Fuldenski anali

Fuldenski anali ili Anali iz Fulde (latinski: Annales Fuldenses) naslov je istočnofranačke hronike pisane latinskim jezikom, koja obrađuje period od poslednjih godina vladavine Ludovika Pobožnog (umro 840) do kraja karolinške vlasti u Istočnoj Franačkoj i dolaska na presto dečaka Ludviga IV 900. godine. Gotovo svi događaji iz tog razdoblja opisani su očima savremenika te ova hronika predstavlja jedan od primarnih izvora za istoriju Karolinga i obično se smatra pandanom zapadnofranačkih Bertinskih anala.

Primerak Fuldenskih anala iz 11. veka, pisan karolinškom minuskulom, koji se čuva u Humanističkoj biblioteci u Sélestatu. Rukopis je otvoren na stranici gde se opisuju događaj iz 855. godine: zemljotres u Mainzu.

Autorstvo i rukopisi uredi

Anali su napisani u opatiji Fuldi u Frankoniji. U jednom se rukopisu nalazi beleška za koju se drži da dokazuje da je događaje do 838. godine opisao Einhard (Enhard u tom rukopisu), no istovremeno postoje i uverljivi argumenti u prilog tezi da se radi o kolofonu koji je zapisao neki prepisivač i koji je potom interpoliran u rukopisnu predaju, što nije bilo neuobičajeno u srednjovekovnim skriptorijima. U svakom slučaju, na temelju jedne druge beleške autorstvo dela hronike do događaja iz 864. s više se sigurnosti može pripisati Rudolfu od Fulde, čiji se rukopis, koji je u međuvremenu izgubljen, spominje u nezavisnim izvorima, a ostavio je traga i u rukopisnoj predaji. Neki naučnici veruju da je celo delo sakupio na jedno mesto neki nepoznati priređivač tek u 870-im godinama. Takođe je izneta teza da je događaje nakon 864. godine opisao Meinhard, no o ovom nastavljaču Rudolfovog rada ne zna se gotovo ništa. No, već nakon događaja iz 863. godine tri grupe rukopisa Anala (prema Kurzeu), odnosno dve grupe rukopisa (prema Hellmanu) razdvajaju se u dve različite verzije, koje se u mnogo čemu ipak preklapaju i u kojima se Rudolfovo delo nastavlja do 882. (ili do 887), odnosno do 896. (ili 901). Dva navodno glavna produžetka nazvana su "produžetkom iz Mainza" i "produžetkom iz Bavarske". Verzija iz Mainza pokazuje jaku povezanost s krugom oko Liutbertom, biskupom Mainza i pisana je iz frakonijske perspektive te naklonjena Liutbertu i kraljevima kojima je služio. Bavarski je produžetak verovatno napisan u Regensburgu do događaja iz 896. godine, a kasniji su događaji obrađeni u Niederalteichu.

Izvori uredi

Za razdoblje od 714. do 830. ova se hronika najviše oslanja na Anale franačkog kraljevstva (741–829) i na Lorške anale (703–803, uključujući i nastavljače). Događaje nakon tog datuma Fuldenski anali opisuju uglavnom nezavisno od drugih izvora.

Sadržina uredi

Među opisanim događajima nalazi se smrt Ludovika Pobožnog i potonja podela Franačkog carstva na tri dela po Verdenskom sporazumu. Nakon 860. hronika se uglavnom bavi događajima u istočnoj Franačkoj te njenim kraljem Ludvigom Nemačkim i njegovim sinovima. Takođe detaljno opisuje vikinške pljačkaške pohode na Franačku počev od 845. godine. Među drugim spomenutim događajima nalaze se razna "čudesa" kao što su komete, zemljotresi i epidemije. Hronika se završava opisom događaja iz 901. godine, godinu dana nakon stupanja na presto Ludviga Deteta.

Značaj uredi

Zajedno s Bertinskim analima, koji opisuju isto razdoblje iz perspektive Zapadne Franačke, Fuldenski anali predstavljaju prvorazredni istorijski izvor za karolinško razdoblje u 9. veku.

Litreratura uredi