Gambija (rijeka)

Gambija je najveća rijeka u Zapadnoj Africi, duga 1120 km.[1] Rijeka je danas poznata zbog Gambije, najmanje zemlje u kontinentalnoj Africi, koja se praktički sastoji od uskog pojasa zemlje uz rijeku.

Gambija
Gambra
Rijeka Gambije kod Nacionalnog parka Niokolo-Koba
Lokacija
KontinentiAfrika
RegijeZapadna Afrika
Države Gvineja
 Senegal
 Gambija
GradoviBanjul, Janjanbureh, Fatoto
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
visoravan Fouta-Djalon (Gvineja)
438 m
Ušće
  – aps. visina
  – koordinate
  – vrsta
Atlantik kod Banjula
0 m
13°28′0″N16°34′0″W
estuarij
Dužina1120 km
Pritokedesne: Bao Bolong, Nieri Ko
lijeve: Bitang Bolong Koulountou
Hidrologija
Protok
  – srednji

149 m³/s
Sliv
  – površina
atlanski
69.931 km²
Ulijeva se uAtlantik
Transport
Plovnost500 km (od Banjula do Fatotoa)
Karta

Karta porječja Gambije

Geografija uredi

Od svog izvora na visoravni Fouta-Djalon na sjeveru Gvineje, rijeka teče u pravcu sjeverozapada do regije Tambakunde u Senegalu. Tu teče kroz Nacionalni park Niokolo Koba u kojem prima pritoke Nieri Ko i Koulountou, nešto prije ulaska u Gambiju kod mjesta Fatoto. Od Fatota rijeka teče uglavnom u pravcu zapada uz brojne meandre, s brojnim razdvajanjima i ponovnim spajanjima, što je fenomen tzv. pletenica. Tako je nastalo nekoliko otoka među kojima su dva najveća Slonovski otok i MacCarthy[1] (272 km uzvodno) na kojem leži grad Janjanbureh. U tom dijelu korito rijeke se probija kroz pješčanu visoravan nastalu u doba paleogena i neogena (oko 65 do 2,6 miliona godina).[1] Ovdje rijeka prima brojne manje pritoke, koji se zovu boloni, a najveći od njih je Bitang Bolon koji dotiče s juga nešto prije ušća.[1] U donjem dijelu svog toka, oko 100 km od ušća u Atlantik, korito rijeke se značajno širi (do 10 km) i na kraju svog toka kod gambijskog grada Banjula uvire u Atlantik. U neposrednoj blizini ušća, kod grada Juffurea, nalazi se otok Kunta Kinte, poznat kao jedan od punktova trgovaca robljem, danas jedno od mjesta UNESCO-ve svjetske baštine.

Hidrologija uredi

Oko 70 % sliva Gambije, što je 77.000 km², leži na manje od 100 m nadmorske visine, a čak 30 % ispod 40 m. Zbog toga se uticaj plime osjeća do 460 km uzvodno, oceanska plima utječe kako na estuarij rijeke, tako i na granicu između Gambije i Senegala (koja se zbog tog stalno mijenja).[2] Oko 42.000 km² površine porječja nalazi se iznad hidrološke stanice kod mjesta Gouloumboua (492 km od ušća) na gambijsko-senegalskoj granici, a 35.000 km² površine nizvodno od ove točke, od čega se 10.500 km² nalazi na teritoriju Gambije.[2]

Rijeka Gambija je jedan od najboljih plovnih puteva u Africi i jedina rijeka zapadne Afrike po kojoj mogu ploviti i oceanski brodovi.[1] Plovna je u većem dijelu svog toka, a prekooceanski brodovi mogu doploviti do 280 km uzvodno, sve do Janjanbureha.[2] Riječni brodovi mogu doploviti sve do Fatotoa 500 km uzvodno, skoro do granice sa Senegalom, a dalje je moguće ploviti manjim čamcima. Rijeka tako omogućuje pristup u duboku unutrašnjost Senegala i Gvineje.[2] Ona je glavna prometna arterija Gambije i njome se prevozi sve, od ljudi i tereta do pošte. Prijelaz preko rijeke moguć je jedino trajektima i to između Barra i Banjula, Bannija i Kerewana, Farafennija i Yelitende, te Kau-ura i Jessadija.[1]

Političke razmirice između Gambije i Senegala dugo su kočile razvoj potencijala rijeke i sliva.[1] Ipak, dvije su zemlje konačno 1978. osnovale Organizaciju za razvoj rijeke Gambije, kojoj se 1980. pridružila Gvineja, radi očuvanja i razvoja riječnih prirodnih resursa. Ciljevi organizacije su povećanje šumskog pojasa uz rijeku, racionalizicija korištenja prirodnih resursa i poboljšanje infrastrukture odnosno društvenih usluga u projektnom području.[2]

Flora uredi

Rijeka Gambija podijeljena je u dvije različite ekološke zone, estuarij u donjem dijelu i gornji slatkovodni tok. Ove zone uvelike određuju vegetaciju uz rijeku. Slana oceanska voda prodire do nekih 150 km uzvodno, do mjesta Kantaur u sušnom razdoblju (novembar-juni). U donjem dijelu estuarija dominiraju mangrove šume uz obale rijeke, s velikim pojasima trske između zona, a tamo gdje je voda svježa obale su obrasle galerijom šuma.[2] Gusta mangrove močvare prostiru se do 97 km u unutrašnjost, nakon čega slijedi pojas slatkovodnih močvara koji se izmjenjuje s pojasima gustih šuma uz riječno korito. Na višim riječnim obalama ima pojasa s visokom travom i palmama.[1] Trava koja prekriva riječne obale u donjem toku (lokalno znana kao banto faros) je beskorisna jer je često izložena slanoj oceanskoj vodi, tako da u tom dijelu ima vrlo malo naselja.[1] Korito rijeke u srednjem i gornjem dijelu ima veću poljoprivrednu vrijednost. Redovne godišnje poplave plodne aluvijalne doline u srednjem dijelu toka čine je posebno pogodnom za intenzivni uzgoj riže. Na nešto višim pjeskovitim i dobro isušenim dijelovima tla odlično uspjeva kikiriki. Zbog toga u ovom dijelu toka ima dosta naselja.[1]

Fauna uredi

Fauna rijeke Gambije je slična kao kod rijeke Senegal. Unatoč velikom bogatstvu životinjskih vrsta, endemske su samo tri vrste žaba i jedna vrsta riba.[3] Vegetacija rijeke i njezinih pritoka pruža povoljno stanište za insekte, životinje i ptice. U močvarama uz rijeku ima puno komaraca i muha cece. Rijeka obiluje ribom i brojnim životinjama, uključujući nilskog konja i krokodila. U pojasu oko rijeke živi oko 400 vrsta ptica, između ostalih vodomari, kukavice, lastavice, čaplje, medosasi, sokoli i grmuše.[1]

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Gambia River (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 26. 12. 2011. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Gambia River (engleski). Access Gambia. Pristupljeno 26. 12. 2011. 
  3. Senegal-Gambia (engleski). Freshwater Ecoregions of the World. 2008.. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-05. Pristupljeno 28. 12. 2011. 

Eksterni linkovi uredi