Frinih (komediograf)

Frinih (grč. Φρύνιχος, 5. vek pne.) bio je atinski komediograf, sin Eunomidov,[1] pripadnik "druge generacije onih koji su stvarali u okviru stare komedije" (τῶν ἐπιδευτέρων τῆς ἀρχαίας κωμωδίας).[2] Na istom mestu u Sudi nalazi se podatak da je prvu svoju komediju prikazao na pozornici 434. pne., no nepoznati autor spisa O komediji taj događaj smešta u 429. pne., kada je prvi put prikazana i jedna Eupolidova drama.[3] Ovaj drugi podatak verovatno se odnosi na Frinihovu prvu pobedu na Lenejama, gde je pobedio ukupno dva puta, dok je na Velikim Dionisijama prvu pobedu odneo iza 420. pne.[4] O Frinihovom životu nije poznato ništa drugo, s obzirom na to da se tvrdnja anonimnog autora da je umro na Siciliji najverovatnije odnosi na tragičkog pesnika istog imena.[5]

Friniha su antički filolozi svrstali među najistaknutije pesnike stare atičke komedije,[6] a taj sud potvrđuju i elegancija i snaga sačuvanih fragmenata, kojih je više od 90. Aristofan ga, doduše, ovim rečima napada, zajedno s drugim komediografima, zbog upotrebe narodske i zastarele lakrdije:

Zašto ja treba da nosim sve te stvari,
a da ne pravim nikakve šale koje Frinih,
Lukis i Amipsija ovde obično prave?[7]

– Aristofan

Međutim, sholijast uz to mesto u Žabama napominje da u sačuvanim Frinihovim komadima nije našao takvih "niskih" šala. Friniha su optuživali i za kvarenje jezika, nepoštovanje metričkih pravila i za plagijarizam. Ovu poslednju optužbu izneo je komički pesnik Hermip u komediji Nosači korpe (Φορμόφοροι), odakle ju je preuzeo i Aristofan, u čijim Pticama hor slavuja kaže da Frinih dolazi na njihove koncerte da kao pčela zahvati ambroziju s njihovih pesama.[8] No takve izjave verovatno treba tumačiti kao svedočanstvo o visokom intenzitetu suparništva između tih komičkih pesnika nego kao neupitne istine. Najzad, Aristofan u Oblacima optužuje i Eupolida da je za komad Mariku plagirao njegove Vitezove, i to loše, jer je zarad kordaka dodao lik pijane žene "koju je Frinih davno opevao" (ἣν Φρύνιχος πάλαι πεποίηχ᾽, ἣν...).[9] Što se metrike tiče, antički izvori govore o Frinihovim metričkim inovacijama. Jezik mu je uglavnom jezgrovit i elegantan, no ponekad upotrebljava reči neuobičajene tvorbe.[10] Komentare na Frinihove drame napisao je poznati gramatičar Didim iz Aleksandrije, iz čijeg je komentara na Kronosa sačuvan jedan citat kod Ateneja.[11]

Sačuvano je deset naslova Frinihovih komedija,[12] no Konos (Κόννος) i Veseljaci (Κωμασταί) danas se pripisuju Amipsiji.[13] Ostaje ovih osam naslova:[14]

  • Efijalt (Ἐφιάλτης)
  • Kronos (Κρόνος)
  • Satiri (Σάτυρυι)
  • Tragički pevači ili Oslobođenici (Τραγῳδοὶ ἢ Ἀπελεύθεροι)
  • Pustinjak (Μονότροπος, 414. pne.)
  • Muze (Μοῦσαι, 405. pne.)
  • Posvećenice (Μύστης)
  • Žene kosačice (Προάστριαι)

Reference uredi

  1. Prema sholiji uz Aristofanove Žabe, st. 14.
  2. Suda, s.v. Φρύνιχος.[mrtav link]
  3. Anonim, O komediji, p. 29.
  4. Inscriptiones Graecae, II2, 2325. 61. 124.
  5. William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Phrynichus (3). Arhivirano 2012-10-19 na Wayback Machine-u
  6. Anonim, O komediji, p. 28.
  7. „Aristophanes, Frogs, vv. 12–14, F.W. Hall and W.M. Geldart, Ed.”. Pristupljeno 31. 10. 2013. 
  8. „Aristophanes, Birds, vv. 748–750, F.W. Hall and W.M. Geldart, Ed.”. Pristupljeno 31. 10. 2013. 
  9. „Aristophanes, Clouds, vv. 553–555, F.W. Hall and W.M. Geldart, Ed.”. Pristupljeno 31. 10. 2013. 
  10. Augustus Meineke, Fragmenta Comicorum Graecorum, Vol. I, str. 151.
  11. Atenej, Deipnosophistae, IX, 371f.
  12. Suda, loc. cit.
  13. The Oxford Classical Dictionary (3. izd.), 2003, s.v. Phrynichus (2).
  14. Datiranje prema The Oxford Classical Dictionary, loc. cit.