Fotosfera je sloj Sunca (ili druge zvezde) koji neposredno vidimo (kroz nagaravljeno staklo ili filter za Sunce) i nazivamo Sunčevom površinom. Fotosfera, koja je prvi sloj Sunčeve atmosfere, je visine 200-300 km, i sa nje se zrači svetlost koju primamo od Sunca. Fotosfera je neprozračna i zbog toga ne možemo videti dublje slojeve Sunca od nje.[1][2]

Fotosfera Sunca sa pegama.

Zvezde kao gasovita tela nemaju jasnu površinu. Zračenje se emituje sa različitih visina Sunčeve atmosfere, u zavisnosti od talasne dužine tog zračenja. Fotosferu definišemo kao sloj atmosfere Sunca iz kojeg se odašilje većina fotona koje posmatramo, a za različita zračenja (odnosnu talasne dužine) postoje i različite fotosfere - infracrvena, radio itd. Sunce svoju energiju najintezivnije zrači u vidljivom zračenju, na talasnoj dužini od približno 500 nm i na fotosferu tog zračenja uglavnom se misli kada se kaže fotosfera, tj. površina Sunca.[2]

Na fotosferi se mogu uočiti pege, fakule, flokule, kao i zrnasta struktura površine sastavljena od granula (prečnika od više stotina kilometara) koja je u neprekidnom kretanju (izbijanju na površinu hladnije, a poniranju toplije mase). Temperatura se kreće od 7000 °C u dubljim slojevima do 4000 °C u višim delovima. Po sastavu preko 99% su vodonik i helijum.[1]

Stvarna temperatura uredi

 
Stvarna temperatura ili temperatura crnog tijela je 5777 K

Temperatura površine Sunca se definira prema stvarnoj temperaturi u Stefan-Boltzmannovom zakonu. Sunčeva fotosfera ima temperature između 4500 i 6000 K [3] (efektivna temperatura je 5777 K)[4] i gustoću oko 0,0002 kg/m3. [5] U vanjskim slojevima Sunčeve jezgre, pojavljuju se konvekcija, koja omogućuje prijenos energije miješanjem plina. Vruće mase plina se poput zagrijanih balona uzdižu prema površini Sunca, fotosferi, u kojoj se hlade emitiranjem zračenja i to najviše na valnim duljinama vidljive svjetlosti. Ohlađene i stoga zgusnute padaju nazad u dublje slojeve Sunca. Ove izranjajuće i uranjajuće mase plina astronomi nazivaju konvekcijske ćelije ili granule. Granule mogu biti različitih veličina, pa ih dijelimo u dva razreda koja nazivamo granulacijama i supergranulacijama. Granulacija daje tipičan “zrnat” izgled fotosferi, a same granule su veličine 1000 km. One traju oko 8 minuta. Kod supergranulacije, granule su promjera do 30 000 km i protežu se duboko u konvektivnu zonu i one traju oko 24 sata. [6]. Između granula vide se svjetle mrlje i fakule.

Ostali slojevi uredi

Iznad fotosfere nalazi se kromosfera, koja je visoka oko 2000 km (obično se vidi s filtrima, na primjer H-alfa) i iznad nje je korona, koja je rjeđa, ali ima temperature više od 1 000 000 K.

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Beograd, 1968
  2. 2,0 2,1 „Solar Photosphere“. U Encyclopedia of Astronomy & Astrophysics, Nature Publishing Group, 2001
  3. The Sun - Introduction
  4. „World Book at NASA - Sun”. Arhivirano iz originala na datum 2005-02-17. Pristupljeno 2015-02-23. 
  5. [1] "SP-402 A New Sun: The Solar Results From Skylab"
  6. „NASA/Marshall Solar Physics”. NASA. Arhivirano iz originala na datum 2016-02-05. Pristupljeno 2015-02-23. 
Sunce  
Unutrašnja struktura: JezgroRadijativna zonaTahoklinKonvektivna zonaFotosfera
Spoljašnja struktura: Atmosfera (Hromosfera · Tranziciona zona · Korona) • Sunčev vetarHeliosferaTerminacioni šokHeliopauzaMagnetno polje
Pojave na Suncu: Sunčeve pegeFakuleGranuleSupergranuleSpikuleSunčeve bakljeErupcijeProtuberanceKoronalni lukoviKoronalne eksplozijeKoronalne rupe
Pojave vezane za Sunce: Sunčeva aktivnost (Sunčev ciklus) • Sunčevo zračenjeSunčev dinamoRotacijaPomračenjaHelioseizmologijaProblem Sunčevih neutrinaStandardni model Sunca
Astronomija