Gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes (trudnički dijabetes, trudnički šećer) je stanje u kojemu žena koja prije trudnoće nije imala dijabetes, istu razvije u trudnoći.[1] Gestacijski dijabetes općenito ima malo simptoma;[1] međutim, povećava rizik od preeklampsije, depresije i povećava mogućnost da se porod izvrši carskim rezom.[1] Djeca rođena majkama sa loše kontroliranim gestacijskim dijabetesom imaju povećan rizik od prevelikog rasta, niskog šećera u krvi nakon rođenja i žutice.[1] Dugoročno, djeca čije su majke u trudnoći imale dijabetes imaju povećani rizik za prekomjernu težinu i razvoj dijabetesa tipa 2.[1]

Gestacijski dijabetes može se pojaviti tijekom trudnoće zbog rezistencije na inzulin ili smanjene proizvodnje inzulina.[1] Čimbenici rizika uključuju prekomjernu tjelesnu težinu, prethodna dijagnoza gestacijskog dijabetesa, obiteljsku povijest dijabetesa tipa 2 i sindrom policističnih jajnika.[1] Dijagnoza se postavlja krvnim pretragama.[1] Za osobe s normalnim rizikom, pregled se preporučuje između 24 i 28 tjedana trudnoće.[1][2] Za one s visokim rizikom, testiranje se može dogoditi pri prvom prenatalnom posjetu.[1]

Prevenira se održavanjem zdrave tjelesne težine i vježbanjem prije trudnoće.[1] Gestacijski dijabetes liječi se promjenama u prehrani, tjelovježbom, lijekovima (poput metformina) i eventualno injekcijama inzulina.[1] Većina žena može regulirati šećer u krvi dijetom i tjelovježbom.[3] Testiranje razina šećera u krvi među oboljelima često se preporučuje četiri puta dnevno.[3] Dojenje se preporučuje što je prije moguće nakon poroda.[1]

Gestacijski dijabetes pogađa 3–9% trudnoća, ovisno o ispitivanoj populaciji.[3] Posebno je čest tijekom posljednja tri mjeseca trudnoće.[1] Pogađa 1% mlađih od 20 godina i 13% starijih od 44 godine.[3] Više etničkih skupina, uključujući Azijatkinje, američke Indijanke, Australke-domorotke i stanovnice Pacifika, izložene su većem riziku.[1][3] U 90% slučajeva gestacijski dijabetes se riješava nakon rođenja djeteta.[1] Žene su, međutim, u povećanom riziku od razvoja dijabetesa tipa 2.[2][3]

Klasifikacija uredi

Gestacijski dijabetes formalno se definira kao "bilo koji stupanj netolerancije na glukozu s početkom ili prvim prepoznavanjem tijekom trudnoće".[4] Ova definicija priznaje mogućnost da je žena prethodno imala nedijagnosticirani dijabetes melitus ili da je razvila dijabetes slučajno s trudnoćom. Hoće li simptomi nestati nakon trudnoće također je nevažno za dijagnozu.[5] Žena ima dijagnozu gestacijskog dijabetesa kada se intolerancija na glukozu nastavi i nakon 24 do 28 tjedana trudnoće.

Klasifikacija White, nazvana po Priscilli White,[6] pionirki u istraživanju utjecaja tipova dijabetesa na perinatalni ishod, naširoko se koristi za procjenu majčinskog i fetalnog rizika.[7] Razlikuje gestacijski dijabetes (tip A) i pregestacijski dijabetes (dijabetes koji je postojao prije trudnoće). Ove se dvije skupine dalje dijele prema svojim povezanim rizicima i upravljanju.[8]

Dva podtipa gestacijskog dijabetesa prema ovom klasifikacijskom sustavu su:

  • Tip A1: abnormalni oralni test tolerancije glukoze (OGTT), ali normalne razine glukoze u krvi tijekom posta i dva sata nakon jela; dovoljna izmjena prehrane za kontrolu razine glukoze
  • Tip A2: abnormalni OGTT pogoršan abnormalnim razinama glukoze tijekom posta i/ili nakon jela; potrebna dodatna terapija inzulinom ili drugim lijekovima

Dijabetes koji je postojao prije trudnoće također je podijeljen u nekoliko podtipova prema ovom sustavu:

  • Tip B: nastaje u dobi od 20 ili više godina i traje manje od 10 godina.
  • Tip C: počinje u dobi od 10 do 19 godina ili traje od 10 do 19 godina.
  • Tip D: početak prije 10. godine ili trajanje duže od 20 godina.
  • Tip E: otvoreni dijabetes melitus s kalcificiranim zdjeličnim žilama.
  • Tip F: dijabetička nefropatija.
  • Tip R: proliferativna retinopatija.
  • Tip RF: retinopatija i nefropatija.
  • Tip H: ishemijska bolest srca.
  • Tip T: prethodna transplantacija bubrega.

Rana dob početka ili dugotrajna bolest dolazi s većim rizicima (vidi prve tri podvrste).

Dostupna su još dva skupa kriterija za dijagnosticiranje gestacijskog dijabetesa, oboje temeljen na razini šećera u krvi.[9]

Kriteriji za dijagnosticiranje gestacijskog dijabetesa, primjenom testa tolerancije glukoze od 100 grama, prema Carpenter i Coustan:[10]

  • Post 95 mg/dl
  • 1 sat 180 mg/dl
  • 2 sata 155 mg/dl
  • 3 sata 140 mg/dl

Kriteriji za dijagnozu gestacijskog dijabetesa prema Nacionalnoj skupini podataka o dijabetesu:[9][11]

  • Post 105 mg/dl
  • 1 sat 190 mg/dl
  • 2 sata 165 mg/dl
  • 3 sata 145 mg/dl

Rizični faktori uredi

Klasični čimbenici rizika za razvoj gestacijskog dijabetesa su:[12]

  • Sindrom policističnih jajnika
  • Prethodna dijagnoza gestacijskog dijabetesa ili predijabetesa, poremećene tolerancije glukoze ili poremećene glikemije natašte
  • Obiteljska povijest gdje rođak prvog stupnja ima dijabetes tipa 2
  • Dob majke - faktor rizika žene raste kako ona stara (posebno za žene starije od 35 godina).
  • Očeva dob - jedno je istraživanje pokazalo da je očeva dob iznad 55 godina povezana s gestacijskim dijabetesom[13]
  • Etnička pripadnost (oni s većim faktorima rizika uključuju Afroamerikance, Afro-Karibe, Indijance, Hispanoamerikance, stanovnike Pacifika i ljude podrijetlom iz Južne Azije)
  • Prekomjerna tjelesna težina, pretilost ili ozbiljna pretilost povećavaju rizik za faktor 2.1, 3.6 i 8.6, respektivno.[14]
  • Prethodna trudnoća koja je rezultirala djetetom s makrosomijom (velika porođajna težina: više od 90. centila ili više od 4000 g)
  • Ranije obstetričke komplikacije
  • Drugi genetski čimbenici rizika: Postoji najmanje 10 gena u kojima je određeni polimorfizam povezan s povećanim rizikom od gestacijskog dijabetesa, ponajviše TCF7L2.[15]

Osim toga, statistike pokazuju dvostruki rizik od gestacijskog dijabetesa kod pušača.[16] Sindrom policističnih jajnika također je rizični faktor,[12] iako su relevantni dokazi kontroverzni.[17] Neka su istraživanja razmatrala kontroverznije moguće čimbenike rizika, poput niskoga rasta.[18]

Oko 40 do 60% žena s gestacijskim dijabetesom nemaju dokazljiv faktor rizika; iz tog razloga mnogi se zalažu za pregled svih žena.[19] Obično, žene s gestacijskim dijabetesom ne pokazuju simptome (još jedan razlog univerzalnog pregleda), ali neke žene mogu pokazati povećanu žeđ, pojačano mokrenje, umor, mučninu i povraćanje, infekciju mjehura, gljivične infekcije i zamagljen vid.[20]

 
Učinak inzulina na apsorpciju glukoze i metabolizam. Inzulin se veže za svoj receptor (1) na staničnoj membrani što zauzvrat pokreće kaskade aktivacije proteina (2). To uključuje: translokaciju transportera Glut-4 na plazma membranu i priljev glukoze (3), sintezu glikogena (4), glikolizu (5) i sintezu masnih kiselina (6).

Precizni mehanizmi koji su u osnovi gestacijskog dijabetesa i dalje su nepoznati. Obilježja gestacijskog dijabetesa su: povećana rezistencija na inzulin. Smatra se da hormoni trudnoće i drugi čimbenici ometaju djelovanje inzulina koji se veže za inzulinske receptore. Smetnje se vjerojatno javljaju na razini staničnog signalnog puta izvan inzulinskog receptora.[21] Budući da inzulin potiče ulazak glukoze u većinu stanica, inzulinska rezistencija sprječava glukozu da pravilno uđe u stanice. Kao rezultat toga, glukoza ostaje u krvotoku, gdje se njezina razina povećava. Za prevladavanje ovog otpora potrebno je više inzulina; proizvodi se oko 1,5 do 2,5 puta više inzulina nego u normalnoj trudnoći.[21]

Nije jasno zašto neke žene nisu u stanju uravnotežiti potrebe za inzulinom i razviti gestacijski dijabetes; međutim, dano je niz objašnjenja, sličnih onima kod dijabetesa tipa 2: autoimunost, mutacije pojedinačnih gena, pretilost, zajedno s drugim mehanizmima.[22] Brojni probirni dijagnostički testovi korišteni su za traženje visoke razine glukoze u plazmi ili serumu u definiranim okolnostima. Jedna metoda je postupni pristup, gdje sumnjivi rezultat probirnog testa slijedi dijagnostički test. Alternativno, opsežniji dijagnostički test može se koristiti izravno pri prvom prenatalnom posjetu za ženu s visokorizičnom trudnoćom. (npr. kod onih sa sindromom policističnih jajnika ili acanthosis nigricans ).[23]

Dijagnostika uredi

Trenutno nema dovoljno istraživanja koja bi pokazala koji je najbolji način za dijagnosticiranje gestacijskog dijabetesa.[24] Rutinskim pregledom žena s testom glukoze može se otkriti više žena s gestacijskim dijabetesom nego samo žena s faktorima rizika.[25] Nije jasno kako ti testovi utječu na ostatak trudnoće.

Načini liječenja uredi

Mišljenja se razlikuju o optimalnim probirnim i dijagnostičkim mjerama, dijelom zbog razlika u riziku stanovništva, razmatranja isplativosti i nedostatka baze dokaza koja bi podržala velike nacionalne programe probira.[26] Najrazrađeniji režim uključuje nasumični test glukoze u krvi tijekom posjeta za rezervaciju, probirni test izazova glukoze oko 24-28 tjedana trudnoće, nakon čega slijedi OGTT ako su testovi izvan normalnih granica. Ako postoji velika sumnja, žena se može testirati ranije.[5]

Prevencija uredi

Dodatak vitamina D tijekom trudnoće može pomoći u sprječavanju gestacijskog dijabetesa.[27] Pregledom iz 2015. utvrđeno je da je umjerena tjelesna tjelovježba tijekom trudnoće učinkovita za prevenciju gestacijskog dijabetesa.[28] Pregled iz 2014. međutim nije našao značajan učinak.[29] Ne zna se hoće li dodatne dijetetski savjeti pomoći u smanjenju rizika od gestacijskog dijabetesa.[30]

Intervencije u prehrani i tjelesnoj aktivnosti namijenjene sprječavanju prekomjernog gestacijskog povećanja tjelesne težine smanjuju stope gestacijskog dijabetesa. Međutim, učinak ovih intervencija ovisi o indeksu tjelesne mase osobe, kao i o regiji u kojoj su studije provedene.[31]

Predloženo je da za žene koje su imale gestacijski dijabetes potpora između trudnoća može smanjiti njihove šanse za ponovni gestacijski dijabetes u budućim trudnoćama.[32] Ova podrška može uključivati prehranu i tjelovježbu, obrazovanje i savjete o načinu života [32] Međutim, nema istraživanja koja bi pokazala da li intervencije između trudnoća smanjuju broj žena koje ponovno razviju gestacijski dijabetes.[32]

Teoretski, prestanak pušenja može smanjiti rizik od gestacijskog dijabetesa među pušačicama.

Liječenje uredi

 
Komplet s mjeračem glukoze i dnevnikom koji koristi žena s gestacijskim dijabetesom.

Liječenje gestacijskog dijabetesa dijetom i inzulinom smanjuje zdravstvene probleme majke i djeteta.[33] Liječenje je također povezano sa većim brojem indukcija poroda.[33]

Ponovljeni OGTT treba provesti 6 tjedana nakon poroda, kako bi se potvrdilo da je dijabetes nestao. Nakon toga se savjetuje redoviti pregled za dijabetes tipa 2.[12]

Intervencije u načinu života uključuju vježbe, savjete o prehrani, intervencije u ponašanju, opuštanje, samokontrolu glukoze i druge kombinirane intervencije.[34] Čini se da žene s gestacijskim dijabetesom koje primaju intervencije u načinu života imaju manje postporođajne depresije, te je veća vjerojatnost da će nakon poroda lakše postići željenu težinu, nego žene koje nisu imale intervenciju.[34] Manje je vjerojatno da će njihove bebe biti velike za njihovu gestacijsku dob, te da će imati manji postotak masti kada se rode.[34] Potrebno je više istraživanja kako bi se otkrilo koje su intervencije u načinu života najbolje.[34]

Ako dijabetička dijeta ili GI dijeta, tjelovježba i oralni lijekovi nisu primjereni za kontrolu razine glukoze, možda će biti potrebna terapija inzulinom.

Razvoj makrosomije može se procijeniti tijekom trudnoće pomoću sonografije. Žene koje koriste inzulin, s anamnezom mrtvorođenog djeteta ili s hipertenzijom liječe se poput žena s otvorenim dijabetesom.[19]

Način života uredi

Savjetovanje prije trudnoće (na primjer, o preventivnim dodacima folne kiseline) i multidisciplinarno liječenje važni su za dobre ishode trudnoće.[35] Većina žena može upravljati svojim gestacijskim dijabetesom uz promjene u prehrani i tjelovježbu. Samostalno praćenje razine glukoze u krvi može biti vodilja u terapiji. Nekim će ženama trebati antidijabetički lijekovi, najčešće inzulinska terapija.

Svaka prehrana mora osigurati dovoljno kalorija za trudnoću, tipično 2000 do 2500 kcal, isključujući jednostavne ugljikohidrate.[19] Glavni cilj prehrambenih promjena je izbjegavanje vršnih razina šećera u krvi. To se može učiniti raspodjelom unosa ugljikohidrata na obroke i grickalice tijekom dana te korištenjem izvora ugljikohidrata sa sporim oslobađanjem-poznatim kao GI dijeta. Budući da je rezistencija na inzulin najveća ujutro, potrebno je više ograničiti ugljikohidrate za doručak.[12] Unošenje više vlakana u hranu s cjelovitim žitaricama ili voće i povrće također može smanjiti rizik od gestacijskog dijabetesa.[36] Nema dovoljno dokaza koji ukazuju na to je li jedna vrsta savjeta o prehrani bolja od druge.[37]

Savjetuju se redovite tjelesne vježbe umjerenog intenziteta, iako nema konsenzusa o specifičnoj strukturi programa vježbanja za gestacijski dijabetes.[12][38] Trudnice koje vježbaju imaju nižu razinu šećera u krvi tijekom posta i nakon jela u odnosu na one koje ne vježbaju.[39] Nije jasno koji je oblik tjelovježbe najbolji u trudnoći.[39]

Istraživanja ukazuju na moguću korist od dojenja za smanjenje rizika od dijabetesa i srodnih rizika za majku i dijete.[40]

Lijekovi uredi

Ako se praćenjem utvrdi neuspješna kontrola razine glukoze ovim mjerama ili ako postoje dokazi o komplikacijama poput prekomjernog rasta fetusa, možda će biti potrebno liječenje inzulinom. To je najčešće brzo djelujući inzulin koji se daje neposredno prije jela kako bi se zatopio porast glukoze nakon jela.[12] Potrebno je paziti da se izbjegne niska razina šećera u krvi zbog prekomjernog inzulina. Inzulinska terapija može biti normalna ili vrlo tijesna; više injekcija može rezultirati boljom kontrolom, ali zahtijeva više napora i nema konsenzusa da ona ima velike koristi.[23][41] Cochraneov pregled iz 2016. zaključio je da kvalitetni dokazi još uvijek nisu dostupni za određivanje najboljeg raspona šećera u krvi za poboljšanje zdravlja trudnica s gestacijskim dijabetesom i njihovih beba.[42]

Postoje neki dokazi da bi neki oralni lijekovi mogli biti sigurni u trudnoći ili su barem manje opasni za fetus u razvoju od loše kontroliranog dijabetesa. Kada se usporedi koje tablete protiv dijabetesa (lijekovi na usta) najbolje djeluju i jesu najsigurniji, nema dovoljno kvalitetnih istraživanja koja bi poduprla jedan lijek nad drugim.[43] Lijek metformin bolji je od gliburida.[44] Ako se glukoza u krvi ne može adekvatno kontrolirati jednim sredstvom, kombinacija metformina i inzulina može biti bolja od samog inzulina.[44] Drugi pregled je otkrio dobru kratkoročnu sigurnost i za majku i za bebu s metforminom, ali nejasnu dugoročnu sigurnost.[45]

Ljudi mogu preferirati metformin na usta nego injekcije inzulina.[3] Primijećeno je da liječenje sindroma policističnih jajnika metforminom tijekom trudnoće smanjuje razinu gestacijskog dijabetesa.[46]

Gotovo polovica žena nije postigla dovoljnu kontrolu samo s metforminom i bila im je potrebna dodatna terapija inzulinom; u usporedbi s onima koji su se liječili isključivo inzulinom, bilo im je potrebno manje inzulina, a dobili su manje na težini.[47] Bez dugotrajnih studija na djeci žena liječenih ovim lijekom, postoji mogućnost dugotrajnih komplikacija zbog terapije metforminom.[3] Utvrđeno je da bebe rođene od žena liječenih metforminom razvijaju manje visceralne masti, što ih čini manje sklonima inzulinskoj rezistenciji u kasnijem životu.[47]

Prognoza uredi

Gestacijski dijabetes općenito prolazi nakon rođenja djeteta. Na temelju različitih studija, šanse za razvoj gestacijskog dijabetesa u drugoj trudnoći, ako ga je žena imala u prvoj trudnoći, kreću se između 30% i 84%, ovisno o etničkom porijeklu. Druga trudnoća unutar 1 godine od prethodne trudnoće ima veliku vjerojatnost ponovnog pojavljivanja gestacijskog dijabetesa.[48]

Žene s dijagnozom gestacijskog dijabetesa imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa u budućnosti. Rizik je najveći kod žena koje su trebale liječenje inzulinom, imale protutijela povezana s dijabetesom, žene s više od dvije prethodne trudnoće i žene koje su bile pretile (poredani po važnosti).[49][50] Žene kojima je potreban inzulin za liječenje gestacijskog dijabetesa imaju 50% rizik od razvoja dijabetesa u sljedećih pet godina.[51] Ovisno o proučenoj populaciji, dijagnostičkim kriterijima i duljini praćenja, rizik se može uvelike razlikovati.[52] Čini se da je rizik najveći u prvih 5 godina, a da je nakon toga dosegao visoku razinu.[52] Jedno od najdužih studija pratilo je skupinu žena iz Bostona, Massachusetts ; polovica ih je razvila dijabetes nakon 6 godina, a više od 70% ih je imalo dijabetes nakon 28 godina.[52] U retrospektivnoj studiji na ženama Navajo, rizik od dijabetesa nakon gestacijskog procijenjen je na 50 do 70% nakon 11 godina.[53] Druga studija pokazala je da je rizik od dijabetesa nakon gestacijskog dijabetesa veći od 25% nakon 15 godina.[54] U populacijama s niskim rizikom od dijabetesa tipa 2, u mršavim osobama i u ženama s autoantitijelima, veća je stopa u razvoju dijabetesa tipa 1 (LADA).[50]

Djeca žena s gestacijskim dijabetesom imaju povećan rizik od pretilosti u djetinjstvu i odrasloj dobi te povećan rizik od intolerancije na glukozu i dijabetesa tipa 2 kasnije u životu.[55] Ovaj rizik se odnosi na povećane vrijednosti glukoze u majci.[56] Trenutno nije jasno koliko genetska osjetljivost i okolišni čimbenici doprinose ovom riziku te može li liječenje gestacijskog dijabetesa utjecati na ovaj ishod.[57]

Relativne koristi i štete različitih oralnih lijekova protiv dijabetesa još nisu dobro shvaćene (2017.) [43]

Postoje oskudni statistički podaci o riziku od drugih stanja u žena s gestacijskim dijabetesom; u Jeruzalemskoj perinatalnoj studiji prijavljeno je da 410 od 37.962 žena imaju gestacijski dijabetes, a postojala je tendencija povećanja raka dojke i gušterače, no potrebno je više istraživanja kako bi se potvrdio ovaj nalaz.[58][59]

Komplikacije uredi

Gestacijski dijabetes predstavlja rizik za majku i dijete. Ovaj je rizik uvelike povezan s nekontroliranom razinom glukoze u krvi i njezinim posljedicama. Rizik se povećava s višom razinom glukoze u krvi.[60] Liječenje koje rezultira boljom kontrolom ovih razina može značajno smanjiti neke rizike od gestacijskog dijabetesa.[61]

Dva glavna rizika koja gestacijski dijabetes izlaže bebi su abnormalnosti rasta i kemijska neravnoteža nakon rođenja, što može zahtijevati prijem na odjel intenzivne njege novorođenčadi. Dojenčad koju su rodile majke s gestacijskim dijabetesom izložena je riziku da i u gestacijskoj dobi (makrosomična) [60] budu velika u nekontroliranom GDM -u, a mala u gestacijskoj dobi i intrauterinoj retardaciji rasta [62] u upravljanom gestacijskom dijabetesu. Makrosomija zauzvrat povećava rizik instrumentalne isporuke (npr. pinceta, ventouse i carskog reza) ili probleme tijekom vaginalnog oslobađanja (kao što je distocija ramena). Makrosomija može utjecati na 12% normalnih žena u usporedbi s 20% žena s gestacijskim dijabetesom.[23] Međutim, dokazi za svaku od ovih komplikacija nisu jednako jaki.

Novorođenčad rođena od žena s konstantno visokom razinom šećera u krvi također je u povećanom riziku od niske razine glukoze u krvi (hipoglikemija), žutice, visoke mase crvenih krvnih stanica (policitemija) i niskog kalcija u krvi(hipokalcemij) ) i magnezija (hipomagnezemija).[63] Neliječeni gestacijski dijabetes također ometa sazrijevanje, uzrokujući nedorasle bebe sklone sindromu respiratornog distresa zbog nepotpunog sazrijevanja pluća i poremećene sinteze surfaktanta. [63]

Za razliku od pre-gestacijskog dijabetesa, gestacijski dijabetes nije se jasno pokazao kao neovisni faktor rizika za urođene mane. Rođeni nedostaci obično nastaju negdje tijekom prvog tromjesečja (prije 13. tjedna trudnoće), dok se GDM postupno razvija i najmanje je izražen tijekom prvog i ranog drugog tromjesečja. Studije su pokazale da su potomci žena s gestacijskim dijabetesom u većem riziku od kongenitalnih malformacija.[64][65][66] Velika studija kontrole slučaja pokazala je da je gestacijski dijabetes povezan s ograničenom skupinom urođenih mana i da je ta povezanost općenito ograničena na žene s većim indeksom tjelesne mase.[67] Teško je osigurati da to nije djelomično zbog uključivanja žena s već postojećim dijabetesom tipa 2 koje nisu bile dijagnosticirane prije trudnoće.

Zbog oprečnih studija, u ovom trenutku nije jasno imaju li žene s gestacijskim dijabetesom veći rizik od preeklampsije.[68]

Epidemiologija uredi

Gestacijski dijabetes pogađa 3–10% trudnoća, ovisno o ispitivanoj populaciji.[3][69]

Reference uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 „Gestational Diabetes”. NIDDK. September 2014. Arhivirano iz originala na datum 16 August 2016. Pristupljeno 31 July 2016. 
  2. 2,0 2,1 Donovan, Peter J; McIntyre, H David (2010-10-01). „Drugs for gestational diabetes”. Australian Prescriber 33 (5): 141–144. DOI:10.18773/austprescr.2010.066. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 „Drugs for gestational diabetes”. Australian Prescriber 33 (5): 141–144. October 2010. DOI:10.18773/austprescr.2010.066. 
  4. „Summary and recommendations of the Fourth International Workshop-Conference on Gestational Diabetes Mellitus. The Organizing Committee”. Diabetes Care 21 Suppl 2: B161-7. August 1998. PMID 9704245. 
  5. 5,0 5,1 American Diabetes Association (January 2004). „Gestational diabetes mellitus”. Diabetes Care 27 Suppl 1 (Supplement 1): S88-90. DOI:10.2337/diacare.27.2007.s88. PMID 14693936. 
  6. „Pregnancy complicating diabetes”. The American Journal of Medicine 7 (5): 609–16. November 1949. DOI:10.1016/0002-9343(49)90382-4. PMID 15396063. 
  7. Priscilla White - White Classification, Diabetes in Pregnancy.
  8. (2002) OBSTETRICS: Normal and Problem Pregnancies, Fourth, New York: Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-06572-9
  9. 9,0 9,1 American Diabetes Association (January 2017). „2. Classification and Diagnosis of Diabetes”. Diabetes Care 40 (Suppl 1): S11–S24. DOI:10.2337/dc17-S005. PMID 27979889. 
  10. „Criteria for screening tests for gestational diabetes”. American Journal of Obstetrics and Gynecology 144 (7): 768–73. December 1982. DOI:10.1016/0002-9378(82)90349-0. PMID 7148898. 
  11. Committee on Practice Bulletins—Obstetrics (February 2018). „ACOG Practice Bulletin No. 190: Gestational Diabetes Mellitus”. Obstetrics and Gynecology 131 (2): e49–e64. DOI:10.1097/AOG.0000000000002501. PMID 29370047. 
  12. 12,0 12,1 12,2 12,3 12,4 12,5 „Gestational diabetes”. Australian Family Physician 35 (6): 392–6. June 2006. PMID 16751853. 
  13. „Association of paternal age with perinatal outcomes between 2007 and 2016 in the United States: population based cohort study”. BMJ 363: k4372. October 2018. DOI:10.1136/bmj.k4372. PMC 6207919. PMID 30381468. 
  14. „Maternal obesity and risk of gestational diabetes mellitus”. Diabetes Care 30 (8): 2070–6. August 2007. DOI:10.2337/dc06-2559a. PMID 17416786. 
  15. „Genetic variants and the risk of gestational diabetes mellitus: a systematic review”. Human Reproduction Update 19 (4): 376–90. 2013. DOI:10.1093/humupd/dmt013. PMC 3682671. PMID 23690305. 
  16. „Relation of height and body mass index to renal cell carcinoma in two million Norwegian men and women”. American Journal of Epidemiology 160 (12): 1168–76. December 2004. DOI:10.1093/aje/kwh345. PMID 15583369. 
  17. „Risk of gestational diabetes mellitus in women with polycystic ovary syndrome: a systematic review and a meta-analysis”. Fertility and Sterility 92 (2): 667–77. August 2009. DOI:10.1016/j.fertnstert.2008.06.045. PMID 18710713. 
  18. „Relationship between leg length and gestational diabetes mellitus in Chinese pregnant women”. Diabetes Care 30 (11): 2960–1. November 2007. DOI:10.2337/dc07-0763. PMID 17666468. 
  19. 19,0 19,1 19,2 ACOG (December 1994). Precis V. An Update on Obstetrics and Gynecology., ACOG (1994). ISBN 978-0-915473-22-9
  20. Gestational Diabetes. American Pregnancy Association. Archived from the original on 2021-05-12. Preuzeto 2021-09-25.
  21. 21,0 21,1 „Gestational Diabetes: Detection, Management, and Implications”. Clin Diabetes 16 (1): 4. 1998. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-10. 
  22. „Gestational diabetes mellitus”. The Journal of Clinical Investigation 115 (3): 485–91. March 2005. DOI:10.1172/JCI24531. PMC 1052018. PMID 15765129. 
  23. 23,0 23,1 23,2 „Controversies around gestational diabetes. Practical information for family doctors”. Canadian Family Physician 51 (5): 688–95. May 2005. PMC 1472928. PMID 15934273. 
  24. „Different strategies for diagnosing gestational diabetes to improve maternal and infant health”. The Cochrane Database of Systematic Reviews 8: CD007122. August 2017. DOI:10.1002/14651858.CD007122.pub4. PMC 6483546. PMID 28832911. 
  25. „Screening for gestational diabetes mellitus based on different risk profiles and settings for improving maternal and infant health”. The Cochrane Database of Systematic Reviews 8: CD007222. August 2017. DOI:10.1002/14651858.CD007222.pub4. PMC 6483271. PMID 28771289. 
  26. „Screening for gestational diabetes mellitus”. Journal of Obstetrics and Gynaecology Canada 24 (11): 894–912. November 2002. DOI:10.1016/s1701-2163(16)31047-7. PMID 12417905. 
  27. Palacios, C; Trak-Fellermeier, MA; Martinez, RX; Lopez-Perez, L; Lips, P; Salisi, JA; John, JC; Peña-Rosas, JP (3 October 2019). „Regimens of vitamin D supplementation for women during pregnancy.”. The Cochrane Database of Systematic Reviews 10: CD013446. DOI:10.1002/14651858.CD013446. PMC 6776191. PMID 31581312. 
  28. „Effectiveness of physical activity interventions on preventing gestational diabetes mellitus and excessive maternal weight gain: a meta-analysis”. BJOG 122 (9): 1167–74. August 2015. DOI:10.1111/1471-0528.13429. PMID 26036300. 
  29. „Physical activity during pregnancy and the risk of gestational diabetes mellitus: a systematic review and meta-analysis of randomised controlled trials”. British Journal of Sports Medicine 48 (4): 290–5. February 2014. DOI:10.1136/bjsports-2013-092596. PMID 24037671. 
  30. Tieu, J; Shepherd, E; Middleton, P; Crowther, CA (3 January 2017). „Dietary advice interventions in pregnancy for preventing gestational diabetes mellitus.”. The Cochrane Database of Systematic Reviews 1: CD006674. DOI:10.1002/14651858.CD006674.pub3. PMC 6464792. PMID 28046205. 
  31. „Interventions designed to reduce excessive gestational weight gain can reduce the incidence of gestational diabetes mellitus: A systematic review and meta-analysis of randomised controlled trials”. Diabetes Research and Clinical Practice 141: 69–79. July 2018. DOI:10.1016/j.diabres.2018.04.010. PMID 29698713. 
  32. 32,0 32,1 32,2 „Interconception care for women with a history of gestational diabetes for improving maternal and infant outcomes”. The Cochrane Database of Systematic Reviews 8: CD010211. August 2017. DOI:10.1002/14651858.CD010211.pub3. PMC 6483533. PMID 28836274. 
  33. 33,0 33,1 „Treatments for gestational diabetes”. The Cochrane Database of Systematic Reviews (3): CD003395. July 2009. DOI:10.1002/14651858.CD003395.pub2. PMC 7154381. PMID 19588341. 
  34. 34,0 34,1 34,2 34,3 „Lifestyle interventions for the treatment of women with gestational diabetes”. The Cochrane Database of Systematic Reviews 5: CD011970. May 2017. DOI:10.1002/14651858.CD011970.pub2. PMC 6481373. PMID 28472859. 
  35. „Diabetes in pregnancy: a review of current evidence”. Current Opinion in Obstetrics & Gynecology 19 (6): 586–90. December 2007. DOI:10.1097/GCO.0b013e3282f20aad. PMID 18007138. 
  36. Healthy Diet During Pregnancy.
  37. „Different types of dietary advice for women with gestational diabetes mellitus”. The Cochrane Database of Systematic Reviews 2: CD009275. February 2017. DOI:10.1002/14651858.CD009275.pub3. PMC 6464700. PMID 28236296. 
  38. „The role of exercise in the prevention and treatment of gestational diabetes mellitus”. Current Sports Medicine Reports 6 (6): 381–6. December 2007. DOI:10.1097/01.csmr.0000305617.87993.51. PMID 18001611. 
  39. 39,0 39,1 „Exercise for pregnant women with gestational diabetes for improving maternal and fetal outcomes”. The Cochrane Database of Systematic Reviews 6: CD012202. June 2017. DOI:10.1002/14651858.CD012202.pub2. PMC 6481507. PMID 28639706. 
  40. „A systematic review of the literature associating breastfeeding with type 2 diabetes and gestational diabetes”. Journal of the American College of Nutrition 24 (5): 320–6. October 2005. DOI:10.1080/07315724.2005.10719480. PMID 16192255. 
  41. „Twice daily versus four times daily insulin dose regimens for diabetes in pregnancy: randomised controlled trial”. BMJ 319 (7219): 1223–7. November 1999. DOI:10.1136/bmj.319.7219.1223. PMC 28269. PMID 10550081. 
  42. „Different intensities of glycaemic control for women with gestational diabetes mellitus”. The Cochrane Database of Systematic Reviews 4: CD011624. April 2016. DOI:10.1002/14651858.CD011624.pub2. PMC 7100550. PMID 27055233. 
  43. 43,0 43,1 „Oral anti-diabetic pharmacological therapies for the treatment of women with gestational diabetes”. review. The Cochrane Database of Systematic Reviews 1: CD011967. January 2017. DOI:10.1002/14651858.CD011967.pub2. PMC 6464763. PMID 28120427. 
  44. 44,0 44,1 „Glibenclamide, metformin, and insulin for the treatment of gestational diabetes: a systematic review and meta-analysis”. BMJ 350: h102. January 2015. DOI:10.1136/bmj.h102. PMC 4301599. PMID 25609400. 
  45. „Short- and long-term outcomes of metformin compared with insulin alone in pregnancy: a systematic review and meta-analysis”. Diabetic Medicine 34 (1): 27–36. January 2017. DOI:10.1111/dme.13150. PMID 27150509. 
  46. „Metformin therapy and diabetes in pregnancy”. The Medical Journal of Australia 180 (9): 462–4. May 2004. DOI:10.5694/j.1326-5377.2004.tb06024.x. PMID 15115425. 
  47. 47,0 47,1 „Metformin in reproductive health, pregnancy and gynaecological cancer: established and emerging indications”. Human Reproduction Update 20 (6): 853–68. 2014. DOI:10.1093/humupd/dmu037. PMID 25013215. 
  48. „Recurrence of gestational diabetes mellitus: a systematic review”. Diabetes Care 30 (5): 1314–9. May 2007. DOI:10.2337/dc06-2517. PMID 17290037. 
  49. „Predictors of postpartum diabetes in women with gestational diabetes mellitus”. Diabetes 55 (3): 792–7. March 2006. DOI:10.2337/diabetes.55.03.06.db05-0746. PMID 16505245. 
  50. 50,0 50,1 „Gestational diabetes identifies women at risk for permanent type 1 and type 2 diabetes in fertile age: predictive role of autoantibodies”. Diabetes Care 29 (3): 607–12. March 2006. DOI:10.2337/diacare.29.03.06.dc05-1118. PMID 16505514. 
  51. Gestational Diabetes. Armenian Medical Network (2006).
  52. 52,0 52,1 52,2 „Gestational diabetes and the incidence of type 2 diabetes: a systematic review”. Diabetes Care 25 (10): 1862–8. October 2002. DOI:10.2337/diacare.25.10.1862. PMID 12351492. 
  53. „Gestational diabetes is a herald of NIDDM in Navajo women. High rate of abnormal glucose tolerance after GDM”. Diabetes Care 20 (6): 943–7. June 1997. DOI:10.2337/diacare.20.6.943. PMID 9167104. 
  54. „Gestational diabetes mellitus: clinical predictors and long-term risk of developing type 2 diabetes: a retrospective cohort study using survival analysis”. Diabetes Care 30 (4): 878–83. April 2007. DOI:10.2337/dc06-1816. PMID 17392549. 
  55. „Metabolic syndrome in childhood: association with birth weight, maternal obesity, and gestational diabetes mellitus”. Pediatrics 115 (3): e290-6. March 2005. DOI:10.1542/peds.2004-1808. PMID 15741354. 
  56. „Childhood obesity and metabolic imprinting: the ongoing effects of maternal hyperglycemia”. Diabetes Care 30 (9): 2287–92. September 2007. DOI:10.2337/dc06-2361. PMID 17519427. 
  57. „Long-term outcomes in mothers diagnosed with gestational diabetes mellitus and their offspring”. Clinical Obstetrics and Gynecology 50 (4): 972–9. December 2007. DOI:10.1097/GRF.0b013e31815a61d6. PMID 17982340. 
  58. „Gestational diabetes and the risk of breast cancer among women in the Jerusalem Perinatal Study”. Breast Cancer Research and Treatment 108 (1): 129–35. March 2008. DOI:10.1007/s10549-007-9585-9. PMID 17476589. 
  59. „Gestational diabetes as a risk factor for pancreatic cancer: a prospective cohort study”. BMC Medicine 5 (1): 25. August 2007. DOI:10.1186/1741-7015-5-25. PMC 2042496. PMID 17705823. 
  60. 60,0 60,1 „Hyperglycemia and adverse pregnancy outcomes”. The New England Journal of Medicine 358 (19): 1991–2002. May 2008. DOI:10.1056/NEJMoa0707943. PMID 18463375. 
  61. „Intensified versus conventional management of gestational diabetes”. American Journal of Obstetrics and Gynecology 170 (4): 1036–46; discussion 1046–7. April 1994. DOI:10.1016/S0002-9378(94)70097-4. PMID 8166187. 
  62. „Gestational Diabetes Mellitus”. Clinical Diabetes 23 (1): 17–24. 1 January 2005. DOI:10.2337/diaclin.23.1.17. 
  63. 63,0 63,1 „Gestational diabetes and its impact on the neonate”. Neonatal Network 20 (6): 17–23. September 2001. DOI:10.1891/0730-0832.20.6.17. PMID 12144115. 
  64. „Teratogenicity associated with pre-existing and gestational diabetes”. Journal of Obstetrics and Gynaecology Canada 29 (11): 927–934. November 2007. DOI:10.1016/s1701-2163(16)32653-6. PMID 17977497. 
  65. „Pre-gestational maternal body mass index predicts an increased risk of congenital malformations in infants of mothers with gestational diabetes”. Diabetic Medicine 22 (6): 775–81. June 2005. DOI:10.1111/j.1464-5491.2005.01492.x. PMID 15910631. 
  66. „Embryonal risks in gestational diabetes mellitus”. Early Human Development 79 (1): 59–63. August 2004. DOI:10.1016/j.earlhumdev.2004.04.007. PMID 15449398. 
  67. „Diabetes mellitus and birth defects”. American Journal of Obstetrics and Gynecology 199 (3): 237.e1–9. September 2008. DOI:10.1016/j.ajog.2008.06.028. PMC 4916956. PMID 18674752. 
  68. „Hypertension and the pregnancy complicated by diabetes”. Current Diabetes Reports 6 (4): 297–304. August 2006. DOI:10.1007/s11892-006-0064-1. PMID 16879782. 
  69. Schneider, Clara, MS, RD, RN, CDE, LDN. Diabetes and the Risk to Your Family Tree. Diabetescare.net.