Goče - Gozza (tal. g:oca) je naselje u vinorodnom Krasu u sastavu općine Vipava u jugozapadnoj Sloveniji, a nalazi se sjeverno od ceste Vipava-Štanjel.

Goče
Goce-Slovenia.jpg
Karta: Najdi.si, Geopedia.si
Nadmorska visina: 275,1 m
Broj stanovnika: 176 (2020.g.)
Površina: 4,52 km kv
Poštanski broj: 5271 Vipava
Krajevna skupnost: KS Gorička
Općina: Občina Vipava
Pokrajina: Primorska
Statistička regija: Istarsko-kraška
Izvor: SURS, popis stanovništva 2002.

GeografijaUredi

 
Kuće u Gočama - portal s 3 glave (1958.)

Goče su maleno staro kraško zbijeno naselje na vrhu jednog od vipavskih brešuljaka, obdareno s vinogradima. Selo leži sjeverno od ceste Vipava-Štanjel, od oba je udaljeno 8 km. Zanimljivo naselje s kamenimi kućama.

PovijestUredi

Goča se u goričkim katastarskim knjigama prvi put spominje 1376. g., a crkva sv. Andreja se prvi put navodi u dokumentu iz 1440. g., kada je crkva ponovno posvećena, jer se spominje da je bila od prije na tom mjestu.

Goče su bile pod rihemberškim feudom sve do 1753., kada su prešle pod vipavske feudalce.

Od 1849. veći dio Julije, pa tako i Goče, potpada pod Austrijsko primorje kada Goče dobiva status samostalne općine.

Po Londonskom ugovoru iz 1915., Goče, kao i sav Kras do postojnskog područja, nakon raspada Austro-Ugarske 1918., okupira Kraljevina Italija (Julijska pokrajina). Kraljevom odlukom od 18. januara 1923. je općina prešla u Goričko okružje Udinske provinjcije, što je bilo povezano i s gubitkom općinske autonomije. Slijedilo je ukdanje pokrajnog suda u Vipavi i posljedično priključenje sudskom okrugu Ajdovščine.. 1927. je reorganizacijom državne uprave bila ustanovljena Gorička provincija u koju je spadala i općina Goče, Prema talijanskom zakonodavstvu iz 1926. imale su za posljedicu prenašanje mandata podeštata i općinskih područja u općinama s manje od 5000 stanovnika, i udruživanje općina u unije čime su se upravno praktično združile nekadašnje općine Goče, Budanje, Slap, Vrhpolje, Lože i Vipava pod upravu istog podeštata.

ZnamenitostiUredi

 
Vinski podrumi

To nekadašnje bogato naselje je sa svih strana zatvoreno. U tlocrtu je građeno u oblik andrijinog križa, pa su si Gočani sv. Andreja izabrali za svojeg zaštitnika. Kuće su u cijelosti građene iz kamena, pokrivene crijepovima ili škriljama.

Mnoge kuće imajo iznad portala uklesane godinee iz XVII. i XVIII. st. I ulice ili gase, kako ih Gočani nazivaju, su nešto posebno. Tijesno su stisnute kao u svim mediteranskim gradićima, uglavnom nisu šire od metra. Druga znamenitost su gočki podrumi (kantine). Svaki gospodar ih je imao po dvije, tri ili više, a sačuvano ih je više od 60. U mnogima od njih lako se nađe živa voda.

  •  
    Motivi iz Goča
    U središtu sela stoji crkva sv. Andreja (1655.) s lijepim kamnim portalom i sa zvonikom iz 1706. Između crkve i groblja su postavljena četiri stupića - kamena odmorišta križnog puta. Na žalost reljefi na njima su dotrajali.
  • Na brežuljku iznad sela je crkvica Marije Snježne.

Goče su u svom srednjem dijelu održale videz od prije dva i više stoljeća. Seosko jedro je kulturni spomenik.

Goče su rodni kraj Ivana Mercine, muzičkog učitelja, pisca knjige Slovenski pritrkovavec.

 
Gočanska frizura (1958.)

StanovništvoUredi

1880. je općina Goče imala 510 stanovnika. 1889. je u selu živjelo 667 stanovnika u 105 kuća[1], 1900. je broj seljana pao ispod 500 pa su za državne izbore ukinuli biralište u općini Goče, tako da su mještani Goča, Erzelja, Lože, Manče i Slapa glasali u Vipavi.

Po popisu stanovništva iz 1921. opčina Goče je tada brojala 459 stanovnika.

Prema podacima Statističkog ureda RS 2020. Goče je imalo 176 stanovnika.

 
Crkva sv. Andreja sa zvonikom i 1707.

ObrazovanjeUredi

Redovni rad škole u Gočama je započelo 1851., ali nije isključeno, da je poučavanje počelo ranije jer se u parohijalnom arhivu čuva popis iz 1819. djece koja su se školovala.[1]. U školi u Gočama se je 1889. školalo 123 djece iz općina Goče i Lože (koja je uključivala i selo Manče)[1]. Danas u selu djeluje područna osnovna škola.

PrivredaUredi

 
Dokaz nekadašnjeg bogatstva - ruševine stare gočke hiže (1958.)

Poljoprivreda (vinogradarstvo) je i danas glavna prihodovna strana Gočana. Goče su nekad bile znane prije svega po lozi i vinu. Tako, na primjer, Ilirski list 1846. izvještava s prvog voćarskog sajma u Ljubljani da su gočki paroh Valentin Kodre i posjednik Janez Ferjančič na izložbu poslali 28 sorta bijelog i crnog grožđja, 'od tega većina žlahtine'. Između tih je novinar posebno izdvojio sortu 'oberfelder' ('vrhpoljac'), iz kojeg prave vino, koje ljudi poznaju pod imenom Kin... (Kindermacher), s kojim bi lako kraška vina, kad bi ih dovoljno doradili, bila za izvoz, jer bi se to vino lako mjrilo s najboljimi francuskim vinima.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Postojinsko okrajno glavarstvo - zemljepisni in zgodovinski opis. NUK: R. Šeber. 1889. p. 161-164.