Wikipedija

Filip Grabovac

Filip Grabovac (Podosoje kraj Vrlike, oko 1697. - Mletačka Republika, 13. februara 1749.[1]), hrvatski pisac, pjesnik, profesor i franjevac. Prvi je hrvatski franjevac koji je pisao poučnu prozu nereligioznog sadržaja. Njegov književni prvijenac, talijanskoga naslova, Esortazione amorosa iz 1729. godine bio je prvi letak na hrvatskome jeziku.[2] Imao je snažan utjecaj na Andriju Kačića Miošića i njegovo prosvjetiteljsko djelovanje.[3]

Filip Grabovac

Spomenik Filipu Grabovcu u Splitu, dvorište samostana Gospe od Zdravlja.
Puno ime Filip Grabovac
Rođenje oko 1697., Podosoje kraj Vrlike
Smrt 13. veljače 1749., Mletačka republika
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1729. - 1749.
Teme domoljublje
Važnija djela

Biografija uredi

Filip Grabovac rodio se u Podosoju kraj Vrlike, oko 1697. godine. Osnovno školovanje dobio je kod župnika u Vrlici, nastavio je u samostanu na Visovcu. U svibnju 1718. godine u Zaostrogu stupio je u Franjevački red. Tri godine filozofije i četiri teologije završio je u Italiji te položio ispite za lektora i propovjednika a 1726. godine zaređen je za svećenika.[4] Bio je propovjednik, profesor, pjesnik, prozaist, dobročinitelj, duhovno se skrbio kao kapelan za hrvatske vojnike[5] u mletačkoj vojsci (Croati à cavallo, Cavalleria croata) u talijanskim gradovima od Parme do Brescie. I danas se štuju Gospine slike, koje je iz Italije poslao u splitsko svetište Gospe od Zdravlja te u Imotski i Vrliku.

Kao izraziti domoljub u svojim tekstovima je, osobito u pjesmama Slava Dalmacije i Od naravi i ćudi arvacke, pisao o teškom položaju Hrvata u Mletačkoj Republici.

Zbog svoga djela Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga iz 1747. godine, u kojemu se izrazito oštro obrušio na nepravednost i štetnost mletačke uprave u Dalmaciji, bio je u Mletcima zatočen u zloglasnoj tamnici Sotto i piombi a njegova knjiga i sva rukopisna ostavština nakon toga je zaplijenjena.[6] U Cvitu razgovora Grabovac je širenju talijanštine (talijanski urbani i klasicistički duh koji je bio ukorijenjen među lokalnom vojnom elitom) suprotstavio hrvatštinu (hrvatsko rodoljublje, narodne pjesme i tradiciju).[7] Pripadnici te vojne elita koja je davno bila izgubljena za heroizam prokazali su Grabovca mletačkim vlastima koji je zbog toga utamničen.[7]

Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga Grabovac je priredio ugledajući se na Cvit razlika mirisa duhovnoga Tome Babića iz 1726. godine.[8] To Grabovčevo djelo je "kronološko-povijesno i religijski odgojno djelo, hrvatski usmjereno, zabavno i poučno, pisano u prozi i stihovima" (L. Auburger, 2009.).[9] Tiskano je u Veneciji u 700 primjeraka, od kojih je po 200 primjeraka Grabovac poslao u Split i Zadar te nešto zadržao za sebe kako bi ih razdijelio prijateljima.[10] Inkvizicija je dekretom od 14. prosinca 1747. godine naredila generalnom providuru u Zadru neka "brižno pokupi sve Gabovčeve knjige (...), da ih dade spaliti na javnom mjestu i u zgodan čas, a neka ujedno razglasi po narodu zašto se to radi i da dade razumjeti da je autor u državnom zatvoru za kaznu svoga zločina" (Dokument 54, Eterović, 51).[2] Spašeno je samo pet primjeraka knjige.[2] Tok istrage od državnih inkvizitora nikada nije u cijelosti okončan a Grabovac je ubrzo, zbog bolesti, prebačen (konfiniran) u franjevački samostan na otočiću Santo Spirito gdje je i umro 13. februara 1749. godine.[6]

Od naravi i ćudi arvacke (iz Cvita razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga)[11]:

 
Naslovna stranica Cvita razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga iz 1747.[2]
Da b' Rvati skladni bili,
ne b' ovako žalost pili:
reko, da bi sklad imali,
svim bi svitom ti vladali.
Na oružju junak vrli,
svaki kralj ji zato grli
i na službi svojoj drže,
pak s' među se oni prže.
Kad kralj oće da kog srve,
tad Rvate meće prve,
a dobitak kad se dili,
tad pitaju: "Gdi ste bili?"
Vino nose, vodu piju;
zašto krvcu prolivaju?
To goleme jesu stvari,
al na njima jest grih stari.
Gdi postanu godi rati,
svaki kralj ji zove brati,
a kada se oni smire,
nikakve su, vele, vire.
Ne miluje neg već kara,
žive peče, mrtve para.
Nevolja je tugu zvala,
rđa bo je vrilo zala.
Napala je na nje rđa,
stvar ne more biti grđa.
Među se se biju, kolju
i u kući i napolju.
Što u glavu godi vrže,
to mu nitko ne istrže.
Na oružje, veselo, jaki,
drugi narod ne bi taki.
Priuzeše zemlje, grade,
jedno drugo sada krade.
Dobra koja prije biše,
sad se u zlo prominiše.
Da bi reka, tebi paka,
sad nji dila sva s' opaka.
Ne poznaju roditelja
nit imaju prijatelja.
Svako oće mudro da je,
probuđuje vižle, laje.
Svako znade odgovore,
ide sa zla sve na gore.
Stara ljubav nije bila,
da j' rvacku nadodila;
milosrđa i ljubavi
sve s' okrenu u grubavi.
Sluša ženu, a ne brata,
što mu laje iza vrata.
Stoji kao i sirota,
ruglo svita i sramota:
ne imade on pameti,
nego samo znade kleti.
Jednom lipo kako cvaju,
sada kano psine laju.
Ako to Bog ne providi,
evo gore sve to slidi.
Žalosni su kako slipi,
ti pomozi, Bože lipi! ↓1

Djela uredi

  • Esortazione amorosa, Mletačka republika, 1729.
  • Czuijt razgouora, Naroda, i Jezika Jllirickoga, alliti Aruackoga, bj Sabrano, i sastauno ù dua dila, In Venezia, Per Simon Occhi, 1747.
  • Pisma Od izgubljenoga Sina immenom File!, Novi i stari svetodanik illiti kalendar illiricski za proshto godischte 1822. U Osiku (1822.).
  • Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga, Stari pisci hrvatski, 30., Zagreb, 1951. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 19., Zagreb 1973., Split, 1986.
  • Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga, Školska knjiga, Zagreb, 2007. (pretisak mletačkog izdanja iz 1747. godine)

Spomen uredi

  • Lik fra Filipa Grabovca umjetnički su obradili kipari Ante Župić i Stipe Sikirica, slikar Bruno Bulić a Vanja Radauš izradio je medalju.[4]
  • Spomenik fra Filipu Grabovcu u dvorištu samostana Gospe od Zdravlja u Splitu postavljen je 1990. godine i rad kipara Stipe Sikirice.[12]
  • Brončani kip fra Filipa Grabovca nalazi se ispred Crkve Gospe Ružarice u Vrlici.[13] ↓2
  • 1997. godine Hrvatska pošta izdala je, u seriji poštanskih maraka "Obljetnice hrvatske književnosti", poštansku marku povodom 300. obljetnice Grabovčeva rođenja i 250. obljetnice prvoga izdanja njegovoga Cvita.[14]

Povezano uredi

Bilješke uredi

↑1 Prže se=svade se, ji=ih, bo=jer, vrže=stavi, nadodila=nadmašila, grubavi=u zloći, mržnji, cvaju=cvjetahu.[11]

↑2  Srušen je za vrijeme rata u Hrvatskoj [15] i obnovljen 1997. godine[16].

Izvori uredi

  1. ↑ HRT: Na današnji dan: Filip Grabovac Arhivirano 2008-12-21 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Stipe Botica, 250 godina od nasilne i rane smrti Filipa Grabovca. Pobuna protiv Mletačke Republike., Slobodna Dalmacija, 7. decembra 1999., preuzeto 1. marta 2013.
  3. ↑ Proleksis enciklopedija: Grabovac, Filip Arhivirano 2016-03-06 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
  4. ↑ 4,0 4,1 Hrvatski biografski leksikon: GRABOVAC, Filip (Gabrić, Grabouacz, Grabovaz, Grabovčević; Filippo), preuzeto 28. veljače 2013.
  5. ↑ Josip Vrandečić, Miroslav Bertoša: Hrvatska povijest u ranome novom vijeku, 3. svezak - Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom vijeku, Leykam international, Zagreb, 2007., str. 72, ISBN 978-953-7534-07-3
  6. ↑ 6,0 6,1 Lovorka Čoralić, Protudržavni stihovi fra Filipa Grabovca, Slobodna Dalmacija, 8. decembra 2002., preuzeto 1. ožujka 2013.
  7. ↑ 7,0 7,1 Josip Vrandečić, Miroslav Bertoša: Hrvatska povijest u ranome novom vijeku, 3. svezak - Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom vijeku, Leykam international, Zagreb, 2007., str. 54, ISBN 978-953-7534-07-3
  8. ↑ Slavko Ježić, Hrvatska književnost: od početka do danas: 1100-1941., 2. izd., GZH, Zagreb, 1993., ISBN 86-399-0332-8, str. 163.-164.
  9. ↑ Leopold Auburger, Hrvatski jezik i serbokroatizam, Maveda-HFDR, Rijeka, 2009., ISBN 978-953-7029-14-2, str. 72., preuzeto 5. marta 2013.
  10. ↑ Josip Horvat, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, prvi svezak, Globus, Zagreb, 1980., str. 450.
  11. ↑ 11,0 11,1 Mila si nam ti jedina...: hrvatsko rodoljubno pjesništvo od Bašćanske ploče do danas, (prir. Josip Bratulić, Stjepan Damjanović, Vinko Brešić i Božidar Petrač), Alfa, Zagreb, 1998., ISBN 953-168-122-8, str. 87.-88.
  12. ↑ Gospa od Zdravlja - povijest samostana i spomendan Arhivirano 2021-09-01 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
  13. ↑ vrlika.hr: RKT župa Gospe Ružarice Petra Mišura bb - Vrlika Arhivirano 2012-11-09 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
  14. ↑ Hrvatska pošta: Obljetnice hrvatske književnosti – 250. obljetnica izdanja "Cvita" Filipa Grabovca Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u, preuzeto 1. marta 2013.
  15. ↑ vrlika.hr: Povijest Arhivirano 2013-02-18 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
  16. ↑ vrlika.hr: Intervjui, prosinac 2007.: Ante Turudić, predsjednik gradskog vijeća Arhivirano 2010-01-18 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Filip_Grabovac&oldid=41447939