Fotosfera
Fotosfera je sloj Sunca (ili druge zvezde) koji neposredno vidimo (kroz nagaravljeno staklo ili filter za Sunce) i nazivamo Sunčevom površinom. Fotosfera, koja je prvi sloj Sunčeve atmosfere, je visine 200-300 km, i sa nje se zrači svetlost koju primamo od Sunca. Fotosfera je neprozračna i zbog toga ne možemo videti dublje slojeve Sunca od nje.[1][2]

Zvezde kao gasovita tela nemaju jasnu površinu. Zračenje se emituje sa različitih visina Sunčeve atmosfere, u zavisnosti od talasne dužine tog zračenja. Fotosferu definišemo kao sloj atmosfere Sunca iz kojeg se odašilje većina fotona koje posmatramo, a za različita zračenja (odnosnu talasne dužine) postoje i različite fotosfere - infracrvena, radio itd. Sunce svoju energiju najintezivnije zrači u vidljivom zračenju, na talasnoj dužini od približno 500 nm i na fotosferu tog zračenja uglavnom se misli kada se kaže fotosfera, tj. površina Sunca.[2]
Na fotosferi se mogu uočiti pege, fakule, flokule, kao i zrnasta struktura površine sastavljena od granula (prečnika od više stotina kilometara) koja je u neprekidnom kretanju (izbijanju na površinu hladnije, a poniranju toplije mase). Temperatura se kreće od 7000 °C u dubljim slojevima do 4000 °C u višim delovima. Po sastavu preko 99% su vodonik i helijum.[1]
Stvarna temperatura uredi
Temperatura površine Sunca se definira prema stvarnoj temperaturi u Stefan-Boltzmannovom zakonu. Sunčeva fotosfera ima temperature između 4500 i 6000 K [3] (efektivna temperatura je 5777 K)[4] i gustoću oko 0,0002 kg/m3. [5] U vanjskim slojevima Sunčeve jezgre, pojavljuju se konvekcija, koja omogućuje prijenos energije miješanjem plina. Vruće mase plina se poput zagrijanih balona uzdižu prema površini Sunca, fotosferi, u kojoj se hlade emitiranjem zračenja i to najviše na valnim duljinama vidljive svjetlosti. Ohlađene i stoga zgusnute padaju nazad u dublje slojeve Sunca. Ove izranjajuće i uranjajuće mase plina astronomi nazivaju konvekcijske ćelije ili granule. Granule mogu biti različitih veličina, pa ih dijelimo u dva razreda koja nazivamo granulacijama i supergranulacijama. Granulacija daje tipičan “zrnat” izgled fotosferi, a same granule su veličine 1000 km. One traju oko 8 minuta. Kod supergranulacije, granule su promjera do 30 000 km i protežu se duboko u konvektivnu zonu i one traju oko 24 sata. [6]. Između granula vide se svjetle mrlje i fakule.
Ostali slojevi uredi
Iznad fotosfere nalazi se kromosfera, koja je visoka oko 2000 km (obično se vidi s filtrima, na primjer H-alfa) i iznad nje je korona, koja je rjeđa, ali ima temperature više od 1 000 000 K.
Reference uredi
- ↑ 1,0 1,1 Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Beograd, 1968
- ↑ 2,0 2,1 „Solar Photosphere“. U Encyclopedia of Astronomy & Astrophysics, Nature Publishing Group, 2001
- ↑ The Sun - Introduction
- ↑ „World Book at NASA - Sun”. Arhivirano iz originala na datum 2005-02-17. Pristupljeno 2015-02-23.
- ↑ [1] "SP-402 A New Sun: The Solar Results From Skylab"
- ↑ „NASA/Marshall Solar Physics”. NASA. Arhivirano iz originala na datum 2016-02-05. Pristupljeno 2015-02-23.
Sunce | ||
---|---|---|
Unutrašnja struktura: | Jezgro • Radijativna zona • Tahoklin • Konvektivna zona • Fotosfera | |
Spoljašnja struktura: | Atmosfera (Hromosfera · Tranziciona zona · Korona) • Sunčev vetar • Heliosfera • Terminacioni šok • Heliopauza • Magnetno polje | |
Pojave na Suncu: | Sunčeve pege • Fakule • Granule • Supergranule • Spikule • Sunčeve baklje • Erupcije • Protuberance • Koronalni lukovi • Koronalne eksplozije • Koronalne rupe | |
Pojave vezane za Sunce: | Sunčeva aktivnost (Sunčev ciklus) • Sunčevo zračenje • Sunčev dinamo • Rotacija • Pomračenja • Helioseizmologija • Problem Sunčevih neutrina • Standardni model Sunca | |