Najrazvijenije mjesto na toj cesti je bila Ravna gora, pa s obzirom na različite doseljenike u ravnogorskom kraju se do danas govori čak 6 dijalekata (idioma). 1777. za vladavine Marije Theresije Gorski kotar ulazi u sastav severinske grofivije.

Za Napoleonovih ratova G.k je bio dio Ilirske provincije. Francuzi od 1803. do 1809. grade Lujzijanu nazvanoj po Napoleonovoj drugoj ženi Marie Luise, ceste između Rijeke i Karlovca što dovodi do još većeg napretka ove regije i Delnice postaju najrazvijeniji centar G.k. Na potezu od Rijeke kroz Grobničko polje, Kamenjak, Gornje Jelenje, Lokve, Delnice, Skrad, Stubica, Severin na Kupi i Netretić. Duljina Louisiane bila je 18 austrijskih milja (1 milja = 7.585 km) širine oko 6 m. To je bio najkraći put od Rijeke do Karlovca i bila je jedna od najmodernijih cesta u Carstvu i do danas je u upotrebi.

 
Ulazak partizana u spaljenu Partizansku Drežnicu 1943.

Nakon 1813. Gorski Kotar je ponovno pod Habsburškom monarhijom, koja 1873, gradi željeničku prugu, Poslije 1. svj. rata G.k. dolazi pod kraljevinu SHS. 21. jula 1921. Alija Alijagić, član komunističko-anarhističke organizacije Crvena Pravda, vrši atentat na ministra unutarnjih poslova Milorada Draškovića u Delnicama. Milorad Drašković je bio velik antikomunist koji je donio antikomunističke zakone, a Komunistička partija Jugoslavije osudila je taj čin. Uglavnom tim povodom, kralj Aleksandar donosi Zakon o zaštiti države i proglašava KPJ ilegalnom.

 
Matić poljana, spomenik 26 smrznutih partizana

Za vrijeme 2. svj. rata Pavelić poklanja najveći dio Gorskog kotara Musolinijevoj Italiji koja 1941. okupira tu regiju. Odmah se razvija partizanski pokret otpora pa se tako na Tuhobiću i Viševici osniva prvi partizanski odred Sušačana na čelu s Mošom Albaharijem, a kasnije se osniva i Primorsko-goranska brigada. I Goranin Ivan Goran Kovačić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika priključuje se partizanima. Nakon kapitulacije Italije 8. septembra 1943. u Julijskoj krajini dolazi do velikog narodnog ustanka, a nakon njemačke ofenzive hrvatski, talijanski i slovenski partizani se sklanjaju u Gorski kotar gdje osnivaju i 43. istarsku diviziju. O NOB-u u Gorskom kotaru snimljena je popularna serija Kapelski kresovi.

ZnamenitostiUredi

 
Izvor rijeke Kupe iz jezerca

Administrativna podjela Gorskog kotaraUredi

Poznati GoraniUredi

PrivredaUredi

 
Risnjak

Gorski kotar je u socijalističkoj Hrvatskoj razvio snažnu drvnu industriju - tvornice namještaja u Čabru, Delnicama, Vratima, Fužinama, Ravnoj gori koje su zapošljavale preko 7.000 radnika uništene su pod režimom kapitalističke Hrvatske pa Gorski kotar služi samo za izvoz trupaca strogo centraliziranoj državnoj (zagrebačkoj) firmi Hrvatske šume, tako da je npr. šuma tzv. Nacionalnog parka Risnjak razrijeđena neprimjerenom eksploatacijom Zagreba od koje Gorani nemaju nikakve koristi uz šutnju lokalnih vlasti.

Na inicijativu lokalnih turističkih zajednica pokrenuti su mnogi projekti, ali sve je to nedovoljno pa i pokušaji izletničkog turizma sa kulturnom ponudom kako bi se se turiste sa Kvarnera dovelo na odmor od ljetnih sparina u ugodnu svježinu Gorskog kotara su propali odbijanjem primorskih turističkih agencija.

 
Rodna kuća Ivana Gorana Kovačića

KulturaUredi

Raznolikost dijalekata

Goranovo proljeće u Lukovdolu

Žabarska noć u Lokvama

SportUredi

Zimski sportovi, ski centri:

Eksterni linkoviUredi