Za korištenje na Wikipediji pogledajte Wikipedia:navođenje izvora i Wikipedia:Fusnote.

Fusnota je riječ njemačkog porijekla (njem. Fuss - podnožje, Note - bilješka) koja označava bilješku, napomenu stavljenu na dno stranice teksta. Fusnota dodatno objašnjava ili upućuje na dodatno objašnjenje, a može sadržavati citat ili referencu za dio teksta uz koji je postavljena.

Načini označavanja fusnotaUredi

Oznake za fusnote najčešće su eksponirani brojevi: 1 za prvu fusnotu na stranici, 2 za drugu fusnotu itd.

Javljaju se i oblici s indeksom u uglastim zagradama: [1]. Umjesto broja, mogu se koristiti drugi tipografski znaci, s različitim formatiranjem, kao što su (*), *) ili kombinacija slova i broja.

EndnoteUredi

S dominacijom engleskog jezika u kompjuterskoj obradi teksta često se umjesto fusnota čuje futnota (engl. foot-note), s istim značenjem. Za razliku od fusnota, koja se stavljaju na dno stranice, endnote (engl. end - kraj, završni, note - bilješka) se stavljaju na kraj poglavlja ili na kraj cjelokupnog djela. Endnote ne narušavaju izgled strane, ali mogu stvarati poteškoće pri čitanju jer se stalno treba prebacivati između teksta i napomena, pogotovo ako označavanje za svako poglavlje počinje iznova od broja 1.

Ostali naziviUredi

U hrvatskom jeziku za fusnotu se koristi istoznačnica podrubnica, koja nije u širokoj upotrebi, a koristi se i općenitija riječ bilješka[1]. I u srpskom jeziku postoji riječ s istim značenjem podbeleška, ali ni ona nije u široj upotrebi.

Pravopis o pisanju fusnotaUredi

I po hrvatskom[1] i po srpskom pravopisu[2], ako fusnota objašnjava neku pojedinost u rečenici, oznaka fusnote stavlja se iza riječi na koju se odnosi, a ispred pravopisnog znaka ili znaka za kraj rečenice ako je ta riječ na kraju. Ako, pak, objašnjava sadržaj cjelokupne rečenice, onda se fusnota piše iza znaka za kraj rečenice.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 "Pravopisni priručnik", točke 242-247; priredila Ljiljana Jojić, EPH i Novi Liber, Zagreb, 2004. ISBN 953-6045-30-3.
  2. "Правопис српскога језика", екавско школско издање, Митар Пешикан, Јован Јерковић, Мате Пижурица, Матица српска, Нови Сад и ЗУНС, Београд, 1985, тачка 156, "Смештај знака за подбелешке", ISBN 86-363-0334-6.