Füruzan

Füruzan (Istanbul, 29. oktobra 1935) je turska književnica poznata po prozi, romanima, reportažama i pričama, pa nešto manje po pjesmama i dramama. Objavljivala je i pod imenima Füruzan Yerdelen ili Füruzan Selçuk.

Füruzan Yerdelen
Fürüzan u 2013.
Biografske informacije
Rođenje	29.10. 1932. Istanbul
Nacionalnost	turska
Obrazovanje
Zanimanje	Književnik
Opus
Književne vrste	Proza, kratke priče i romani
Jezik	turski
Znamenita djela
Benim Sinemalarim (1973) 47’liler (1975) Yeni Konuklar (1977) Gecenin Oteki Yuzu (1982) İşte Bizim Rumeli (1994) Sevda Dolu Bir Yaz (1999)

Životopis

Rane godine

Rođena je 1939. godine u Kadikoju u Istanbulu, njezina majka je iz stare istanbulske porodice a njezin otac iz obitelji koja je doselila sa Balkana. Vrlo rano je ostala bez oca. Školovala je se u Istanbulu, ali je nakon diplome morala napustiti studije. Pedesetih godina je je pokušala karijeru glumice, te je sredinom 50-ih uspjela objaviti nekoliko priča u književnim časopisima. U julu 1958. je se udala za karikaturistu Turhana Selçuka. Iz ovog braka, koji je završio razvodom 1974. godine, rodila joj se kćer Aslı. U svojim djelima koristila je uvijek svoje prvo ime Füruzan a nikada prezime. Stoga njezina književna karijera je se mahom razvila tijekom 60-ih godina, kada se potpuno osvrće prema pisanju i postaje vrlo poznata autorica.
Postala je poznata kada je 1972. osvojila nagradu Sait-Faik-Abasıyanık za zbirku priča Parasiz Yatili objavljenu 1971. Bila je prva spisateljica koja je osvojila nagradu. Godine 1972. je dobila poziv sa Sveučilišta u Iowi sa jednogodišnjom stipendijom, ali je morala odustati zbog loših uvjeta.

Njemačke godine

1975. je objavila svoj prvi roman Kırk Yedi’liler. Djelo govori o rođenima 1947. godine, o revolucionarnoj i buntovnoj generaciji koja je ušla u tursku povijest. Roman je široka publika zavoljela i 1975. godine je dobio Nagradu za roman Ustanove za turski jezik. 1974. godine je dobila poziv iz Njemačke za akademsku razmjenu, te ovaj put je prihvatila i to je u biti bio razlog zašto je prekinula sa mužem. Otišla je u Berlin, gdje je bila pozvana u sklopu umjetničkog programa. Taj je poziv iz više razloga produžen do 1980. pozivima iz NDR-a a u Tursku je dolazila jednom ili dvaput u intervalima. Podsjećala je rudnike uglja u Dujzburgu, razgovarala s radnicima iz Grčke, iz Mađarske, iz Jugoslavije i najviše iz Turske. U radničkim domovima boravila je 15 dana radi istraživanja u Duisburgu. Intervjue je prikupila u svojoj knjizi Novi gosti (1977). Knjiga je zainteresovala književno-akademske krugove i zauzela mjesto na odjelu za studije radnika migranata na pariškom sveučilištu Sorbonne. U svom drugom romanu, Berlinski cvijet nara, objavljenom 1988., bavila je se životima imigranata u Njemačkoj. Poslije Novih gostiju obavila je rad u kojem je razgovarala s piscima iz Zapadne Njemačke (Böll, Grass, Drewitz, M. Welser, Schenk) o mračnom razdoblju Hitlerove njemačke. Novi gosti i Domaćini objavljeni su u Zapadnom Berlinu i postali su vrlo popularne knjige.

Povratak u Tursku

Vratila je se u Tursku 1980. godine uoči Državnog udara generala Evrena. U to vrijeme je reditelj Yılmaz Güney najavio svoju namjeru snimiti priču pod naslovom Ah Güzel İstanbul ali je u međuvremenu bio uhićen i nije mogao ostvariti nacrt. Ideju je preuzeo redatelj Ömer Kavur i predložio je Füruzanu da zajedno rade na scenariju. U Turskoj je trajalo izvanredno stanje. Film je izašao 1981. godine. Nastavila je pisati priče (Drugo lice noći, Sezona ruža, Ljeto puno ljubavi) a usto je objavila i dva dramska djela koja su pak imala poteškoće da bi stupila na scenu (Prije nego što dođe zima, Ljeto puno ljubavi). Svoju prvu i jedinu knjigu poezije (Grad Lebića) je objavila 1991. godine.
1990. godine je u suradništvu sa Gülsün Karamustafom radila na filmskoj adaptaciji svoje rane knjige Benim Sinemalarim (Moji bioskopi, 1973). Film je predstavljen na Festivalu u Tokiju i na Kanskom festivalu. Zlatnu palmu je odnio Lynchov Divlji u srcu mada Moji bioskopi ostaje jedan od najznačajnijih turskih filmova te godine. Za vrijeme Građanskog rata u Jugoslaviji, na prijedlog lista Sabah i Zulfua Livanelija odlazi na putovanje po krajevima u kojima se rat odvijao, pokrivajući cijeli Balkan. Između 1994. i 1996. su izašle knjige İşte Bizim Rumeli i Balkan Yolcusu.

Djela

Turska je Pedesetih godina i Šezdesetih godina vidjela veliki rast žena na književnoj sceni. Taj ženski književni val je pak zagovarao svoj umjetnički identitet. Neke su više pisale po romantičko-sentimentalnim motivima, druge pak po uže političko-socijalom polju, što je slučaj Füruzana. Putovala je u Njemačku u nekoliko navrata radi izrade izvještaja. U svojim djelima prikazuje siromašne ili doseljeničke likove, često ženske. Njezina djela su prevedena na mnogim jezicima, dok na jezično-stilskoj razini su zadnjih godina nastale i akademske istrage o Füruzanovom riječniku.

Zbirke priča

• Parasiz Yatili (Besplatni upis, 1971)
• Kusatma (Opsada, 1972)
• Benim Sinemalarim (Moji bioskopi, 1973)
• Gecenin Oteki Yuzu (Drugo lice noći, 1982)
• Gul Mevsimidir (Sezona ruža, 1985)
• Yedi Öykü (Sedam priča, 1992)
• Sevda Dolu Bir Yaz (Ljeto puno ljubavi, 1999)
• Toplu Öyküler (Sabrane priče, 2004)
• Haraç (Harač, 2008)
• Yaz Geldi. Seçme Öyküler (Ljeto je stiglo. Sabrane priče, 2009, YKY)

Romani

• 47’liler (Rođeni 1947., 1975)
• Berlin’in Nar Cicegi (Berlinski cvijet nara, 1988)
• Kırk Yedi'liler 40 Yaşında (Četrdeset godina od Rođenih 1947., 2014)

Putopisi e reportaže

• Yeni Konuklar (Novi gosti, 1977)
• Ev Sahipleri (Domaćini, 1981)
• İşte Bizim Rumeli (Evo naše Rumelije, 1994)
• Balkan Yolcusu (Balkanski putnik, 1996)

Drame

• Redife'ye Güzelleme (Uljepšavanje za Redife, 1981)
• Kış Gelmeden (Prije nego što dođe zima, 1997)

Poezija

• Lodoslar Kenti (Grad Lebića, 1991)

Filmografija

• Sira sende fistik (Tvoj je red, pistać; 1971) – glumica; režija Müjdat Saylav
• Ah güzel Istanbul (O prelijepi Istanbul, 1981) – scenario; režija Ömer Kavur
• Benim sinemalarim (Moji bioskopi, 1990) – režija i scenario

Vanjske veze

• (en) „Füruzan na IMDb”. Pristupljeno 20. 02. 2022.