Golemi pasanac
Golemi pasanac ili golemi armadil (Priodontes maximus) je najveća živuća vrsta pasanaca. (iako je izumrli Glyptodon bio mnogo veći). Obitava na širokom području, većinom u prašumi od Venezuele na sjeveru do sjeverne Argentine na jugu. Golemi pasanac hrani se termitima i mravima te često konzumira cijelu populaciju termitskog humka. Također je poznato da jede crve, ličinke te paukove, zmije i biljke.[1]
| Golemi pasanac | |
|---|---|
| |
| Golemi pasanac u zološkom vrtu Villavicencio, Kolumbija | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Cingulata |
| Porodica: | Dasypodidae |
| Potporodica: | Tolypeutinae |
| Rod: | Priodontes |
| Vrsta: | Priodontes maximus |
| |
| Raspon divovskog armadila | |
Ima od 11 do 13 redova preklopa na oklopu, te još tri ili četiri na vratu.[2] Tijelo mu je tamno smeđe boje, svjetlije žućkaste na pojasu za trčanje bočno, te blijedo žuto bijele glave. Ima u prosjeku od 80 do 100 zubi, što je više od bilo koje druge vste sisavaca na zemlji. Oni također imaju iznimno duge prednje šape, treća pandža im je u obliku srpa.[3] Golemi pasanac obično zna težiti oko 28-32 kg kada je potpuno odrastao, ali poznati su i uzorci teški 54 kg u divljini dok u zatočeništvu primjerci mogu težiti i 80 kg.[4][5] Tipična duljina vrste je od 75 do 100 cm bez repa koji je dugačak oko 50 cm.[2]
Iako ova vrsta obitava na širokom području smatra se vrlo ugroženom te joj prijeti izumiranje. Golemi pasanac zakonom je zaštićen u Kolumbiji , Gvajani , Brazilu, Argentini , Paragvaju , Surinamu i Peruu.[6][7] Lov za hranu i prodaja na crnom tržištu i dalje se su prisutni na cijelom rasponu obitavanja. Zaštićena područja poput Parque das Emasa u Brazilu i Rezervata prirode središnjeg Surinama pomažu u određenoj mjeri ublažiti opasnost od gubitka staništa, ali akcije ciljanog očuvanja populacije su potrebne kako bi se spriječilo daljnje propadanje ove vrste.[8]
Vanjske poveznice uredi
- „Priodontes maximus: informacije”. Animal Diversity Web.
- „Priodontes maximus”. UNEP World Conservation Monitoring Centre. Arhivirano iz originala na datum 2009-08-20. Pristupljeno 2015-01-08.
- „Genus Priodontes”. MSU.edu.
Izvor uredi
- ↑ „Animais em Extinção” (pt). hábitos alimentares do Tatu Canastra. sites.google.com. Arhivirano iz originala na datum 2021-07-17. Pristupljeno 2015-01-08.
- ↑ 2,0 2,1 Burnie, D. (2001). Animal. London: Dorling Kindersley. Greška u referenci: Nevaljana oznaka
<ref>; naziv "Burnie" je zadan više puta s različitim sadržajem - ↑ Eisenberg, J. and Redford, K. (1999). Animals of the Neotropics: The Central Neotripics. Vol. 3: Ecuador, Peru, Bolivia, Brazil. Chicago and London: University of Chicago Press.
- ↑ „Armadillos, Armadillo Pictures, Armadillo Facts”. Animals.nationalgeographic.com. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-20. Pristupljeno 2015-01-08.
- ↑ „GIANT ARMADILLO Priodontes maximus (Kerr, 1792)” (PDF). faunaparaguay.com.
- ↑ Superina, M. (2000). Biologie und Haltung von Gürteltieren (Dasypodidae). [Biology and maintenance of armadillos (Dasypodidae)]. Zürich, Switzerland: Institut für Zoo-, Heim- und Wildtiere, Universität Zürich.
- ↑ „Environmental Law Information”. Ecolex. Arhivirano iz originala na datum 2008-09-07. Pristupljeno 2015-01-08.
- ↑ „The Central Suriname Nature Reserve”. Conservation International.