Genetički inženjering

Genetički inženjering (tehnologija rekombinovane DNK) obuhvata metode veštačkog obrazovanja novih kombinacija naslednog materijala. Činjenica da je genetički kod univerzalan omogućuje da se genetički materijal jednog organizma prenosi u drugi. Time se dobija organizam sa drugačijom kombinacijom gena, čija se DNK naziva hibridna (rekombinovana) i u prirodi se normalno nikada ne nalazi.

U zavisnosti od toga koji se deo genetičkog materijala prenosi razlikuje se:

  • genski;
  • hromozomski;
  • genomski inženjering

U prvom se manipuliše genima, u drugom hromozomima, a u trećem celim garniturama hromozoma.

Tehnika ove metode se može objasniti na primeru bakterijske sinteze humanog (ljudskog) insulina. Suština ove tehnike je da se humani gen za insulin ugradi u plazmid bakterijske ćelije. Bakterije će zatim po uputstvu tog gena proizvoditi humani insulin.

Postupak je sledeći:

  • isecanje željenog gena iz humane DNK uz pomoć enzima koji će preseći DNK na tačno određenim mestima; enzimi koji ovo omogućuju su restrikcione endonukleaze (makaze)
  • presecanje plazmida istom restrikcionom endonukleazom kojom je isečena humana DNK
  • posle dejstva r. endonukleaza krajevi isečaka postaju lepljivi – pošto su jednolančani teže da hibridizuju sa sebi komplementarnim lancima;
  • humani gen odnosno njegovi jednolančani lepljivi krajevi hibridizuju sa krajevima isečenog plazmida;
  • ligaza (lepak) spaja hibridizovane molekule pri čemu postaje rekombinovana (hibridna) DNK;
  • umnožavanjem bakterija i plazmid se u njima replikuje, tako da se u svakoj bakteriji dobije nekoliko stotina plazmida;
  • bakterija sada može da sintetiše humani insulin.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi