Fileta s Kosa (starogrčki: Φιλήτας, Philētas; oko 340–oko 285. pne.), ponekad poznat i kao Filita (Φιλίτας, Philītas; v. Izdanja dalje u tekstu), bio je grčki pesnik i filolog koji je živeo na početku helenističkog razdoblja u drevnoj Grčkoj.[7] Bio je Grk koji se nastanio u Aleksandriji, kamo ga je pozvao Ptolemej I Soter za vaspitača svog sina.[8] Bio je bolešljiv i slabe telesne konstitucije; Atenej ga je kasnije, u Gozbi sofista, karikaturalno predstavio kao intelektualca koga je naučni rad obuzeo toliko da je stalno kopnio i na kraju umro.[3]

Fileta s Kosa
Φιλήτας
Bronzana glava čoveka s bradom, nazvana "Filozof" (oko 250–200. pne.) i pronađena u potonulom brodu kod Antikitere; ilustruje stil koji je Hekatej koristio za svoju bronzanu skulpturu Filete.[1]
Biografske informacije
Rođenjeoko 340. pne.[2]
Smrtoko 285. pne. (dob: 55 god.)[2]
NacionalnostPtolemejski Egipat
Obrazovanje
ZanimanjeFilolog i književnik
Opus
Književni pravacAleksandrijsko pesništvo
Književne vrsteElegija, epigram, epilij
JezikStarogrčki
Znamenita djela
Demetra
Neuređene glose
Inspiracija

Fileta je prvi značajni grčki pisac koji je istovremeno bio filolog i pesnik.[7] Njegova je slava trajala stolećima, zahvaljujući kako njegovom pionirskom proučavanju vokabulara tako i njegovoj elegijskoj poeziji. U zborniku Neuređene glose prikupio je i opisao retke reči koje su se pojavljivale u književnim delima, uključujući Homera, a koje se više nisu razumele ili se njihovo značenje tek naziralo.[9] Njegovu poeziju, naročito elegiju Demetra kasniji su antički pisci visoko cenili. Ipak, njegova su dela danas gotovo u potpunosti izgubljena.[3]

Život uredi

O Filetinom životu malo se zna. Antički izvori kažu da je bio s Kosa, jednog od Dodekaneskih ostrva u Egejskom moru blizu maloazijske obale, odnosno da je na tom ostrvu ili rođen ili da je tamo dugo živeo.[10] Njegov učenik Teokrit zapisao je da se Filetin otac zvao Telef (Τήλεφος, Tḗlephos), a majka ― Euktiona (Εὐκτιόνη, Euktiónē), ako je predložena dopuna rukopisa tačna.[11] Iz onoga što o Fileti kaže Suda, vizantijska enciklopedija iz 10. veka, procenjuje se da je rođen oko 340. pne. i da je na Kosu već stekao ugled do oko 309/308. pne. Tokom ratova dijadoha, koji su usledili nakon smrti Aleksandra Velikog, Ptolemej I Soter osvojio je Kos 310. pne. preuzevši ga od svog suparnika, Antigona I Montoftalma. Ptolemejev sin, Ptolemej II Filadelf, rođen je na Kosu 308. pne. To je ostrvo bilo jedno od omiljenih utočišta u koje su se učeni ljudi iz Aleksandrije voleli skloniti od gradske vreve.[4]

 
Ptolemejsko kraljevstvo], oko 300. pne., razvilo se oko Aleksandrije u drevnom Egiptu; Kos se nalazio na njegovoj severozapadnoj granici.

Fileta je postavljen za vaspitača Ptolemeja II Filadelfa, što bi značilo da se u Aleksandriju preselio oko 297/296. pne.,[2] a na Kos se vratio krajem 290-ih godina pne.[10] Možda je bio vaspitač i Arsinoji II, starijoj Filadelfovoj sestri i kasnije supruzi.[12] Kasnije su vaspitači ptolemejskih prinčeva i princeza uglavnom obavljali istovremeno i dužnost upravitelja Aleksandrijske biblioteka, ali nije poznato da li je i Fileta zauzimao taj položaj.[7] Fileta je podučavao i pesnike Hermesijanakta i Teokrita te Gramatičara Zenodota, a nakon što se vratio na Kos, čini se da je bar deset godina proveo na čelu jednog udruženja intelektualaca i pesnika, u kojem su bili i Arat, Hermesijanakt i Teokrit.[4][13]

Hermesijanakt je zapiao da je "Fileta pevao o okretnoj Bitidi", koju Ovidije na dva mesza tove "Batida". Danas se uglavnom smatra da je Bitida (ili Batida) bila Filetina ljubavnica i da Hermesijanakt na tom mestu govori o Filetinoj ljubavnoj poeziji;[9] druga je mogućnost da je to ime označavalo "brbljivicu" i da Hermesijanakt duhovito aludira na Filetinu strast za proučavanje reči.[3]

Fileta je bio nejake telesne konstitucije i slabog zdravlja, a možda je naposletku i umro od preteranog gubitka telesne težine.[14] Čini se da je umro na Kosu negde oko 280. pne.[10] Njegov učenik Hermesijanakt zapisao je da su Košani ispod jednog platana postavili Filetin kip, koji ga je prikazivao "slabog i sa svim glosama".[3] Njegov savremenik Posidip napisao je da je Filadelf od kipara Hekateja naručio bronzani kip Filete kao starca,[1][15] na kome nije bilo predstavljeno "ništa od herojske vanjštine; ne, prikazao je starca punog briga".[3][16] Klaudije Elijan, rimski pisac iz 3. veka nove ere, preneo je jednu priču, izražavajući vlastitu sumnju u nju, da je Fileta bio tako mršav da je u svoje cipele stavljao olovne tegove kako ga neki nalet jačeg vetra ne bi oduvao.[17]

 
Novčić iz 3. veka pne. prikazuje vladare Ptolemejskog Egipta: Ptolemeja II Filadelfa (levo), Filetinog učenika i zatim pokrovitelja; i Filadelfovu sestru i suprugu Arsinoju II, koja je možda takođe bila Filetina učenica.[12]

Atenej iz Naukratije, grčki pisac iz 2. veka nove ere, zapisao je da je Fileta proučavao lažne argumente i pogrešnu upotrebu reči tako strasno da je izgladneo i umro te da su na njegovom epitafu bile zapisane ove reči:

ξεῖνε, Φιλίτας εἰμί• λόγων ὁ ψευδόμενός με
ὥλεσε καὶ νυκτῶν φροντίδες ἑσπέριοι.[18]

Tumačeći ovu priču St. George Stock zaključuje da je Fileta pripadao megarskoj filozofskoj školi, koja je negovala proučavanje paradoksa, kakav je, na primer, paradoks lažljivca: ako neko kaže "ja lažem", da li je ono sto govori istina ili laž?[19] Stock je napisao da je Fileta toliko razbijao glavu o paradoksu lažljivca da je umro od nesanice, pa je gornji epitaf preveo ovako:

Philetas of Cos am I.
'Twas the Liar who made me die,
And the bad nights caused thereby.
Fileta s Kosa ja sam,
"Lažljivac" me ubi,
što teške mi noći zadade.

Međutim, doslovni prevod ipak pokazuje da epitaf duhovito aludira na Filetinu strast prema pronalaženju ispravnih reči:

Stranče, Fileta sam ja: lažljiva reč me
ubi i duboke brige večernje.[15]

Dela uredi

Filologija uredi

 
Papirusni fragment iz 2. veka nove ere, napisan na grčkom jeziku, sadrži deo Pseudo-Apolodorove Biblioteke iz 2. veka pne., u kojem se navodi stih iz Filetine Demetre (uokviren crvenom bojom) prilikom obrazlaganja etimologije reči ἄορ ("mač" ili "koplje").[20]

Fileta je napisao zbornik pod naslovom Neuređene glose (Ἄτακτοι γλῶσσαι, Átaktoi glôssai), u kojem je prikupio i opisao značenje retkih reči koje je pronašao u književnim delima, lokalnim dijalektima i u tehničkoj upotrebi; to je delo danas izgubljeno, a samo oskudni fragmenti sačuvani su u citatima kasnijih pisaca.[3] Na primer, Atenej navodi da je reč πέλλα (pélla) značila "vinski vrč" u grčkoj oblasti Beotiji;[21] to se očito razlikovalo od upotrebe iste te reči u Homerovoj Ilijadi, gde ona označava "kantu za mleko".[3] Drugi filološki spis, pod naslovom Hermeneia, verovatno je sadržavao Filetine varijante i kritička tumačenja Homera i drugih drevnih autora.[13]

Poezija uredi

Od Filetinih pesama sačuvano je tridesetak fragmenata, a pouzdano su utvrđena četiri naslova.[13] Demetra (Δημήτηρ), najpoznatija Filetina pesma, bila je napisana u elegijskim distisima.[22] Nekoliko sačuvanih fragmenata ukazuje na to da je opevala potragu boginje Demetre za svojom kćerkom Persefonom.[23] Ti fragmenti opisuju Demetrin dolazak na Kos i topao doček koji joj priređuje tamošnja kraljevska kuća Meropida, odnosno ljudi koji su dvostruko veći od običnih ljudi, što bi predstavljalo osnivački mit lokalnog Demetrinog kulta na Kosu.[13]

Hermes (Ἑρμῆς) bio je epilij, tj. kratak ep s mitološkom tematikom i bio je napisan u heksametrima. Imao je strukturu himne, a tematski mu se u središtu pažnje nalazila priča o Odisejevoj poseti ostrvu kojim je vladao kralj Eol, bog vetrova, i o Odisejevoj tajnoj ljubavnoj vezi s kraljevom kćerkom Polimelom. Moguće je i to da je Hermes zapravio imao oblik zbornika takvih mitova, koje je kao zajednička nit povezivalo Hermesovo pokroviteljstvo.[13]

Igrarije (Παίγνια, Paígnia) naslov je dve kraće zbirke pesama, koje su imale strukturu epigrama, od kojih su neki možda bili ljubavno-erotske tematike. Sačuvana je samo jedna pesma, koja se sastoji od dva elegijska distiha, tj. od ukupno četiri stiha, i ima strukturu zagonetke karakteristične za neke starogrčke gozbene pesme.[13]

Od Epigrama je u potpunosti rekonstruisan samo jedan.[13] Fileta je možda napisao i pesmu pod naslovom Telef, koja je u tom slučaju možda pratila Demetru.[13]

Od Filetine poezije ostalo je pedesetak fragmenata.[3] U daljem tekstu navodi se primer fragmenta od dva stiha, citirana u Zborniku paadoksalnih priča (Ἱστοριῶν παραδόξων συναγωγή), koji se obično pripisuje Antigonu iz Karista;[24] autor ne precizira iz kojeg su dela ti stihovi, ali se može pretpostaviti da su uzeti iz Demetre.[25] Stihovi odslikavaju Filetino istovremeno zanimanje za poeziju i za retke reči:

γηρύσαιτο δὲ νεβρὸς ἀπὸ ζωὴν ὀλέσασα
ὀξείης κάκτου τύμμα φυλαξαμένη
Lane može pevati kad je izgubilo život
izbegav' ubodni trn oštroga kaktusa sav.[3]

Prema Antigonu, "kaktus" (κάκτος, káktos) predstavlja trnovitu biljku sa Sicilije, a "kad jelen stane na njega i ubode se, njegove kosti ostanu bez zvuka i ne mogu se koristiti za svirale; zato je Fileta tako rekao".[3] Antigon citira još jedan odeljak, a Stobej, antologičar iz 5. veka nove ere, navodi jedanest odlomaka iz Filetinih pesama; ostali fragmenti potiču iz antičkih komentatora koji su cititirali Filetu kad su raspravljali o retkim rečima ili nazivima koje su drugi pisci koristili.[26]

Značaj i uticaj uredi

 
Filetina priča, Rodolfo Amoedo, 1887

Fileta je bio najistaknutija učena ličnost tokom prvih godina helenističkog razdoblja.[7] Brzo je stekao ugled, kako na polju pesničkog rada tako i na polju filoloških istraživanja[7] i, koliko je poznato, bio je prvi koji je nazivan "pesnikom i filologom" (ποιητὴς ἅμα καὶ κριτικός, poiētḕs [h]áma kaì kritikós).[27] Pretpostavlja se da je, budući vaspitač Ptolemeja Filadelfa, imao znatan uticaj na razvoj Museja u Aleksandriji, naučne ustanove u okviru koje je radila i čuvena Aleksandrijska biblioteka. Podignuta mu je statua, možda na Kosu,[28] a njegovo su delo kao klasično jasno označili i Teokrit i Kalimah.[26]

Ugled Filete kao čuvenog filologa potrajao je tokom najmanje jednog stoleća. U Atini pesnik Straton pravio je šale koje podrazumevaju da je publika bila upoznata s Filetinim rečničkim radom, a taj njegov rad, više od sto godina kasnije, kritikovao je slavni filolog Aristarh sa Samosa u svom delu Protiv Filete (Πρὸς Φιλίταν, Pròs Philítan). Tri stoleća kasnije Strabon kaže za Filetu da je bio "istovremeno pesnik i kritičar".[3][29]

Fileta je bio prvi autor čija dela odslikavaju književne kvalitete koje se danas smatraju helenističkim: raznovrsnost, učenost i upotreba homerske poezije u delima koje ne pripadaju epici. Neposredno je uticao na velike helenističke pesnike Kalimaha i Apolonija Rođanina.[26] Njegove su pesme spomenuli ili ukratko iz njih citirali Kalimah i drugi antički autori,[30] a njegova pesnička slava trajala je bar tokom tri stoleća, budući da su i pesnici Avgustovog doba njegovo ime povezivali s najboljim elegijskim pesništvom.[26] Propercije ga je povezao s Kalimahom u ovom poznatom elegijskom distihu:

Callimachi Manes et Coi sacra Philetae,
in vestrum, quaeso, me sinite ire nemus.
Vi, Kalimàha duše i svetinje Filete s Kosa,
molim da mene u svoj primite pesnički gaj.[5]

Kvintilijan, rimski pisac iz 1. veka nove ere, držao je da je među elegijskim pesnicima samo Kalimah bio bolji od Filete.[31] Filetin je uticaj uočen, ili se pretpostavlja, u mnogim antičkim delima;[22] U Longovom romanu Dafnis i Hloja iz 2. veka nove ere pojavljuje se lik koji je verovatno nazvan po njemu.[6] Ipak, čini se malo verovatnim da je bilo koji pisac iz vremena nakon 2. veka pne. pročitao bilo šta više od Filetinog dela osim nekoliko njegovih stihova, budući da je sve što je napisao nestalo u roku od dve stotine godina nakon njegove smrti, s izuzetkom nekoliko citata u antologijama i učenim komentarima i priručnicima.[26]

Izdanja uredi

Antički izvori različito navode njegovo ime. Ispravni oblik Φιλίτας (Philítas) bio je star i uobičajen na Kosu, ali dorski oblik Φιλήτας (Philḗtas) jednako je drevan; akcentuacija Φιλητᾶς (Philētâs) nije postojala pre vremena Rimskog carstva.[13][32]

Filetine fragmente priredio je Konstantinos Spanoudakis s komentarom na engleskom:

Fragmente su, s komentarom na italijanskom, priredili i Emanuele Dettori (za rad na vokabularu) i Livio Sbardella (za poeziju):

  • Emanuele Dettori (2000) (Italian). Filita grammatico: Testimonianze e frammenti: introduzione, edizione e commento. Rome: Quasar. ISBN 88-7140-185-9. 
  • Livio Sbardella (2000) (Italian). Filita: Testimonianze e frammenti poetici: introduzione, edizione e commento. Rome: Quasar. ISBN 88-7140-182-4. 

Među ranijim izdanjima Filetinih fragmenata nalaze se Kayser,[34] Bach,[35] Nowacki,[36] and Kuchenmüller;[37] see also Maass.[38]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Andrew Stewart (2005). „Posidippus and the truth in sculpture”. u: Gutzwiller (ed.). The New Posidippus. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Spanoudakis. Philitas of Cos. 
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 Peter Bing (2003). „The unruly tongue: Philitas of Cos as scholar and poet”. Classical Philology 98 (4). 
  4. 4,0 4,1 4,2 John Edwin Sandys (1903). A History of Classical Scholarship: from the Sixth Century B.C. to the End of the Middle Ages. London: Cambridge University Press. OCLC 2759759. 
  5. 5,0 5,1 Propercije, Elegije, III, 1, 1–2. Allen je smatrao da je Philetae iskvareni rukopisni oblik koji ispravno treba da glasi poetae, tako da samo aludira na Filetu, ali ga ne imenuje; Archibald Allen (1996). „Propertius and 'Coan Philitas'”. The Classical Quarterly 46 (1). DOI:10.1093/cq/46.1.308. 
  6. 6,0 6,1 Richard Hunter (1996). „Longus, Daphnis and Chloe”. u: Gareth L. Schmeling (ed.). The Novel in the Ancient World. Mnemosyne, Supplements; The Classical Tradition, 159. Leiden: Brill. ISBN 90-04-09630-2. 
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 Bulloch 2003, str. 544
  8. Đurić 1990, str. 668
  9. 9,0 9,1 Đurić 1990, str. 669
  10. 10,0 10,1 10,2 Spanoudakis. Philitas of Cos. 
  11. Spanoudakis. Philitas of Cos. 
  12. 12,0 12,1 Spanoudakis. Philitas of Cos. 
  13. 13,0 13,1 13,2 13,3 13,4 13,5 13,6 13,7 13,8 Livio Sbardella (2007). „Philitas of Cos”. u: Hubert Cancik; Helmuth Schneider; Christine F. Salazar et al. (eds.). Brill's New Pauly—Antiquity, Vol. 11 (Phi–Prok). Leiden: Brill. ISBN 90-04-14216-9. 
  14. Alan Cameron (1991). „How thin was Philitas?”. The Classical Quarterly 41 (2). DOI:10.1017/S0009838800004717. 
  15. 15,0 15,1 Prevod na engleski: "Stranger, I am Philitas. The lying word and nights' evening cares destroyed me" u: Alexander Sens (2005). „The art of poetry and the poetry of art: the unity and poetics of Posidippus' statue-poems”. u: Gutzwiller (ed.). The New Posidippus.  • Starija verzija pojavila se u: Alexander Sens (2002). „The new Posidippus, Asclepiades, and Hecataeus' Philitas-statue” (PDF). The Annual Meeting of the American Philological Association. Arhivirano iz originala na datum 2007-07-09. Pristupljeno 2014-10-19. 
  16. Drugačiji prevod Posidipove pesme nalazi se na str. 31 u Frank Nisetich (2005). „The poems of Posidippus”. u: Gutzwiller (ed.). The New Posidippus. 
  17. Klaudije Elijan, Šarena istorija, IX, 14.
  18. Atenej, Gozba sofista, IX, 401e.
  19. Paul Vincent Spade (2009). „Insolubles”. u: Edward N. Zalta (ed.). Stanford Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 12.03.2009. 
  20. Spanoudakis. Philitas of Cos. 
  21. Atenej, Gozba sofista, XI, 495e.
  22. 22,0 22,1 22,2 N. Hopkinson (2003). „Coi sacra Philitae”. The Classical Review 53 (2). DOI:10.1093/cr/53.2.311. 
  23. S.J. Heyworth (2004). „Looking into the river: literary history and interpretation in Callimachus, Hymns 5 and 6”. u: M.A. Harder; R.F. Regtuit; G.C. Wakker (eds.). Callimachus II. Hellenistica Groningana, 7. Leuven: Peeters. ISBN 90-429-1403-3. 
  24. Kathryn Gutzwiller (2007). A Guide to Hellenistic Literature. Malden, MA: Blackwell. ISBN 0-631-23321-0. 
  25. Spanoudakis. Philitas of Cos. 
  26. 26,0 26,1 26,2 26,3 26,4 Bulloch 2003, str. 545
  27. Pfeiffer, Rudolf (1955). „The future of studies in the field of Hellenistic poetry”. Journal of Hellenic Studies 75. DOI:10.2307/629171. 
  28. Alex Hardie (1997). „Philitas and the plane tree” (PDF). Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik 119. 
  29. Strabon, Geografija, XIV, 2, 19.
  30. Spanoudakis. Philitas of Cos. 
  31. Kvintilijan, Obrazovanje govornika, X, 1, 58.
  32. Spanoudakis. Philitas of Cos. 
  33. Alexander Sens (2003). „Review of K. Spanoudakis (ed.), Philitas of Cos. Bryn Mawr Classical Review (2003.02.38). Konstantinos Spanoudakis (2003). „Author's response”. Bryn Mawr Classical Review (2003.03.32). 
  34. Carol. Phil. (Karl Philipp) Kayser (1793) (Latin). Philetae Coi Fragmenta, quæ reperiuntur. Göttingen: Typis Barmeierianis. OCLC 79432710. 
  35. Nicolaus Bachius (Bach) (1829) (Latin). Philetae Coi, Hermesianactis Colophonii, atque Phanoclis Reliquiae. Halle: Libraria Gebaueria. OCLC 165342613. 
  36. Adelbertus (Adelbert) Nowacki (1927) (Latin). Philitae Coi Fragmenta Poetica. Münster: Monasterii Westfalorum. OCLC 68721017. 
  37. Wilhelm Kuchenmü̈ller (1928) (Latin). Philetae Coi Reliquiae. Borna: Typis Roberti Noske. OCLC 65409641. 
  38. Ernestus (Ernst) Maass (1895) (Latin). De tribus Philetae carminibus. Marburg: N. G. Elwertum. OCLC 9861455. 

Literatura uredi

  • Bulloch, A.W. (2003), „Hellenistic Poetry”, The Cambridge History of Classical Literature, Greek Literature, Cambridge University Press, pp. 541–621 
  • Đurić, Miloš N. (1990). Istorija helenske književnosti. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 
  • Gutzwiller, Kathryn (ed.) (2005). The New Posidippus: A Hellenistic Poetry Book. Oxford University Press. ISBN 0-19-926781-2. 
  • Spanoudakis, Konstantinos (2002). Philitas of Cos. Mnemosyne, Supplements, 229. Leiden: Brill. ISBN 90-04-12428-4.