Filogenija pterosaura zahtijeva razna filogenetska stabla koja su se koristila za klasifikaciju pterosaura i različita viđenja tih životinja. Filogenija pterosaura trenutno je predmet mnogih sporova, a dolje je predstavljeno nekoliko hipoteza.
Unwin (2003)
uredi
Matrica obuhvata 19 grupa pterosaura (od kojih je većina iznad razine vrste) kao i jednu vanjsku grupu (Euparkeria capensis). Taksoni su kodirani prema 60 osobina.
Kellner (2003)
uredi
Andres (2013)
uredi
Brian Blake Andres je 2010. u svojoj disertaciji napisao recenziju filogenije pterosaura. Njegova filogenetska analiza kombinirala je podatke iz tri različite matrice: Kellnerove izvorne analize (2003) i njenih ažuriranja (Kellner (2004), Wang et al. (2005) i Wang et al. (2009)), Unwinove izvorne analize (2003) i njenih ažuriranja (Unwin (2002), Unwin (2004), Lu et al. (2008) i Lu et al. (2009)) i prethodnih analiza od strane Andres et al. (2005), Andres i Ji (2008) i Andres et al. (2010). Dodatne osobine preuzete su iz DallaVecchia (2009), Bennettovih analiza (1993-1994) i raznih starijih, nefilogenetskih članaka.[1]
Matrica obuhvata 100 važećih vrste pterosaura as jednom vanjskom grupom (Euparkeria capensis). To predstavlja 70,4% od 142 poznate vrste pterosaura. One su ocijenjene na osnovu 183 morfološke osobine (u usporedbi sa 3 vanjske grupe i 57 unutrašnjih grupa koje su ocijenjene na osnovu 89 osobina u Wang et al. 2009 [najnovijoj verziji Kellnerove analize] i sa 1 vanjskom grupom i 59 unutrašnjih grupa koje su ocijenjena na osnovu 117 osobina u Lu et al. 2012 [najnovijoj verziji Unwinove analize]).[2] Nastala topologija ima veću podršku i bolje je riješena od prethodnih analiza. Nadalje, kodira samo vrste kao krajnje taksone, (za razliku od nekih analiza, npr. Unwin (2003), koje su uglavnom koristile porodice) i koristi holotipske primjerke za kodiranja (za razliku od nekih analiza, npr. Kellner (2003)).[1] Tu filogenetsku analizu koristili su Richard J. Butler, Stephen L. Brusatte, Brian B. Andres i Roger B. J. Benson (2012) kako bi ocijenili morfološki diverzitet i sklonosti pri uzimanju uzoraka iz Pterosauria.[2] Članak sa fokusom na filogeniju pterosaura (Andres, u tisku) bit će objavljen u predstojećoj knjizi po imenu "The Pterosauria".[3] Ažuriranu i bolje riješenu verziju ove filogenije službeno su objavili Andres i Myers (2013), sa 185 osobina i 109 taksona kao unutrašnjih grupa. Dolje je kladogram koji pokazuje te rezultate nakon isključenja tri taksona koji se mogu kodirati samo za jednu osobinu (nazivi kladusa prema Andres & Myers, 2013).[4]
- ↑ 1,0 1,1 Andres, Brian Blake (2010). Systematics of the Pterosauria. Yale University. str. 366. Pregled koji pokazuje kladogram bez naziva kladusa
- ↑ 2,0 2,1 Richard J. Butler, Stephen L. Brusatte, Brian B. Andres and Roger B. J. Benson (2012). „How do geological sampling biases affect studies of morphological evolution in deep time? A case study of the Pterosauria (Reptilia: Archosauria)”. Evolution 66 (1): 147–162. DOI:10.1111/j.1558-5646.2011.01415.x.
- ↑ Andres, Brian Blake (2014). „A review of pterosaur phylogeny”. u: Martill, D., Unwin, D., & Loveridge, R. F. (eds). The Pterosauria. Cambridge University Press. [mrtav link]
- ↑ DOI:10.1017/S1755691013000303
This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
- Kellner, A. W. A., (2003): Pterosaur phylogeny and comments on the evolutionary history of the group. pp. 105-137. — in Buffetaut, E. & Mazin, J.-M., (eds.) (2003): Evolution and Palaeobiology of Pterosaurs. Geological Society of London, Special Publications 217, London, 1-347
- Peters, D., (2007): The origin and radiation of the Pterosauria — in Flugsaurier: The Wellnhofer pterosaur meeting, Munich, 2007, 27-28
- Unwin, D. M., 2003: On the phylogeny and evolutionary history of pterosaurs. pp. 139-190. — in Buffetaut, E. & Mazin, J.-M., (eds.) (2003): Evolution and Palaeobiology of Pterosaurs. Geological Society of London, Special Publications 217, London, 1-347
- Wellnhofer, P., (1991): The Illustrated Encyclopedia of Pterosaurs. Salamander Books Ltd., London, pp. 192
