Gösta Berlings saga

Gösta Berlings saga (sh. Saga o Gösti Berlingu) ili, ponekad, Gösta Berling, je debitantski roman švedske književnice Selme Lagerlöf, objavljen 1891. godine. Radnja je smještena u ruralnu Švedsku 1820-ih, a naslovni protagonist je zbog pretjerane sklonosti piću raščinjeni svećenik koga je feudalna gospodarica Ekebyja spasila od smrzavanja te mu omogućila da na njenom imanju živi lagodnim, boemskim životom koji uključuje lov, partije karata i zavođenje lokalnih žena. Lagerlöf je roman napisala kao dio natječaja za časopis Idun; djelomično je inspirirana pričama koje je Lagerlöf slušala u djetinjstvu, a djelomično nastojanjem da se napiše roman u nekadašnjem romantičnom stilu, nasuprot realizma koji je tada bio dominirao švedskom književnošću. Kasniji kritičari su, pak, zbog detaljnog i realističkog opisa seoskog života, ali i uvođenja fantastičnih elementa, Göstu Berlinga prozvali pretečom magijskog realizma. U svakom slučaju, roman je doživio izuzetan uspjeh i omogućio Lagerlöf karijeru koja će je donijeti Nobelovu nagradu i učiniti jednim od najuticajnijih autora svog vremena. Identitet stvarne ličnosti koja je inspirirala naslovni lik je, pak, više od jednog vijeka predmet intenzivnih špekulacija i raznih teorija.

Gösta Berlings saga
Autor(i)Selma Lagerlöf
Jezikšvedski
Žanr(ovi)fantastični roman
Datum izdanja1891

Kao i mnogi drugi romani iz Lagerlöfinog opusa, i Gösta Berlings saga je doživjela nijemu filmsku adaptaciju; godine 1924. je snimljen istoimeni film u režiji Mauritza Stillera, poznat kao prvo svjetski poznato ostvarenje u filmografiji Grete Garbo.

Vanjske veze uredi