Giudicato Gallura

Giudicato Gallura
Iudicatus Gallurae
kneževina
[[Bizant|]] Flag of the Greek Orthodox Church.svg
10. vijek1296. Flag of the Republic of Pisa.svg [[Republika Pisa|]]

Grb

Grb

Lokacija
Karta sardinskih guidicata
Glavni grad Civita
Vlada vjerska republika
Historija srednji vijek
 - Uspostavljena 10. vijek
 - Ukinuta 1296.

Giudicato Gallura (talijanski: Giudicato di Gallura) je bio jedan od četiri velika srednjovjekovna guidicata Sardinije (nešto poput evropskih kneževina ili kraljevina), koji je egzistirao od 10. do kraja 13. vijeka.[1] Giudicato Gallura prostirao se po sjeveroistoku Sardinije, a njegova prijestolnica bila je Olbia, tada zvana Civita.

HistorijaUredi

 
Elena

Giudicato Gallura iznikao je iz bizantske administrativne jedinice, koja se osamostala nakon što su muslimani osvojili Siciliju 827. i tako onemogućili komunikaciju između Sardinije i Bizanta. Od sredine 9. do početka 11. vijeka, malo se zna o Galluri, ali se oko 1050. pojavljuje ime vladara (giudice) Manfreda,[2] koji sigurno nije bio prvi samostalni vladar. Suvremeni historiografi pretpostavljaju da su rani vladari Gallure bili guverneri koje je po zadatku slala Republika Pisa u Galluru. Oko 1100. Giudicatom Gallura vlada domaća dinastija Thori koja je protjerala Pisance, a njihov poznati giudice bio je Torgodorio I.

Njega je naslijedio sin Saltaro, kog je na prijestolju smjenio Ittocorre de Gunale, ali se on nije dugo održao na vlasti, svega tri godine, jer ga je svrgnuo Konstantin II. i tako obnovio dinastiju Thori. Njegov nasljednik Comita I. oko 1132. morao je prihvatiti supermaciju susjednog Giudicata Logudoro, zbog tog je obnovio veze sa Republikom Pisom da zadrži vlast u rukama porodice, što mu nije uspjelo jer ga je naslijedio Konstantin III, vjerojatno sin Ittocorrea, pa je odtada vlast bila u rukama dinastije Lacon.

Konstantina III je naslijedio sin Barisone II koji je 1203. ostavio samo Elenu, kćer jedinicu. To je stvorilo krizu nasljedstva jer su za njezinu ruku borili brojni suparnici. Kada je naposljetku 1206. Guglielmo I iz Giudicata Cagliari napao Galluru, Elena se 1207. udala za Lamberta Viscontija[3][2] iz Pise s ciljem da spasi svoj guidicat. Lamberto je uspio obraniti Galluru, ali su nakon tog njegovi nasljednici postali nova dinastija.

Comita III od Torresa, vladar susjednog rivalskog Giudicata Logudora, sklopio je 1211. savez sa Republikom Genovom koja ga je trebala podržavati u borbi s ostalim sardinijskim guidicatima, pa su na taj način htjeli steći kontrolu nad otokom. Logudoro je napao Galluru, a 1212. Gallura je krenula u kontraofenzivu i sukobi na kopnu se produžili su se do 1214. odnosno na moru sve do 1217. kada je sam papa Honorije III intervenirao pa su zaraćene strane potpisale mir.

Nakon Elenine smrti, Lamberto Visconti je nastavio vladati Gallurom, čak se i oženio nasljednicom Giudicata Cagliari, pa je do svoje smrti 1225. vladao u oba guidicata. Nakan njegove smrti Gallurom su vladali njegovi nasljednici kao dinastija Visconti iz Gallure, sa promjenjivom srećom u borbi sa susjednim guidicatima za prevlast nad Sardinijom. Posljednjeg Viscontija Nina 1287. svrgnula je sa vlasti Republika Pisa i anektirala Galluru, što je bio i kraj tog guidicata. Republika Pisa vladala je Gallurom do 1324. kad su je morali prepustiti španjolskim Aragoncima.

IzvoriUredi

  1. "Giudicato" (talijanski). Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/giudicato_res-49a304ed-b6aa-11df-9cd8-d5ce3506d72e/. Pristupljeno 2. 6. 2013. 
  2. 2,0 2,1 "I giudicati come regni" (talijanski). Regione Autonoma della Sardegna. http://www.sardegnacultura.it/j/v/258?s=18930&v=2&c=2573&t=7. Pristupljeno 2. 6. 2013. 
  3. "Gallura" (talijanski). Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/gallura/. Pristupljeno 2. 6. 2013. 

Vanjske vezeUredi