Gohar (jezero)

Gohar
(`fa`) گهر
Gohar; (fa) گهر
	Jezero Gohar
Lokacija
Države	Iran
Pokrajine	Luristan
Koordinate	33°18′20″N, 49°16′59″E
Hidrografija
Vrsta	ledenjačko; slatkovodno
Površina	0,8775 km²
Volumen	0,0123 km³
Aps. visina	2335 m
Dužina	2,01 km
Širina	0,65 km
Dubina	28 m
Hidrologija
Odljev	Gohar-Rud
Karta
	class=notpageimage\| Lokacija Gohara u Iranu

Gohar (perz. گهر, ili Gahar) je jezero u pokrajini Luristan na zapadu Irana, oko 85 km istočno od Horamabada odnosno 25 km jugoistočno od Doruda. Smješten je u dolini podno južnih padina Oštoran-Kuha (sastavni dio Zagrosa) i ledenjačkog je podrijetla. Jezero ima površinu od 87,75 ha i volumen od 12,260.000 m³ što ga čini najvećim slatkovodnim jezerom zapadnog Irana. Također, sa 2335 m nadmorske visine i 31 m dubine Gohar predstavlja jedno od najviših odnosno najdubljih jezera u državi. Vodom ga napaja niz manjih planinskih pritoka i izvora, a otječe rijekom Gohar-Rud prema zapadu. Zbog visokog stupnja bioraznolikosti Gohar i okolne planine proglašeni su zaštićenim područjem.

Geografija uredi

Glavni članak: Geografija Irana

Gohar se nalazi na središnjem dijelu Zagrosa odnosno aluvijalnoj dolini koja se usporedno s planinskim lancem pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok i tektonski je oblikovana tokom mezozoika. Dolina je omeđena Oštoran-Kuhom (3888 m) na sjeveroistoku i Kuh-e Taht-e Kalom (3107 m) na jugozapadu. Stratigrafski profil Oštoran-Kuha sastoji se od kambrijsko-ordovicijskog vapnenca i škriljca, a Kuh-e Taht-e Kale od trijaskih i jurskih dolomita. Geolozi su prvotno pretpostavljali da je zapadna prirodna brana nastala klizištem uslijed snažnog prahistorijskog potresa, no istraživanja iz 2012. godine dokazala su da je Gohar zapravo ledenjačkog podrijetla odnosno da je prepreka od 25,380.000 m³ plod morena triju ledenjaka. Područje oko jezera vrlo je trusno i razorni potresi učestala su pojava, a posljednji takav zabilježen je 1909. godine (M≈7,4).

U istoj dolini na približno 2,5 km udaljenosti i +75 m većoj visini smješteno je i jezero Mali Gohar koje dijeli slične geomorfološke i limnološke karakteristike, zbog kojeg se Gohar ponekad naziva i Velikim Goharom. Oblik jezera je izdužen i proteže se paralelno s okolnim planinama duljinom od 2,012 km, a širina mu oscilira do 654,3 m na zapadnom dijelu (prosječno 450 m). Površina Gohara iznosi 0,8775 km², nadmorska visina 2335 m, a najveća dubina 28 m. Litoralni pojas prema planinama izrazito je strm i nagib je 40 – 70%, dok je prema dolini relativno blag. Uz sjevernu obalu jezera prolazi lokalna cesta koja se na državnu cestu 62 nadovezuje kod Doruda na zapadu odnosno Aligudarza na istoku. Najbliža naselja koja gravitiraju jezeru su dvije ruralne zajednice smještene 15-ak km zapadno − Gale-Gohar nizvodno uz Gohar-Rud i Saravand uz navedenu cestu.

Hidrologija uredi

Gohar se u najširem hidrološkom i hidrogeološkom smislu klasificira pod sliv Perzijskog zaljeva s kojim ga povezuju rijeke Gohar-Rud, Dez, Karun i Arvand-Rud. Jezero se smatra samim izvorom Gohar-Ruda i napaja ga s prosječno 0,5 m³/s, no pri njegovom ušću 40-ak km nizvodno ova vrijednost u aprilu se penje i do 21 m³/s. Uži sliv s Goharom u žarištu ima površinu od približno 60 km² i određen je vrhovima Oštoran-Kuha i Kuh-e Taht-e Kalom odnosno prijevojem između dviju planina smještenim 7,0 km od jezera na 2630 m visine. Razvodnicom Oštoran-Kuha odvojen je od porječja Rud-e Marbore odnosno Kuh-e Taht-e Kalom od porječja Ab-e Rudbara, no svi zajedno pripadaju perzijskozaljevskom slivu i dvije se rijeke također izravno nadovezuju na Dez. Gohar se vodom opskrbljuje prvenstveno pomoću planinskih pritoka koji nastaju proljetnim otapanjem ledenjaka, te nizom manjih izvora na svim stranama. Njegovom dolinom prevladava snježno-šumska klima (Dsa) s prosječnom godišnjom količinom padalina od 700 mm, a temperature se kreću od najmanje −30°C tokom februara do najviše +37°C u augustu.

Flora i fauna uredi

Glavni članci: Flora i fauna Irana

Flora i fauna Gohara uvjetovane su snježno-šumskom klimom, velikom nadmorskom visinom i stalnim obiljem pitke vode. Izranjajuće biljke u jezeru prvenstveno uključuju trsku odnosno plutajuće biljke Potamogeton alpinus. Šume se protežu na sjeveroistočnoj strani doline i obiluju hrastom, vrbama, bademom, pistacijom, brijestom, kruškama, jabukama, platanama, orasima, smokvama, jasenom, glogom i narom. Neke od endemičnih vrsta za Luristan ili Iransku visoravan koje se pojavljuju u okolici Gohara su Acanthophyllum crassifolium, Tetrataenium lasiopetalum, Cousinia yasujensis i C. oshtorankuhensis. Sisavci koji posjećuju jezero su perzijski leopard, sirijski smeđi medvjed, vepar, iranski vuk, zlatni čagalj, prugasta hijena, turkmenska lisica, perzijske gazela, smeđi zec, divlja koza i ovca. Introducirane vrste riba uključuju potočnu (Salmo trutta) i kalifornijsku pastrvu (Oncorhynchus mykiss) koja se u jezeru uzgaja od 1973. godine.

Povezano uredi

Literatura uredi

(en) Amrikazemi, Alireza; Mehrpooya, Abbas (2006.). „5. Geotourism resources of Iran”. u: Dowling, Ross Kingston; Newsome, David. Geotourism. London: Elsevier Butterworth-Heinemann. ISBN 9780750662154. OCLC 58051470.
(en) Attar, Farideh (2011.). A Taxonomic Revision of Cousinia Cass., sect. Albidae Bunge (Asteraceae) in the Flora of Iran. Iranian Journal of Botany. XVII. 2. Tehran: Research Institute of Forests and Rangelands (RIFR). str. 150.-157. ISSN 1029-788X.
(en) Basiri Esfahani, Shirin; Bidi, Batul; Assadi, Mostafa; Rahimi Nejad, Mohammad Reza (2011.). A taxonomic study of Acanthophyllum C. A. Mey. (Caryophyllaceae) in Iran. Iranian Journal of Botany. XVII. 1. Tehran: Research Institute of Forests and Rangelands (RIFR). str. 24.-39. ISSN 1029-788X.
(en) Dinarvand, Mehri (2011.). New Record of the Genus Potamogeton (Potamogetonaceae) for the Aquatic Flora of Iran. Iranian Journal of Botany. XVII. 2. Tehran: Research Institute of Forests and Rangelands (RIFR). str. 230.-232. ISSN 1029-788X.
(en) Malekzadeh, Zaman; Abbassi, Mohammad Reza; Bellier, Olivier; Authemayou, Christine (jesen 2007.). Strain Partitioning in West-Central Zagros Fold and Thrust Belt: Implication for Seismic Hazard Analysis. Journal of Seismology and Earthquake Engineering (JSEE). IX. 3. Tehran: International Institute of Earthquake Engineering and Seismology (IIEES). str. 85.-98. ISSN 1735-1669. OCLC 648908503.
(en) Mehrabi, Yadollah (2002.). „Cold water aquaculture in Iran”. u: Petr, Tomislav; Swar, Deep Bahadur. Cold Water Fisheries in the Trans-Himalayan Countries. FAO fisheries technical paper. 431. Rome: Food and Agriculture Organization. str. 63.-70. ISBN 9789251048078. OCLC 51973254.
(en) Mehranoosh, Gholipoor (2012.). Lake Gahar Basin: Environmentally Potential for Focused Ecotourism. Research Journal of Recent Sciences. I. 9. Indore: International Science Congress Association. str. 6.-12. ISSN 2277-2502.
(en) Moussavi, Mahsa Sadat; Zoej, Mohammad Javad Valadan; Vaziri, Fariborz; Sahebi, Mahmod Reza; Rezaei, Yousef (1. 2. 2010.). A New Glacier Inventory of Iran. Annals of Glaciology. L. 53. Cambridge: International Glaciological Society. str. 93.-103. DOI:10.3189/172756410790595886. ISSN 0260-3055. OCLC 502342690.
(fa)(en) Piruzi, Fatemeh; Tavakkoli, Majid; Mehrani, Ruh Ol-Lah; Sadeqi Nezhad, Esmail; Nazari, Said; Babai; Hosseini; Ramin, Mahmud (2007.). Limnological Investigating on Gahar-Roud River and study of Feasibility of Exopoliting for Cold-Water Fish Culture. Tehran: Fisheries Research Institute of Iran. Arhivirano iz originala na datum 2021-09-02. Pristupljeno 2013-05-10.
(en) Yarahmadi, Ali Mohamad; Moghimi, Ebrahim; Servati, Mohamad Reza; Kardavani, Parviz (2012.). Geomorphologic Evidences of the Influence of Glacier Sediments in Lake Formation Case Study: the Formation of Gahar Lake, in Iran. International Research Journal of Basic and Applied Sciences (IRJBAS). III. 2. Salt Lake City: Academic Information Press. str. 224.-233. ISSN 2251-838X. Arhivirano iz originala na datum 2019-09-30. Pristupljeno 2019-09-30.
(en) Yousefzadi, Morteza; Azizian, Dina; Sonboli, Ali; Mehrabian, Ahmad Reza (2006.). Palynological Studies of the Genus Tetrataenium (Apiaceae) from Iran. Iranian Journal of Botany. XII. 1. Tehran: Research Institute of Forests and Rangelands (RIFR). str. 44.-46. ISSN 1029-788X.

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Gohar (jezero)