Gavril Dara i Riu

Gavril Dara i Riu
Gabriele Dara

Jeronim de Rada
Biografske informacije
Rođenje Gavril Dara mlađi
8. januar 1826. (1826-01-08)
Palazzo Adriano, Palermo, Sicilija
Smrt 15. novembar 1885. (dob: 59)
Agrigent, Sicilija, Italija
Državljanstvo Talijansko
Obrazovanje
Zanimanje
  • Pravnik
  • publicist
  • političar
  • pjesnik
Opus
1856–1880
Književni pravac Albanski narodni preporod
Jezik
Znamenita djela
Posljednja pjesma Balje (alb. Kënga e Sprasme e Bala)

Gavril Dara i Riu ili Gavril Dara i Ri (sh. Gavril Dara Mlađi, tal. Gabriele Dara il Giovane, 8. januar 182615. novembar 1885)[1] bio je arbereški političar i pjesnik iz 19. stoljeća. Smatra se jednim od ranih pisaca Albanskog narodnog preporoda.

ŽivotUredi

 
Gavril Dara na albanskoj poštanskoj marki iz 1989. godine.

Gavril Dara rođen je 8. januara 1826. u Palazzo Adriano, gradu na Siciliji, u južnoj Italiji. Njegova je obitelj bila jedna od prvih koja je migrirala iz Albanije u Italiju nakon Skanderbegove smrti.[2] Njegov djed Gavril Dara Stariji bio je među prvim sakupljačima arbereške folklorne građe, a njegov otac Ndre (ili Andrea) objavio je rječnik folklornih izraza.[3]

U ranoj je dobi naučio latinski i starogrčki. U Palermu je diplomirao pravo, koje je potom prakticirao u Agrigentu. Nakon ujedinjenja Italije vršio je razne urslužbe de na Siciliji.[4] Isprva je služio kao prvi vijećnik prefekture Palermo, a od 1867. do 1869. kao guverner Trapanija, grada na zapadnoj Siciliji. Od 1871. do 1874. bio je urednik liberalnog političkog časopisa Reforma (tal. La Riforma). Umro je 15. novembra 1885. u Agrigentu.[5]

DjeloUredi

Njegova rana djela uključuju pjesme na talijanskom jeziku i jednu pjesmu na arbereškom dijalektu posvećenu svetom Lazaru. Darino najpoznatije djelo jest Posljednja pjesma Balje (alb. Kënga e Sprasme e Bala), izvorno napisana na arbereškom dijalektu albanskog, a kasnije prevedena na talijanski jezik.[4] To je četverodijelna epska romantična balada koja sadrži devet pjesama i pripovijeda o pustolovinama Nika Pete i Pala Golemija, dva albanska junaka koji su živjeli u doba Lješke lige u 15. stoljeću.[4] U pjesmi je obrađen ljubavni zaplet oko Skenderbegovih suboraca Nika Peta i Pala Goljemija, zaljubljenih u lijepu Maru, koja se opredljejuje za Nika, ali obojicu spasava od smrti koju im je bio namijenio njezin otac; poema završava smrću prijatelja Nika i Pala u borbama oko grada Bereta.[6] Prvi je put objavljena 1887. godine, nakon njegove smrti, u nastavcima u časopisu Arbri i ri ("Mlada Albanija"), koji je izdavao Giuseppe Schirò. U julu 1900. objavljena je u cijelosti na arbreškom i na talijanskom jeziku u časopisu La nazione albanese ("Albanska nacija").[4]

ReferenceUredi

LiteraturaUredi

  • Këlmendi, Ahmet (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Albanska književnost". Zagreb: Mladost.