Galantni stil, muzički pravac koji se podudara sa stilom rokokoa u vizualnim umjetnostima i literaturi. U Njemačkoj je poznat kao Empfindsamer Stil. Javio u 18. vijeku kao reakcija na barokni stil.

André Campra, L'Europe galante 2. izdanje (1698.) O ovom zvuku Uvertira

Odlike uredi

Manje formalan i grandiozan u strukturi, bio je dražestan više nego dubok, više hedonistički nego rizičan ili poduzetan.[1][2] Davao je naglasak na neposrednost privlačnosti i eleganciji.[3][4] Najjače se odrazio u francuskoj glazbi instrumenata s tipkama. Najpoznatiji predstavnik tog stila bio je François Couperin (1668 - 1733), dok Jean Philippe Rameau predstavlja ozbiljniju francusku glazbenu misao toga doba. U Njemačkoj su stil do neke mjere prilagodili Georg Philipp Telemann, Johann Mattheson (1681.-1764.) i sinovi Johanna Sebastiana Bacha, a rokoko se javio i kao element u obliku klavirskih sonata Domenica Scarlattija.

Tragovi rokokoa prisutni su i u ranijim djelima Josepha Haydna i Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Izvori uredi

  1. Hoffer, Charles (2012.). Music Listening Today (4 izd.). Cengage Learning. str. 123.. ISBN 9780495916147. LCCN 2010940572. Pristupljeno 24. februara 2014. 
  2. Bachus, Nancy, ur. (1. jula 2006.). The Baroque Piano: The Influence of Society, Style, and Musical Trends on the Great Piano Composers. Alfred Music. str. 69.. ISBN 0739042955. Pristupljeno 24. februara 2014. 
  3. „Style Galant”. Lcsproductions.net. Pristupljeno 2014-02-24. 
  4. White, Chappell (1994.). From Vivaldi to Viotti: A History of the Early Classical Violin Concerto. Gordon and Breach. str. xiv. ISBN 2881244955. Pristupljeno 24. februara 2014.