Flavije Arbogast

Za ostale upotrebe, v. Arbogast.

Flavije Arbogast (lat: Flavius Arbogastus, umro 394. godine) je bio rimski vojskovođa franačkog porekla.

Arbogast je postao vrhovni zapovednik rimske vojske zapadnog dela Rimskog carstva negde između 385. i 388. godine, nakon smrti drugog franačkog oficira Bautona. Suprotno običajima, Arbogasta na visoki vojni položaj nije imenovao mladi car Valentinijan II, već je izabran od strane vojske. Pred uzurpatorom Magnusom Maksimom, koji je već držao ostatak rimskog zapada, Valentinijan je 387. morao da pobegne svom istočnom savladaru Teodosiju I. Arbogast je kao jedan od Teodosijevih zapovednika ratovao u Galiji 388. gde je porazio i pogubio Maksimovog sina i savladara Flavija Viktora.

Nakon Maksimovog poraza Valentinijan je upućen u carsku rezidenciju Vjen u Galiji odakle je trebalo da vlada uz Arbogastovu pomoć i zaštitu pošto se 391. Teodosije vratio na istok. Međutim, Valentinijan, koji je 388. imao već 17 godina, ostao je u senci svog vrhovnog zapovednika vojske. Arbogast jer sve važne položaje prepustio svojim poslušnicima i mladi car je živeo u kućnom pritvoru. Najzad, Arbogastova nadmoć je bila toliko očigledna da je čak svojom rukom ubio jednog od Valentinijanovih savetnika, izvesnog Harmonija, koji je spas potražio u carevim skutima. Posle ovog incidenta, Valentinijan je planirao da ponovo pobegne u Konstantinopolj Teodosiju. Izgovor za napuštanje Vjena bio je pohod protiv varvara u gornjem Podunavlju. Arbogast je zabranio caru da napušta Vjen i, kada je Valentinijan pokušao da ga otpusti, Franak je pocepao carski nalog i izjavio da ne duguje svoj položaj caru tako da ga ovaj ni ne može otpustiti. Na kraju, Valentinijan je pokušao da ubije Arbogasta mačem koji je oteo jednom od gardista i, kako nije uspeo, 15. maja 392. je izvršio samoubistvo obesivši se u carskoj palati u Vjenu.

Arbogast je sada upravljao zapadnim delom carstva u ime Teodosija i čak je kovao novac sa likom Teodosijevog sina Arkadija koji je proglašen za očevog savladara. Međutim, uticaj moćnog vojskovođe postao je predmet podozrenja cara Teodosija koji je smenio Arbogastovog prijatelja Nikomaha Flavijana sa mesta gradskog prefekta Rima. Drugi razlog za razdor mogla je biti i verska politika pošto je Arbogast bio paganin, kao i njegov prijatelj Flavijan, dok je Teodosije bio hrišćanin voljan da sprovodi antipaganske zakone. Arbogast je na izazov odgovorio tako što je 22. avgusta 392. izvesnog učitelja retorike Flavija Evgenija proglasio za cara, formalno kao zapadnog savladara Teodosija i Arkadija. Teodosije je 8. novembra 392. zakonski zabranio sve paganske kultove i početkom 393. je proglasio svog mlađeg sina Honorija za avgusta. Bilo je to ravno objavi rata pošto je postalo jasno da Teodosije želi da svog sina postavi za cara zapadnog dela Rimskog carstva. Arbogast je na brzinu sklopio mir sa Francima, protiv kojih je ratovao na Rajni, i zatim je među njima regrutovao najamnike.

U proleće 394. Teodosije je poveo svoju istočnorimsku vojsku ponovo na zapad, ovoga puta protiv Evgenija. Arbogast je caru postavio zasedu u jednoj od dolina koje su iz Julijskih Alpa vodile u Italiju u blizini reke Frigid (danas Vipavska dolina u Sloveniji). Zaseda je propala zbog velike oluje koja se podigla i tokom dvodnevne bitke na Frigidu (5. i 6. septembar 394. godine) Teodosije odneo potpunu pobedu. U hrišćanskoj tradiciji pobeda hrišćanskog cara predstavljala je odsudnu pobedu u sukobu sa paganstvom. Dok je Evgenije zarobljen i ubijen, Arbogast je pobegao u planine i posle dva dana izvršio samoubistvo.

Literatura uredi

  • O'Flynn, J.M, Generalissimos of the Western Roman Empire, Edmonton 1983, str. 7-12.
  • The Prosopography of the Later Roman Empire I: A.D. 260 - 395, Eds. A.H.M. Jones, J.R. Martindale, J. Morris, Cambridge 1971, str. 95 - 97.

Eksterni linkovi uredi