Gornji Makreš
Za ostale upotrebe, v. Makreš (razvrstavanje).
Gornji Makreš (alb. Makresh i Epërm) je naselje u opštini Gnjilane, Kosovo i Metohija, Republika Srbija.
Gornji Makreš | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | ![]() |
Pokrajina | Kosovo i Metohija |
Upravni okrug | Kosovskopomoravski |
Opština | Gnjilane |
Stanovništvo | |
Geografija | |
Koordinate | 42°34′03″N 21°26′46″E / 42.5675°N 21.44611°E |
Koordinate: 42° 34′ 03" SGŠ, 21° 26′ 46" IGD
IstorijaUredi
Na mestu Selište nalaze se ruševine zidova od kamena i cigle. Tu su seljani našli i jedan zemljani đup sa napreminom od 15 šinika. Kao trag nekog starog naselja postoji i Grobljište, neko staro groblje. 1432. godine pominje se da su na Makrešu Turci razbili novobrdsku vojsku, samo nije jasno da li je tada Makreš bilo selo ili topografski naziv. Selo je obnovljeno još pre prvog prodiranja Albanaca u Krivu Reku, pre kraja XVII veka.
Poreklo stanovništva po rodovimaUredi
Srpski rodovi:
- Potočani ili Đorići (12 kuća, Sv. Arhanđeo), osnivači sadašnjeg sela. Doseljeni su iz Korče u današnjoj Albaniji još dok nije bilo Albanaca u Krivoj Reci, pred kraja XVII veka. Izbegli zbog krvne osvete. Za njive su morali krčiti šume.
- Baba-Janjići (8 kuća, Sv. Nikola); doseljeni iz prizrenskog kraja posle Đorinaca, ta je njihova kuća bila druga kuća u selu. I ovi su iz prizrenskog kraja izbegli od krvne osvete.
- Broćančani (4 kuće, Sv. Nikola); preseljeni oko 1810. godine kao sluge iz Trnićevca.
- Kolarci (4 kuće, Sv. Petka). Predak im doseljen oko 1820. godine od istoimenog roda u Kosovskoj Kamenici. Starina im je u Robovcu kod Kosovske Kamenice.
- Mešinčani (3 kuće, Sv. Nikola); preseljeni oko 1880. godine za sluge iz Mešine, od roda Zimparaca , pošto ih je aga proterao sa čifluka.
- Kitići (2 kuće, Sv. Jovan Krstitelj); preseljeni kao sluge iz Klobukara oko 1885. godine.
- Kuretištani (2 kuće, Sv. Nikola); doseljeni 1913. godine iz Koretišta na kupljeno imanje.
StanovništvoUredi
Demografija[2] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |