Otvori glavni meni
Disambig.svg Ovo je članak o tornju. Za istoimeni grad, v. Gonbad-e Kabus.
Gonbad-e Kabus
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Gonbad-e Kavus, A UNESCO WHS, Golestan Province.jpg
Gonbad-e Kabus
 Iran
Koordinate: 37°15′28.9″N55°10′8.4″E
Registriran: 2012. (36. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iii, iv
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO
Karta
Gonbad-e Kabus is located in Iran
Gonbad-e Kabus
Gonbad-e Kabus
Lokacija tornja Gonbad-e Kabus u Iranu

Gonbad-e Kabus (perz. گنبد کاووس, dosl. Kabusova kupola) je toranj u istoimenom iranskom gradu Gonbad-e Kabusu. Sa svojom visinom od 55 metara (72 m uključujući postolje), najviši je toranj na svijetu sagrađen isključivo od opeke. Dao ga je sagraditi zijaridski emir Kabus ibn Vušmgir 1006. godine, samo 3 km sjevernije od svoje prijestolnice, starog grada Gorgana. Toranj je jedini ostatak ovog starog grada koji je bio veliki centar kulture i umjetnosti tokom srednjeg vijeka, a kojega su uništili Mongoli u 14. i 15. vijeku. Danas se nalazi na 15 m visokom brdu u centralnom gradskom parku. Toranj ima 3 m debele zidove i promjer cilindra od 17 m (15,5 na vrhu); desetokutnog je tlocrta s kupolastim krovom, sagrađen u zlatnom rezu (1:1,618). Sagrađen je tako matematički promišljeno da osoba koja stoji ispred tornja, u vanjskom krugu, može čuti jeku iz tornja. Unutra se nalaze jedni od najstarijih primjera tzv. stalaktitnog ukrašavanja (mukarna) u islamskoj umjetnosti. Na njegovom dnu stoji kaligrafski natpis na arapskom:

هذا القصر العالي – لامير شمس المعالي – الامير قابوس ابن وشمگير – امر به بنائه في حياته – سنه سبع و تسعين – و ثلثمائه قمريه و سنه خمس و سبعين و ثلثمائه شمسيه
Wikiquote „Ovu visoku palaču za kraljevića Šams ul-Ma'ālija, dao je sagraditi za svog života emir Kabus ibn Vušmgir godine 397. prema lunarnom i 375. prema solarnom hidžretskom kalendaru
()

Iako se nigdje ne navodi da je toranj služio kao mauzolej, prema predaji u njemu je grobnica kraljevića zijaridske dinastije; i to da je u staklenom lijesu spušten s vrha tornja. Slavni britanski putopisac, Robert Byron, je u svom djelu "Put za Oksijanu" (The Road to Oxiana) iz 1937. godine naveo kako ga je upravo fotografija ovog tornja ponukala na proputovanje Iranom.

Vanjske vezeUredi