Otvori glavni meni

Frank Mitchell (o. 1929 - 24. decembar 1966) bio je britanski profesionalni kriminalac, poznat po spektakularnom bijegu iz zatvora, ali i kao jedna od žrtava zloglasne braće Kray.

Mitchell se rodio u radničkoj porodici u istočnom Londonu, a prve probleme sa zakonom imao još sa 9 godina, kada je prijavljen zbog krađe bicikla. Na njegovu kriminalnu karijeru ja značajno uticala njegova izuzetna fizička snaga, ali i temperamentnost i sklonost nasilju. Najveći dio odrastanja je proveo po borstalima, a potom i zatvorima, gdje je došao na zao glas zbog fizičkih napada na čuvare i druge zatvorenike. Nakon što je jedan bračni par uzeo kao taoce i opljačkao im stan naoružan sjekirom, od štampe je dobio nadimak "Ludi sjekiraš" (engl. The Mad Axeman); godine 1958. je za taj zločin osuđen na doživotni zatvor.

1962. je premješten u zloglasni zatvor Dartmoor gdje mu se ponašanje, pak, toliko popravilo da se našao među povlaštenim zatvorenicima kojima je bilo dozvoljeno raditi izvan zatvorskih zidina. Od upravnika je, pak, dobio obećanje da će od ministra unutarnjih poslova pokušati ishoditi rješenje kojim se doživotni zatvor zamjenjuje vremenski ograničenom zatvorskom kaznom.

Nakon četiri godine, Mitchell je bio nezadovoljan zato što rješenje nije dano, te je došao na ideju na pobjegne iz zatvora i tako ga ishodi preko javnosti. U tu svrhu se obratio za pomoć braći Kray, s obzirom da se 1950-ih bio sprijateljio sa Ronniejem Krayom. Drugi brat Reggie Kray je ispočetka bio skeptičan prema cijeloj zamisli, ali je na kraju zaključio da bi pomoć bjeguncu predstavljala "zabijanje prsta snagama reda", a i povećalo reputaciju Krayevih u britanskom podzemlju. 12. decembra 1966. je Mitchell iskoristio priliku, i pod izgovorom da ide hraniti konje, odšetao do automobila gdje su ga čekala trojica Krayevih ljudi.

Mitchellov bijeg je izazvao sveopću paniku, odnosno akciju traženja u kojoj se policiji priključila i vojska. U britanskom Parlamentu je bijeg izazvao rasprave zbog "lošeg stanja sigurnosti u britanskim zatvorima". Mitchell se u međuvremenu sklonio u jedan londonski stan; odatle je napisao pismo u kojem objašnjava da je pobjegao zato što želi ishoditi datum puštanja iz zatvora, a koje će biti objavljeno u Timesu i Daily Mirroru. [1]

Mitchell se, međutim, u stanu osjećao isto tako sputano kao i u zatvoru, te je brzo postao uznemiren i frustriran time što ga Krayevi ne puštaju da posjeti roditelje; njegovo raspoloženje nije popravilo ni to što su Krayevi u stan dovodili Lizu Prescott, hostesu iz noćnog kluba da im pravi društvo. Kada je Mitchell počeo prijetiti Krayevima, oni su ga odlučili trajno ukoniti.

24. decembra je bio izveden iz stana u kombi koji ga je navodno trebao odvesti u sigurnu kuću izvan grada, gdje bi se trebao susresti sa Krayom. U stvarnosti su ga tamo Freddie Foreman, Alfie Gerard i Albert Donoghue izrešetali hicima iz revolvera. Tijelo je kasnije bačeno u La Manche.

Kada su godine 1968. Krayevi uhapšeni, sudilo im se i za Mitchellovo ubistvo. Vlasti, međutim, nisu uspjeli dokazati njihovu krivnju, iako je Donoghue svjedočio o ubistvu. Krayevi i njihovi ljudi su umjesto toga osuđeni za pomaganje u bijegu. Foreman je 1996. priznao ubistvo u autobiografskoj knjizi Respect.

IzvoriUredi