Francusko-kineski rat

Francusko-kineski rat (kineski: 中法战争, francuski: Guerre franco-chinoise) ili Tonkin rat vođen je u periodu od 1884. do 1885. godine. Završen je francuskom pobedom.

Francusko-kineski rat
Segment Tonkinškog pohoda

Zauzimanje Bak Ninja
Datum 1884-1885
Lokacija
Ishod Pobeda Francuske
Sukobljene strane
Treća francuska republika Dinastija Ćing
Crni Barjaci
Komandanti i vođe
Amadeo Kurbet Princ Gong
Žrtve i gubici
2100 10.000

Rat uredi

U kolonijalnoj ekspanziji u Indokini, Francuska ulazi u sukob sa Kinom kada je Anamu nametnula 1883. godine svoj protektorat. Time je dovedeno u pitanje sizerenstvo Kine nad Anamom. Francuzi su za tri nedelje osvojili Tonkin, najseverniju pokrajinu Anama. Nakon sklapanja dogovora sa Kinom, Francuzi se povlače. Ugovorom im je obezbeđena slobodna plovidba Crvenom rekom.

Međutim, Francuzi ubrzo ponovo pokreću intervenciju. Godine 1883. francuska ekspedicija pod Anrijem Rivjerom se pojavila pred Hanojem. Rivjer, međutim, gine u borbi sa Crnim barjacima nakon čega se njegova mala vojska povlači. Dana 2. septembra, Crni barjaci odbijaju još jedan francuski napad. Do kraja godine, francuske snage pojačane su na 10.000 ljudi od čega je bilo 1550 Anamita. Francuzi relativno lako osvajaju Šen Tej. Kinezi, čiji garnizoni čuvaju gradove Tonkina od Crnih barjaka, prikupljaju vojsku od 22.000 ljudi nedaleko od Hanoja i izjavljuju da će dalje nastupanje Francuza smatra ratom.

U proleće 1884. godine Francuzi otpočinju opercije a 12. marta odbacuju Kineze iz utvrđenog položaja Bak Ninja. Uskoro ovladavaju celim donjim tokom Crvene reke. Francuska eskadra, sastavljena od četiri oklopnih krstaša, sedam krstarica, tri čatopovnjače i dva torpedna čamca, pod komandom admirala Amadea Kurbea preduzima blokadu kineske obale od ušća reke Min Džajng do ušća Jancekjanga. Izvršila je i napad na luke Dži-Lung i Dan-Šuj na Tajvanu radi zauzimanja tamošnjih bogatih nalazišza uglja. Preliminarnim mirovnim ugovorom u Tjen-Džingu, 11. maja Kina se odrekla sizerenstva nad Anamom i Tonkinom im obećal je da će da povuče svoje trupe. Međutim, borbe su nastavljene i na kopnu i na moru. Admiral Sebastijan-Nikolas Lespes preduzeo je napad sa eskadrom iz Šang-Hajana na Dži-Lung 5. i 6. avgusta ali je odbijen. Kurbe je između 23. i 25. avgusta uništio kinesku eskadru i oštetio utvrđenje i arsenal u Fu-Džouu. Ponovo je 1. oktobra napao Dži-Lung, 2. oktobra osvojio utvrđenja i skladišta uglja, ali nije uspeo da zauzme rudnike. Istog dana uništio je admiral Lespes utvrđenja Dži-lunga, ali 8. oktobra Kinezi su uspeli da mu razbiju desant. Septembra 1884. godine Kinezi su otpočeli ofanzivu iz provincije Kuang-Šija ka jugu u kojoj su Francuzima naneli teške gubitke.

13. februara 1885. godine, Francuzi osvajaju Lang Šen i preduzimaju napad na kineski logor Bang Boa koji je završen neuspehom te su bili primorani da se pouku ua Lang Šen. Iz Lang Šena su bili isterani sledećeg meseca. Francuzi su marta 1885. godine proglasili pirinač ratnom kontrabandom i blokirali ušće Jankcekjanga. Između 29. i 31. marta zauzeli su i Peskadorska ostrva i pretvorili ih u operacijsku bazu. Time su ratna dejstva bila završena.

Mirovnim ugovorom iz 4. aprila, Francuzi su se obavezali da napuste Tajvan i Peskadorska ostrva, ali su zadržali Anam i Tonkin. U ratu je bilo angažovano 59.910 ljudi i 75 ratnih brodova. Od bolesti je umrlo 5223, a u sukobima poginulo 3889 Francuza. Kineski gubici nisu poznati.

Literatura uredi