Folkung
Folkung (švedski: Folkungarna) bio je oružani pokret srednjovjekovne Švedske raširen po Upplandu, zabilježen u Erikovim kronikama, poznat po nekoliko buna protiv švedskih monarha[1] između 1210 . - 1280.
Folkung Folkungarna | |
---|---|
Dok je švedsku unutrašnju politiku tokom 12. vijeka obilježio rivalitet između dinastija Sverker i Erik, čiji su se lideri smjenjivali na tronu. Pokret Folkunga u 13. vijeku bio je daleko više ideološko - politički motiviran, protivnik formiranja jedinstvene, centralno organizirane monarhije, koju je na kraju mimo njihovih težnji Birger jarl ostvario.
Stariji historičari vezivali su taj pokret uz Dinastiju Bjelbo jer se ona sve do 17. vijeka zvala Folkung (Folkungaätten).[2] ali su novija istraživanja pokazala da to ne stoji.
Politički motivi tog pokreta, bili su težnja lokalnog plemstva za većom pokrajinskom autonomijom, protiv snažne centralizirane kraljevske vlasti. Njihov centar bio je Uppland i Istočni Östergötland.
Historija
urediPokret Folkunga imao je na samom početku dosta uspjeha i brzo se širio, sredinom 13. vijeka njihov vođa postao je mladić - Holmger Knutsson, sin nekadašnjeg lidera Folkunga - Knuta Holmgerssona i potomak Erika Svetog.[1] .
Nakon poraza kod Sparrsätre od vojske kralja Erik XI od Švedske on bježi i pokušava se sakriti, ali ga kraljevi ljudi love po čitavom Upplandu, na kraju završava u Gästriklandu, gdje ga je uhvatio i pogubio Birger jarl desna ruka kralja Erika.[1]
Novi vođa Folkunga postao je Holmgerov brat Filip, on se zajedno s nekim plemićima sukobio sa vojskom Birger jarla kod Herrevadsbroa pored Västeråsa 1251. Kad je uvidio da je poražen, pristao je zajedno sa svojim suborcima položiti oružje u zamjenu za obećani siguran prolaz, kad su ga predali na licu mjesta su im odrubili glavu.[1]
To je bio i kraj Pokreta Folkunga, koji odtad nema takvu snagu, zemljom je čvrstom rukom vladao Birger jarl.[1]
Izvor
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „De äkta folkungarna” (švedski). Historia. Pristupljeno 05. 09. 2015.
- ↑ „Kingdom of Sweden” (engleski). European Heraldry. Pristupljeno 05. 09. 2015.[mrtav link]