Cronica et gesta ducum sive principum Polonorum
Cronica et gesta ducum sive principum Polonorum (Kronika i djela poljskih vojvoda ili knezova prevedeno sa latinskog) je srednjovjekovna kronika o vladavini i akcijama poljskog vojvode Boleslava III Krivoustog i njegovih predhodnika.[1]
 Početak manuskripta | |
| Pisac | Gallus Anonymus |
|---|---|
| Naslov originala | Cronica et gesta ducum sive principum Polonorum |
| Jezik | srednjovjekovni latinski |
| Žanr | kronika |
| Datum objavljivanja | oko 1112.-1118. |
Historija i karakteristike uredi
Manuskript je napisan negdje između 1112. - 1118. Kako orginal nije sačuvan - njegov današnji tekst postoji u tri faksimila - manuskripta, prepisanih u dvije različite tradicije. Njen anonomni autor, kog od 16. vijeka po tradiciji zovu Gallus Anonymus, vjerojatno nije bio Poljak, već benediktinski redovnik iz Opatije Saint-Gilles (ili nekog drugog u Zapadnoj Evropi) koji je kao kapelan radio na dvoru Boleslava III Krivoustog.[2]
Kronika je podjeljena u tri knjige; I. knjiga nosi naslov Cronica Polonorum (tek u predgovoru Cronica et gesta ducum sive principum Polonorum), II. knjiga Liber Tertii Bolezlaui (Knjiga Boleslavova III) a III. knjiga Liber de Gestis Boleslaui (Knjiga Boleslavovih djela).[1]
U kronici je obrađen period od stvaranja prvih poljskih vojvodstava do 1113., ona je danas jedan od glavnih izvora za ranu poljsku i njemačku historiju.[2]
Posljednji događaj opisan u kronici je hodočašće Boleslava III Krivoustog do Székesfehérvára u Ugarskoj, koji se odvio 1112. (ili 1113.). Gotovo je sigurno da je kronika napisana prije Skarbimirove pobune (1117.-18.), kao i da su neki djelovi dodani naknadno, kao potomci pomeranijskog vojvode Świętobora.[1]
Tri danas postojeća manuskripta su Zamošćki i Czartoryski prepisani u starijoj, a Heilsbergov manuskript u novijoj tradiciji.[1]
Kao i sve slične kronike onog vremena one nisu sasvim pouzdane, jer su rađene po želji ranih feudalnih vladara, koji su njima željeli dokazati kontinuitet i legitimitet svojih dinastija.
Zamošćki manuskript uredi
Taj manuskript nastao je vjerojatno krajem 14. vijeka u Krakovu (1380. - 1392. ?). Sve do 15. vijeka nalazio se u biblioteci ljekara i alkemičara Michała Sędziwója, a nakon tog u katedrali u Gnieznu. Na kraju je završio u biblioteci zamošćkih grofova. Danas se čuva u varšavskoj Nacionalnoj biblioteci.[1]
Czartoryski manuskript uredi
Zvan i Sędziwójev maunuskript je drugi faksimil kronike nastao između 1434.-1439. po narudžbi Michała Sędziwója. Kako se radi o direktnom faksimilu Zamošćkog manuskripta, koristi se za rekonstrukciju orginalnog teksta. Danas se čuva krakovskom Muzeju kneževa Czartoryski.[1]
Heilsbergov manuskript uredi
Taj faksimil je nastao između 1469. - 1471., na bazi ranijih verzija. Nakon čuvanja po samostanskim bibliotekama, između 1579. - 1589. bio je vlasništvo varmijskog biskupa Marcina Kromera.[1]
Ime je dobio po pruskom gradu Heilsbergu (današnji Lidzbark Warmiński) u kom se čuvao od sredine 16. do 18. vijeka. Danas se čuva u varšavskoj Nacionalnoj biblioteci.
U Heilsberškom manuskriptu nema velikih dijelova teksta koji se nalaze u prva dva (poglavlja 27. i 28. u I. knjizi).[1]
Štampana izdanja uredi
Kronika je prvi je put štampana 1749., na bazi Heilsbergovova manuskripta u izdanju Gottfrieda Lengnicha, a nakon dvije dekade u izdanju Lorenza Mizlera, od tada je odštampana u mnogo izdanja. [1]
