Fusnota

Za korištenje na Wikipediji pogledajte Wikipedia:navođenje izvora i Wikipedia:Fusnote.

Fusnota je riječ njemačkog porijekla (njem. Fuss - podnožje, Note - bilješka) koja označava bilješku, napomenu stavljenu na dno stranice teksta. Fusnota dodatno objašnjava ili upućuje na dodatno objašnjenje, a može sadržavati citat ili referencu za dio teksta uz koji je postavljena.

Načini označavanja fusnota

Oznake za fusnote najčešće su eksponirani brojevi: ¹ za prvu fusnotu na stranici, ² za drugu fusnotu itd.

Javljaju se i oblici s indeksom u uglastim zagradama: [1]. Umjesto broja, mogu se koristiti drugi tipografski znaci, s različitim formatiranjem, kao što su (*), *) ili kombinacija slova i broja.

Endnote

S dominacijom engleskog jezika u kompjuterskoj obradi teksta često se umjesto fusnota čuje futnota (engl. foot-note), s istim značenjem. Za razliku od fusnota, koja se stavljaju na dno stranice, endnote (engl. end - kraj, završni, note - bilješka) se stavljaju na kraj poglavlja ili na kraj cjelokupnog djela. Endnote ne narušavaju izgled strane, ali mogu stvarati poteškoće pri čitanju jer se stalno treba prebacivati između teksta i napomena, pogotovo ako označavanje za svako poglavlje počinje iznova od broja 1.

Ostali nazivi

U hrvatskom jeziku za fusnotu se koristi istoznačnica podrubnica, koja nije u širokoj upotrebi, a koristi se i općenitija riječ bilješka. I u srpskom jeziku postoji riječ s istim značenjem podbeleška, ali ni ona nije u široj upotrebi.

Pravopis o pisanju fusnota

I po hrvatskom i po srpskom pravopisu, ako fusnota objašnjava neku pojedinost u rečenici, oznaka fusnote stavlja se iza riječi na koju se odnosi, a ispred pravopisnog znaka ili znaka za kraj rečenice ako je ta riječ na kraju. Ako, pak, objašnjava sadržaj cjelokupne rečenice, onda se fusnota piše iza znaka za kraj rečenice.