Francisco Ferrera

Francisco Ferrera (San Juan de Flores, 29. siječnja 1794.Chalatenango, 10. travnja 1851.) bio je honduraški vojskovođa i političar, najznačajniji po tome što je bio prvi ustavno izabrani predsjednik Hondurasa.

Francisco Ferrera

Državni poglavar Hondurasa
(vršitelj dužnosti)
Mandat
24. rujna 1833. – 10. siječnja 1834.
Prethodnik Joaquín Rivera Bragas
Nasljednik Joaquín Rivera Bragas

Mandat
1. siječnja 1841. – 1. siječnja 1843.
Prethodnik  José Francisco Zelaya (v.d.)
Nasljednik Vijeće ministara:
Juan Morales
José Julián Tercero
Casto José Alvarado

Mandat
23. veljače 1843. – 1. siječnja 1845.
Prethodnik  Vijeće ministara:
Juan Morales
José Julián Tercero
Casto José Alvarado
Nasljednik Vijeće ministara:
Casto José Alvarado
Coronado Chávez

Rođenje 29. siječnja 1794.
Honduras San Juan de Flores, Honduras
(tada Cantarranas, Španjolski Imperij)
Smrt 10. travnja 1851.
Chalatenango, Salvador
Supruga Dolores Medina
Vjera katolicizam

U mladosti je bio dio trupa generala Francisca Morazána te je sudjelovao u brojnim značajnim bitkama protiv federalne vlasti Centralne Amerike. U toku vojnih kampanja, izvojevao je nekoliko značajnih pobjeda, nakon čega ga je Morazán, zbog pružene hrabrosti, nagradio promaknućem. Od rujna 1833. do siječnja 1834., bio je privremeni (vršitelj dužnosti) državni poglavar Hondurasa.

Kada je Francisco Morazán preuzeo vlast u Centralnoj Americi, Ferrera se pobunio protiv federalizma, želeći ostvariti potpunu nezavisnost Hondurasa. U važnom okršaju kod Spirita Santa u travnju 1839. godine, Ferrera je doživio težak poraz od Morazána, nakon čega je pobjegao u Nikaragvu. Ipak, federalistička republika Centralne Amerike ubrzo je propala i Honduras je stekao nezavisnost; José Francisco Zelaya je postao vršitelj dužnosti predsjednika, dok 1840. godine nisu organizirani izbori na kojima je za prvog predsjednika izabran upravo Ferrera. Prisegnuo je 1. siječnja 1841. godine.

Na vlasti je bio do 1843. godine, nakon čega je Vijeće ministara privremeno preuzelo vlast. Ferrera je dekretom 1843. godine ponovo izabran za predsjednika; na dužnosti je ostao do 1845. godine. Kasnije je sudjelovao u vladama u svojstvu ministra te je još neko vrijeme bio izrazito utjecajan u honduraškoj politici.

Preminuo je 1851. godine u Salvadoru.