Splitski festival

Festival zabavne glazbe Split ili jednostavnije Splitski festival jedan je od najpopularnijih festivala lakih nota kod nas, koji se već 45 godina održava svakog ljeta u Splitu. Splitske Prokurative, na kojima se festival održava od kasnih 1960ih, zna zablistati početkom jula i postati centar muzičkog svijeta zemlje za narednih par festivalskih dana. Prvi Splitski festival održan je 1960. godine, kao muzičko-modna revija "More-Revija-Split", a od tada je pa do danas na njemu izvedeno preko 800 kompozicija najznačajnijih domaćih autora (Zdenko Runjić, Arsen Dedić, Milica Milisavljević Dugalić, Ðelo Jusić, Nikica Kalogjera, Rajko Dujmić, Zrinko Tutić, Ðorđe Novković) u interpretaciji najjačih imena domaće zabavne muzike (Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Radojka Šverko, Ibrica Jusić, Miki Jevremović, Meri Cetinić, Tedi Spalato, Zorica Kondža) i najboljih domaćih vokalno-instrumentalnih sastava ("Dubrovački trubaduri", "Pro arte", "Indexi", "Teška industrija", "Novi fosili", "Magazin", "777").

Melodije Jadrana 1960-1966

Prvi splitski festival održan je 1960. godine, tek kao popratni dio programa ljetne modne revije "More-Revija-Split", koja se održavala na bazenima omladinskog školskog kluba POŠK. U pauzi presvlačenja manekenki, među kojima je bila i kasnija zvijezda ranih Splitskih festivala, Maruška Šinković, izvedene su samo tri od prispjelih 70ak skladbi. Pjesme su izvedene uz plesni orkestar Đekija Srbljenovića, a jednu od njih pjevao je kasniji šampion "Splita" Vice Vukov. 1961. festival nije održan, jer je odlučeno, da ta godina bude pripremna, no zato je 1962. "Split", tada poznat još pod imenom "Melodije Jadrana" zabljesnuo na istom mjestu u još većem sjaju, ovaj put krajem ljeta. Na Festivalu se prvi put pojavljuje Zdenko Runjić, tada još srednjoškolac, čije "Ćakule o siromajima" sa Terezom Kesovijom odnose prvu nagradu publike. Festival je pod velikim utjecajem dva starija mediteranska festivala, onog u San Remu i Opatiji, što se osjeća i u prvim skladbama sa "Melodija Jadrana", koje neodoljivo vuku na talijansku kanconu. Među zvijezdama prvih festivalskih godina je sama krema tadašnje domaće zabavne muzike: Tereza Kesovija, Arsen Dedić, Gabi Novak, Ivo Robić, Ðorđe Marjanović, Vice Vukov, Nada Knežević, Anica Zubović. Prve festivalske uspješnice govore o moru, obali, mjesečini, šetnjama na rivi, putovanjima, ribanju. Ništa se ne mijenja ni 1963., kad festival seli na ljetnu pozornicu kina "Bačvice", u istoimenoj splitskoj gradskoj uvali. Prve nagrade odnose uglavnom autori sa zagrebačkom adresom, Dedić i Kalogjera, no već nekoliko godina kasnije sve će se promijeniti u korist domaćih snaga.

1964. rođena je i himna festivala - "Nima Splita do Splita", koju pjevaju Tereza i Toni Kljaković, ali i nezaobilazni evergreen domaće šlageristike - "Kuća pored mora", kojeg su u alternaciji otpjevali Arsen Dedić i njegova kasnija supruga Gabi Novak. Na 5. jubilarnim "Melodijama Jadrana" 1965. izvodi se 20 pjesama sa gotovo 40 festivalskih aranžmana, koje rade naši najpoznatiji skladatelji-aranžeri: Alfi Kabiljo, Krešimir Oblak, Nikica Kalogjera, Zlatko Černjul, Stipica Kalogjera, Pero Gotovac. Te godine počinje trijumfalni pohod Vice Vukova na festivalske nagrade, kojeg je splitska festivalska publika inače obožavala. Vice Vukov pjeva 1965. "Bodulsku baladu", 1966. "Bokeljsku noć", a 1967. legendarno "Pismo ćali". Uspjeh se nastavlja i 1968. sa "Dalmatinskom elegijom" i "Zvonima moga grada" 1970.

Splitski biseri 1960-1966:

• "Slušaj more" (1960) - Vikica Brešer
• "Ćakule o siromajima" (1962) - Tereza
• "Maškare" (1962) - Anica Zubović & Marko Novosel
• "Balada o tovaru" (1963) - Ðorđi Peruzović
• "Veslaj, veslaj" (1963) - Zdenka Vučković i Arsen Dedić
• "Moja kala" (1963) - Ivo Robić
• "Nima Splita do Splita" (1964) - Tereza
• "Kuća pored mora" (1964) - Gabi Novak
• "Bodulska balada" (1965) - Vice Vukov
• "Stara cura" (1965) - Arsen Dedić
• "Bokeljska noć" (1966) - Vice Vukov
• "Ljeto s Irenom" (1966) - Arsen Dedić
• "Vražja Mare" (1966) - Đorđi Peruzović

Internacionalna festivalska ljeta 1967-1974

1967. splitski festival prelazi sa ljetnje pozornice kina "Bačvice" na monumentalne Prokurative, gdje dobija internacionalni karakter. Organizatori su, naime, shvatili da nešto treba promijeniti, jer je zanimanje domaće publike za festival naglo poraslo, što se vidjelo i u broju prodanih festivalskih ploča. Iz Zagreba stižu prva voditeljska imena domaće televizije, Gordana Bonetti i Ljubo Jelčić. Uz 13 jugoslavenskih skladatelja zabavne muzike, osam njihovih inostranih kolega rade na aranžmanima za 22 skladbe, koje izvodi 14 domaćih izvođača i tri ansambla, te osam stranih pjevača i dva vokalno-instrumentalna sastava internacionalnog ranga, engleski "The Shadows" i "The Lords". Te 1967. debitira i Oliver Dragojević, no sa bljedunjavom izvedbom Runjićeva "Picaferaja" ostaje ipak nezapažen. Sljedeća je, 1968. godina neponovljiva, jer na Prokurative dolazi prvo ime talijanske kancone, legendarni Domenico Modugno, koji pjeva u gala-programu. Od domaćih snaga briljiraju "Dubrovački trubaduri", Maruška Šinković, Arsen Dedić, a ne treba zaboraviti i neke od slovenskih autora i pjevača, čije su pjesme veoma odgovarale splitskom i dalmatinskom festivalskom senzibilitetu. Od 1969. festival je i službeno odbacio naziv "Melodije Jadrana" i sad se zove Internacionalni festival zabavne glazbe. Te 1969. festival bilježi brojne skandale i pikanterije, koje "Splitu" na kraju samo gode. Na Prokurativama pjevaju prva imena talijanske kancone, Claudio Villa, Gino Paoli i Iva Zanicchi (umjesto najavljene Ornelle Vanoni), a prvu ligu domaćih izvođača čine Arsen Dedić i Tereza Kesovija. Oko njihove dvije pjesme te 1969. - "Vraćam se" i "Nono, moj nono" stvorio se čitav jedan skandal, u kojem je "Nono" Nikice Kalogjere nadmašio favorita žirija Arsena Dedića, koji se uz zvižduk publike morao povući sa svojim talijanskim prijateljem Paolijem, koji je tu istu pjesmu pjevao u alternaciji.

Na desetom jubilarnom festivalu "Split ´70" nastupilo je čak 18 zemalja. Selekcijska komisija izabrala je 18 domaćih i 18 stranih skladbi za izvođenje na Prokurativama, na kojoj se te godine pojavila čitava plejada novih, mladih i perspektivnih imena: Ibrica Jusić, Josipa Lisac, Duško Lokin, Majda Sepe, Krunoslav Slabinac, Boba Stefanović, Ljupka Dimitrovska. Međutim, te će 1970. nadmoćno pobijediti Radojka Šverko sa evergreenom Esada Arnautalića "Kud plovi ovaj brod", čiji tekst potpisuje Arsen Dedić, skriven iza pseudonima Luka Juras, zbog toga što je godinu prije obećao da se nikada više neće vratiti na "Split", barem ne kao pjevač ili skladatelj. Naredna je 1971. u znaku dalmatinskog megahita "Proplakat će zora", koja je nastala na osnovu istoimene dalmatinske narodne pjesme. Mišo Kovač ovom se pjesmom konačno etablirao na domaćem estradnom nebu, pokazujući da ima izraziti senzibilitet za pjesme sa dalmatinskom tematikom, kojoj će se vraćati i narednih godina. Pažnju medija na festivalu iz 1972. godine izaziva zanosna Milva, talijanska diva osebujnog glasa, koja uz Tonyja Christiea pjeva u gala-programu festivala. Naredne godine primjetna je izvjesna zasićenost i pad festivala, jer Prokurative tog ljeta ne bilježe onako veliki broj hitova kao proteklih godina. Favoriti festivalskog auditorija su Miki Jevremović sa pjesmom "Jedna soba s pogledom na more" i Maruška Šinković sa " Ča je bilo tega više ni". 1974. na Prokurative se vraća i Oliver, no njegovo vrijeme dolazi tek godinu dana kasnije, kad će pjevati "Galeba". Zdenko Runjić je stvarni pobjednik "Splita ´74", jer su njegove dvije šansone, "Sunčane fontane" sa Terezom Kesovijom i "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim" sa Mišom Kovačem apsolutni favoriti festivala.

Splitski biseri 1967-1974:

• "Pismo ćali" (1967) - Vice Vukov
• "Beat na moru" (1967) - VIS "Delfini"
• "Picaferaj" (1967) - Oliver
• "Luda mladost" (1967) - "Dubrovački trubaduri"
• "To je moj svijet" (1968) - Arsen Dedić
• "Dalmatinska elegija" (1968) - Vice Vukov
• "Dalmatinski lero" (1968) - "Dubrovački trubaduri"
• "Dani ča i´ nima" (1968) - Maruška Šinković
• "Nono, moj nono" (1969) - Tereza
• "Vraćam se" (1969) - Arsen Dedić
• "Krenule su lađe" (1969) - Josipa Lisac
• "Kud plovi ovaj brod" (1970) - Radojka Šverko
• "Nevera" (1970) - Toma Bebić
• "Cvijet čežnje" (1970) - Krunoslav Slabinac
• "Kapetane moj" (1970) - Josipa Lisac
• "Zvona moga grada" (1970) - Vice Vukov
• "Gdje je taj svijet" (1970) - Đorđi Peruzović
• "Proplakat će zora" (1971) - Mišo Kovač
• "48 uri (1971) - Đorđi Peruzović
• "La musica di notte" (1972) - "Dubrovački trubaduri"
• "Di si bija kad je grmilo" (1972) - Ðorđi Peruzović
• "Odvest ću te na vjenčanje" (1972) - Mišo Kovač
• "Decembarska pisma" (1972) - Maruška Kalogjera
• "Leute moj" (1972) - Toma Bebić
• "Ča je bilo tega više ni" (1973) - Maruška Kalogjera
• "Jedna soba s pogledom na more" (1973) - Miki Jevremović
• "Bijela lađa" (1973) - Mišo Kovač
• "Konistra moje matere" (1973) - Radojka Šverko
• "Gala, gala" (1973) - Đorđi Peruzović
• "Sunčane fontane" (1974) - Tereza
• "Ponoćno sunce" (1974) - Ðorđi Peruzović
• "Ča će mi Copacabana" (1974) - Oliver

Zlatne godine na Prokurativama 1975-1980

Ljeta koja predstoje se sa sigurnošću mogu nazvati zlatnima, a čovjek koji je najviše zadužen za to je Zdenko Runjić. Ovaj se vrsni splitski skladatelj svake godine pojavljivao sa barem dvije pjesme na Prokurativama, a svaka je znala pogoditi «u sridu». Kombinacija Zdenko Runjić (muzika), Tonči Zuppa ili Jakša Fiamengo (tekst), Stipica Kalogjera (aranžman), te Oliver Dragojević (interpretacija) pouzdan su znak za kvalitet i sinonim za preko dvadesetak splitskih festivalskih bisera, koji su nerazdvojan dio dalmatinske pjesmarice 20. stoljeća. Nakon što je 1974. Splitski festival po posljednji put bio internacionalni, 1975. nastaje praznina, koju su organizatori popunili Večerima dalmatinskih šansona.

Na Večeri dalmatinskih šansona te 1975. nastupa i Oliver sa «Galebom», no od 12 šansona prema glasovima publike Oliver ostaje tek na slabom osmom mjestu. Tek će kasnije «Galeb» dobiti ono priznanje, kakvo je i zasluzi i kakvo ima i danas kao pjesma nad pjesmama svih splitskih festivala (do 1990). Suradnja Runjić-Dragojević 1976. rezultira uspjehom «Skalinade», koja je postala najizvođenija dalmatinska pjesma i svojevrsna himna življenja na dalmatinskom kamenu. Festival je te, ali i narednih godina bio pun mediteranske raspjevanosti i živosti, nota koje su slijevale u zvukove mora i mirise obale. Tereza Kesovija te 1976. pjeva pjesmu Nikice Kalogjere «Sviraj mi, sviraj» i pobjeđuje, a ništa lošiji nije ni Kemal Monteno, koji od te godine postaje redovit gost na Prokurativama. Nezaboravne su njegove interpretacije pjesama "Cvite bili iz đardina" (1977), "Sunce djetinjstva" i "Putovanja" (1978), "Adrijana" (1979), "Zvono djetinjstva" (1980), "Pričaju stare none" (1981), "Dobra večer uzorita" (1983), "Produži lađo" (1984), "Zaboravi" (1995), "Kad ja ne mogu" (1997), "U meni imaš dom" (2002), "Da je moja mandolina znala" (2005). 1977. su svi bili zaraženi romantikom. U tri festivalske večeri moglo se čuti na pretek ljubavnih šansona, serenada i mediteranskih šlagera, koji kao da su se natjecali, koji će biti ljepši od drugoga. Prva liga domaćih izvođača pjevala je te 1977. o malinkoniji, romanci, đardinima, mjesečini, šetnjama uz more, raspjevanim djevojkama, Diridondi. Naredna je godina bila u sličnom tonu, s tim da su sve prve nagrade, na sve tri festivalske večeri ponijeli Oliver i Zdenko Runjić. «Poeta», «Oprosti mi, pape» i «Cvit Mediterana» danas su sastavni dio svake dalmatinske muzičke antologije i jednako tako svježi kao i prije 27 godina. 1979. je u znaku apsolutnih debitanata, kada Đorđe Balašević za svoga «Panonskog mornara» zaslužno odnosi festivalsko zlato na Večeri dalmatinskih šansona, a njegov kolega Zlatko Pejaković, iz iste diskografske kuće PGP RTB, zlato za mediteransku kantolinu «Ljetu je mome kraj» na Večeri zabavnih melodija.

Dvadeseti jubilarni Splitski festival 1980. godine, kao i njegovi prethodnici, u potpunosti je u znaku tradicionalne dalmatinske melodije i poetskog, pitkog teksta, koje izvodi sam Olimp domaćih izvođača. Festivalske melodije sa «Splita» objavljuje čak pet diskografskih kuca kod nas, uključujući i vječite konkurente zagrebački «Jugoton» i beogradski «PGP RTB». Na festivalu pjevaju Oliver, Meri Cetinić, Mišo Kovač, Ljupka Dimitrovska, «Novi fosili», Kemal Monteno, Ivo Pattiera, «Pepel in kri», Miki Jevremović, Maja Odžaklievska, Ditka Haberl. Veliki je hit tog festivalskog ljeta bio duet Olivera i Borisa Dvornika sa neponovljivom «Nadalinom».

Splitski biseri 1975-1980:

• "Galeb i ja" (1975) - Oliver
• "Nježne strune mandoline" (1975) - Tereza
• "Moja Ane broji dane" (1975) – «Libertas»
• "Cvrčak cvrči Ane" (1975) - Ðorđi Peruzović
• "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim" (1975) – Mišo Kovač
• "Šumi more" (1975) – «Dubrovački poklisari»
• "Vratija se barba iz Amerike" (1975) – «Pro Arte»
• "Skalinada" (1976) - Oliver
• "Sviraj mi, sviraj" (1976) - Tereza
• "Hiljade bijelih marama" (1976) – Kemal Monteno
• "Život je maskenbal" (1976) – «Teška industrija»
• "U kamenu pjesma piše" (1976) – Miki Jevremović
• "Tiho je negdje svirala mandolina" (1976) – «Dubrovački trubaduri»
• "Malinkonija" (1977) - Oliver
• "Romanca" (1977) - Oliver
• "Noćas ćemo zemlji k´o materi reći" (1977) – Mišo Kovač
• "Samo tvoje ime znam" (1977) – «Pepel in kri»
• "Mjeseče, ti stari druze moj" (1977) – Miki Jevremović
• "Diridonda" (1977) – «Novi fosili»
• "Oprosti mi, pape" (1978) - Oliver
• "Poeta" (1978) - Oliver
• "Cvit Mediterana" (1978) - Oliver
• "Tvoja barka mala" (1978) – Ljupka Dimitrovska
• "Spavaj, cvite moj" (1978) – Ljupka Dimitrovska
• "Samo simpatija" (1978) – «More»
• "Jedina moja" (1978) – Miki Jevremović
• "Nostalgija" (1978) – «Libertas»
• "Sunce djetinjstva" (1978) – Kemal Monteno
• "Elada" (1978) – Ivica Šerfezi
• "Vjeruj u ljubav" (1979) - Oliver
• "Reci mi tiho, tiho" (1979) – «Novi fosili»
• "Mladosti, moja lijepa radosti" (1979) - Tereza
• "Četiri stađuna" (1979) – Meri Cetinić
• "Panonski mornar" (1979) – Đorđe Balašević
• "Tu je Dalmacija" (1979) – «Pepel in kri»
• "Ljetu je mome kraj" (1978) – Zlatko Pejaković
• "Nadalina" (1980) – Oliver & Boris Dvornik
• "Piva klapa ispo´ volta" (1980) – Oliver
• "Zvono djetinjstva" (1980) – Kemal Monteno
• "Dobra ti večer, mati moja" (1980) – Mišo Kovač
• "Čuješ li me, jel´ ti drago" (1980) – «Novi fosili»
• "Apuntamenti" (1980) – – «Pepel in kri»
• "Šjor Bepo bagulin" (1980) – Đani, Tomislav & Vedran
• "Ništa nova, ništa nova" (1980) – Radojka Šverko
• "Staro vino" (1980) – Miki Jevremović
• "Lastavica" (1980) – Meri Cetinić
• "Majka Maru" (1980) – Ljupka Dimitrovska
• "Maslina je neobrana" (1980) – klapa «Šibenik»

Pjesme za cijelo ljeto 1981-1986

Pjesme sa Splitskih festivala bile su godinama zvučna kulisa svih naših ljetovanja u Makarskoj, Trogiru i drugdje diljem jadranske obale. To se nastavlja i u novoj festivalskoj dekadi, tokom 1980ih godina, kad su ploče sa «Splita» najprodavaniji festivalski i kompilacijski album zagrebačkog «Jugotona». To ni ne čudi, ako se zna, da na ovom festivalu nastupaju samo najbolja imena domaće zabavne muzike.

Jedno od njih bilo je i Vajta, velika svejugoslavenska zvijezda iz Travnika, koja je krajem 1970ih i početkom 1980ih bila na vrhuncu svoje slave. Seid Memić Vajta pjeva 1981. «Mornarevu pjesmu» uz pratnju ženske klape «Filip Dević» iz Splita i postaje pobjednik splitske festivalske publike. Iste godine uvodi se i nova festivalska večer, nazvana «Ustanak i more», koja je bila zamišljena kao jedna vrsta posvete tekovinama Revolucije i djelu maršala Tita. Sve do 1990. na ovoj alternativnoj večeri rodoljubivo-revolucionarne pjesme nastupali su prvaci domaće zabavne muzike, pjevajući pjesme o slobodi, herojstvu ratnih dana, djevojkama s kapom na glavi, «Galebu», ali i pokretu Nesvrstanih i španskim borcima. Pa ipak, generalno se stiče dojam, da festival pomalo posustaje za zlatnim uspjesima kasnih 1970ih godina, iako diskografi bilježe porast prodaje ploča. Na 22. Splitskom festivalu 1982. godine organizatori prilaze novom načinu glasanja po principu play-offa, u kojem najbolja tri izvođača iz šest različitih grupa ulaze u finalnu večer. Skandal se desio, kad su se u istoj grupi trebali sučeliti Oliver i Tereza, nakon čega je Oliver- jednostavno napustio Prokurative, što su mediji kao ljetnu priču veoma rado dočekali. Ipak, te 1982. godine na «Splitu» briljira pjesma. Zahvaljujući odličnoj interpretaciji Zorice Kondža, solistice grupe «Stijene», pjesma «Ima jedan svijet» odnosi prvu nagradu stručnog žirija, a «Vrati se» Mile Hrnića prvu nagradu publike, koja se zapravo računa kao «pravi» Grand Prix. Naredne godine Splitski festival ponovo doživljava svojevrsnu reprizu zlatnih 1970ih godina. Te su se 1983. sa Prokurativa mogle čuti pjesme za sva vremena, tako da se s pravom ovo festivalsko ljeto može proglasiti festivalom hitova. Ovdje se ubrajaju antologijska «Ludo more», koju je pjevao Miki Jevremović, vječiti dalmatinski evergreen «A vitar puše» Olivera Dragojevića, lagani ljetni hit Nede Ukraden «Doviđenja, zaboravi me» ili pobjednička melodija «Dalmacijo, ljubav si vječna» Mila Hrnića. «Split» je te godine vrvio i glumcima – Frano Lasić pjevao je nezaboravnu šansonu «Zagrljeni» punu mediteranske dramatike, a Nela Eržišnik «Ćakulonu» u duetu sa Draženom Žankom, pjesmu o dalmatinskoj pričalici, koja zna čak i «gdje se rodio vrag». Prokurative su 1984. spremile iznenađenje, jer te godine sasvim nenadano pobjeđuje apsolutni debitant Neno Papić sa jednostavnom i skromnom dalmatinskom pjesmom «Pusti me majko». Novinari su te godine bili posebno zainteresirani za festival: čak ih je 250 bilo akreditirano u press-centru festivala. Festivalsko ljeto 1984. ostat će prvenstveno zapamćeno po «Skitnici», koja je Jasnu Zlokić katapultirala u vrh domaće estrade, ali i po veseloj zajebantskoj poskočici Duška Mucala i njegove «Prave kotke», koji su pjesmom «K-15» opisali sva naša putovanja na more, sedam dana torture sa porodicom, ceremonija otvaranja mesnog doručka na travi i ostale popratne elemente odmora radničke klase. Među favoritima festivala bio je i Milo Hrnić sa velikim diskografskim hitom «Bez tebe», a ne treba zaboraviti ni duet iz snova «Samo ti», koju su otpjevali Đorđi Peruzović i Snježana Naumovska.

Jubilarni 25. Splitski festival 1985. godine donosi «Pokoru» Zorice Kondža, «Tajnu života» Tereze Kesovije i «Zar je voljeti grijeh» Jasne Gospic. «Split ´85» tuče svaki rekord sa 170.000 prodanih nosača zvuka, prije samog festivala i čak 270 akreditiranih novinara. Ni sljedeća godina ne zaostaje za uspjehom, mada se neki novinari žale na komercijalizaciju festivala i njegovo tematsko naslanjanje na beogradski MESAM. Te 1986. objavljene su već legendarne «Konoba» sa Meri Cetnić i Tedijem Spalatom, «Vrijeme ljubavi» Zorice Kondža, «Molim te, ostani» Tereze Kesovije i «Mižerja» Olivera Dragojevića. Prvi se put uvodi i autorska večer, a prva je posvećena Zdenku Runjiću, koji plasira 12 novih pjesama. Sama će se autorska ploča prodati u većoj nakladi, no festivalski album sa 28 pjesama, što govori o privlačnosti melodija sa Runjićevim potpisom.

1985. godine na večeri Ustanak i More festivala SPLIT, najpoznatija interpretatorka zabavne muzike sa Kosova i Metohije, Milica Milisavljević Dugalić osvaja prvu nagradu - plaketu ,, Biser - Dalmacija u oku odlukom svih RTV stanica i TV revija, za pjesmu Lijepo si mi govorio oče za koju je tekst napisao Jakša Fiamengo a muziku uradio Sinan Alimanović .

Splitski biseri 1981-1986:

• "Mornareva pjesma" (1981) - Vajta
• "U prolazu" (1981) – Meri Cetinić
• "Ne budi me, mati" (1981) – «Novi fosili»
• "Vrati se" (1982) – Milo Hrnić
• "Lipo si me svitovala, mati" (1982) – Ivo Pattiera
• "Ja sam pjesma" (1982) - Tereza
• "Zaboravi Espanju" (1982) – Zlatko Pejaković
• "Ima jedan svijet" (1982) – «Stijene»
• "A vitar puše" (1983) - Oliver
• "Na kušinu" (1983) – Tereza
• "Dalmacijo, ljubav si vječna" (1983) – Milo Hrnić
• "Ludo more" (1983) – Miki Jevremović
• "Dobra večer, uzorita" (1983) – Kemal Monteno
• "Doviđenja, zaboravi me" (1983) – Neda Ukraden
• "Kokolo" (1983) – «Magazin»
• "Malena" (1983) – Zlatko Pejaković
• "Živjela ljubav" (1983) – Meri Cetinić
• "Zagrljeni" (1983) – Frano Lasić
• "Antonio" (1984) – Maja Odžaklievska
• "Split" (1984) – «777»
• "Samo ti" (1984) – Đorđi Peruzović & Snježana Naumovska
• "Skitnica" (1984) – Jasna Zlokić
• "Luce mala" (1984) – Oliver & Mare
• "K-15" (1984) – «Prava kotka»
• "Reci mi pjesmom" (1984) – «Pepel in kri»
• "Lijepo si mi govorio oče" (1985) - Milica Milisavljević Dugalić
• "Pokora" (1985) – Zorica Kondža
• "Pjesmo moja" (1985) – Jasna Zlokić
• "Vrati mi, vrati sve" (1985) – «Magazin»
• "Tajna života" (1985) - Tereza
• "Zar je voljeti grijeh" (1985) – Jasna Gospić
• "Mižerja" (1986) – Oliver
• "Konoba" (1986) – Meri Cetinić & Tedi Bajić
• "Molim te, ostani" (1986) – Tereza
• "Vrijeme ljubavi" (1986) – Zorica Kondža
• "Golubice bijela" (1986) – Milo Hrnić
• "Odakle se čisti riba" (1986) – «Prava kotka»

Došla marka dinaru na more 1987-1991

Kraj 1980ih godina i raspad Jugoslavije «Split» doživljava postupnom komercijalizacijom i laganim odmakom od dalmatinskog identiteta. Broj nagrada se povećava iz godine u godinu, baš kao i broj pjesama. U finalnoj večeri 1987. bilo ih je čak 29, no niti jedna od njih nije mogla zasjeniti Terezu Kesoviju sa fantastičnom pobjedničkom pjesmom Đele Jusića «Zapjevajmo prijatelji», koja je na kraju odnijela i Zlatni grb grada Splita. Glasanje je bilo pomalo komplicirano, jer su na svoje trebali doći publika, žiri i čak 17 RTV-centara iz cijele zemlje.

1988. za umjetničkog direktora sada već tradicionalne splitske lakoglazbene fešte dolazi sâm Zdenko Runjić, koji na toj funkciji ostaje naredne tri godine. S jedne je strane to dobro, jer kvalitet odabranih pjesama postaje ponovo nešto bolji, s druge pak loše, jer publika naredna tri ljeta ostaje bez nacionalnih hitova Zdenka Runjića tipa «Skalinade», «Malinkonije», «Romance» ili «Poete». Od 1988. uvodi se Večer splitskih bisera, na kojoj je, u naredne tri godine, predstavljeno sve najbolje iz određene festivalske dekade. I Večer «Ustanak i more - Marjane, Marjane», iz godine u godinu dobiva na kvaliteti, tako da ne zaostaje puno za Večeri zabavnih melodija. Ključna pjesma toga ljeta bila je zasigurno «Došla marka dinaru na more», koju je pjevala Đurđica Barlović, a koja je kao i «K-15» par godina prije, na šaljiv i humorističan način progovorila o našoj ekonomskoj situaciji kasnih 1980ih. Autor obje pjesme bio je dežurni «zafrkant» Duško Mucalo, koji se tog ljeta ipak nije pojavio kao izvođač. 1989. trijumfiraju Neno Belan i «Đavoli» sa nostalgičnim ljetnim šlagerom «Dugo, toplo ljeto», a za njima ne zaostaje ni prošlogodišnji pobjednik Matko Jelavić, rodonačelnik novog grčko-latinskog vala kod nas, koji ovaj put pjeva «Ti si samo za me rođena». Na jubilarnom 30. Festivalu zabavne glazbe «Split» očito je da su došla neka druga vremena: prema pisanju nekih kroničara grčka kolonizacija je stvar prošlosti, a vidljiv je i novi duh vremena, koji sjedi u počasnoj loži u prvome redu, smješkajući se domovini i njenom svekolikom pučanstvu. Ljeto je te 1990. bilo veoma melodiozno i bogato. Na Prokurativama pjevaju Tereza Kesovija («Ljubav je moj grijeh»), Oliver Dragojević («Neka se drugi raduju»), Meri Cetinić («Perlo moja»), Zlatko Pejaković («Rodi mi, zemljo), debitanti «Daleka obala» («Tonka»), Oliver & Zorica Kondža u duetu («Ti si moj san»), Matko Jelavić («Sretno ti bilo, anđele»). Među nagrađenima za 30. obljetnicu Festivala su Tereza kao najbolja pjevačica, Oliver kao najbolji pjevač i «Dubrovački trubaduri» kao najbolja grupa. Najuspješniji pjesnik bio je Tonči Zuppa, skladatelj nezaobilazni Zdenko Runjić i aranžer Stipica Kalogjera. 1991. festival nije bio održan, zbog neposredne prijetnje rata, iako je izdan dvostruki festivalski album i album posebne Večeri domoljubne pjesme «Lijepa naša». Od 34 nove melodije valja izdvojiti duet Nene Belana i Anje Šovagović-Despot, te pjesme Radojke Šverko, Ibrice Jusića i Meri Cetinić. Zanimljivo, ali po prvi put se nakon 1974. na jednom festivalskom izdanju nisu pojavili ni Oliver, ni Zdenko Runjić.

Splitski biseri 1987-1991:

• "Zapjevajmo prijatelji" (1987) - Tereza
• "Addio bella" (1987) – Jasna Zlokić
• "Stine" (1987) – Oliver
• "Nismo mi bez cilja" (1987) – Josipa Lisac
• "Nek´ još jednom sviraju" (1987) – Radojka Šverko
• "Obična žena" (1987) – «Stijene»
• "Zbog tvoje ljubavi" (1988) – Zorica Kondža
• "Jubav si moja zauvik" (1988) – Meri Cetinić
• "Majko" (1988) – Matko Jelavić
• "Što to bješe ljubav" (1988) - Oliver
• "Isplest ću bijeli vijenac" (1988) – Neda Ukraden
• "Došla marka dinaru na more" (1988) – Đurđica Barlović
• "Smiraj" (1988) - Đorđi Peruzović
• "Kad sam bio lijep i mlad" (1989) – «Tutti frutti»
• "Ti si samo za me rođena" (1989) – Matko Jelavić
• "Dugo, toplo ljeto" (1989) – «Đavoli»
• "Dalmacijo, volim te" (1989) – Đani Maršan
• "Ljubim te do bola" (1989) – Radojka Šverko
• "Perlo moja" (1990) – Meri Cetinić
• "Neka se drugi raduju" (1990) – Oliver
• "Ljubav je moj grijeh" (1990) – Tereza
• "Tamo gdje sam rođen" (1990) – Tomislav Ivčić
• "Rodi mi, zemljo" (1990) – Zlatko Pejaković
• "Još mirišu kušini" (1990) – Radojka Šverko
• "Sretno ti bilo, anđele" (1990) – Matko Jelavić
• "Tonka" (1990) – «Daleka obala»
• "Ti si moj san" (1990) – Oliver & Zorica Kondža
• "Ljubav postoji zbog nas" (1991) – Neno Belan & Anja Šovagović-Despot
• "Drugi vitri sada pušu" (1991) – Meri Cetinić
• "Što si sanjala" (1991) – Ibrica Jusić
• "Prokurativo" (1991) – Radojka Šverko
• "Samo iluzija" (1991) – Josipa Lisac
• "Ja sam zet skoro za pet" (1991) – Mucalo

Zaboravljena ljeta 1992-1995

I dok su u pozadini pucali topovi, sa Prokurativa se mogla čuti pjesma. Doduše, pjesma je bila puno tiša no obično, a izostale su i brojne zvijezde, koje smo bili navikli gledati iz godine u godinu. Sve je puklo 1993. godine, kad Zdenko Runjić, prvi skladatelj «Splita», zbog nesporazuma sa upravom festivala, odlučuje napustiti Prokurative i na Zvončacu osnovati drugi, konkurentski festival «Melodije hrvatskog Jadrana» ili, kako je on to rado volio naglasiti, «pravi Split». I dok su 1992. na još jednom, posljednjem zajedničkom festivalu pjevali Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Meri Cetinić, Zlatko Pejaković, Matko Jelavić i nova, mlada zvijezda «Splita» - Gibonni, Zdenko Runjić ih je naredne godine sve okupio na prvim «Melodijama» na bazenima Zvončaca. Prokurativama su ostali vjerni Radojka Šverko, Ibrica Jusić, Zorica Kondža, Ljupka Dimitrovska, Vice Vukov, «Tutti frutti» i velika masa drugih, o kojima se danas malo zna. 1994. festival se u pjesmi ponovo vraća moru i Dalmaciji. Vidljivo je to iz naslova nekih festivalskih uspješnica tog ljeta: «Nek zapjeva stara klapa» (Tereza Kesovija), «Rajski cvite moj» ([[Maja Blagdan), «Dok ploviš morima» (Zorica Kondža), «Dalmacija rap» (Dino Dvornik), «Kora kruha u vinu» (Vinko Coce), «Švere su stale» (Vice Vukov), «Putovanje» (Radojka Šverko]]), «Lipa Dalmacija» (Ljupka Dimitrovska).

Ništa lošije nije bilo ni 1995., ako ne zaboravimo da je pola Balkana gorilo i da su putevi bili puni izbjeglica. Na Prokurativama se mogla osjetiti lagana letargija i žal za prošlim, mirnijim vremenima, no jednako je tako bilo pjesama, koje su plijenile optimizmom. Jedna je od njih «Ništa kontra Splita», svojevrsna himna novog Splita, koju je pjevao Dino Dvornik, a koji je na početku izvedbe iznesen u mrtvačkom sanduku, iz kojeg je potom izašao! Festival je imao jubilarni karakter i bio je posvećen 1700. obljetnici grada pod Marjanom. Tim povodom nastupio je i Gibonni, tada nova splitska glazbena nada, koji je Splitu posvetio pjesmu «Rodni grad». Kao i ljeta prije, i ovaj su put zablistale Radojka Šverko («Lanterna»), Zorica Kondža («Tko je kriv»), Tereza («Tamo sam rođena») i Kemal Monteno («Zaboravi»), možda kao posljednje zvijezde pred festivale, koji su tek trebali uslijediti.

Splitski biseri 1992-1995:

• "Od mora do mora" (1992) – «Daleka obala»
• "Zaboravi" (1992) – Neno Belan
• "Bez tebe" (1992) - Oliver
• "Tebe nisam bio vrijedan" (1992) - Gibonni
• "Da je meni s tobon kroz pasike" (1992) – Tomislava Miše & Vinko Coce
• "Friži" (1992) – Vesna Ivić
• "Zaboravljeno ljeto" (1993) – Ibrica Jusić
• "U ljetnu noć" (1993) – Mladen Grdović & Marina Tomašević
• "Žena" (1993) – Radojka Šverko
• "Više ništa nije kao prije" (1993) – Boris Novković
• "Sićaš li se di je lungo mare" (1993) –Vinko Coce
• "Nek´ zapjeva stara klapa" (1994) – Tereza
• "Do posljednjeg daha" (1994) – Neno Belan & Zorica Kondža
• "Dok ploviš morima" (1994) - Zorica Kondža
• "Rajski cvite moj" (1994) – Maja Blagdan
• "Putovanje" (1994) – Radojka Šverko
• "Pričaju mi prijatelji" (1994) – Ibrica Jusić
• "Ništa kontra Splita" (1995) – Dino Dvornik
• "Dalmatinac" (1995) – Mladen Grdović
• "Lanterna" (1995) – Radojka Šverko
• "Kartolina" (1995) – Ibrica Jusić
• "Tko je kriv" (1995) – Zorica Kondža
• "Zaboravi" (1995) – Kemal Monteno
• "Kad mendule procvitaju" (1995) – Đani Maršan & Amenda

Zvijezda koja pada 1996-2002

Festival je na prijelazu milenija doživio veliki pad. Došlo je do primjetne smjene generacija, koja ipak nije donijela pjesmu, nego tek samo scenski show. Sa izuzetkom 1997. i možda 2000. godine, sva ostala festivalska ljeta bolja su da se zaborave.

Doduše, ne treba zaboraviti činjenicu, da su Prokurative bile duboko u sjeni daleko nadmoćnijih «Melodija hrvatskog Jadrana» Zdenka Runjića, na kojima su iz godine u godinu nastupali sve sami prvaci domaće zabavne muzike, napose oni iz Splita. Dotle su Prokurative tražile sebe, pomalo izgubljene u novom vremenu tranzicije, skučena između slavne prošlosti i budućnosti, koja se tek samo nazirala. Neki su novinari nakon «Splita ´96» napisali da «Splitu» treba popravni, što se može reci i za kasnija godišta. Doduše, izuzetaka uvijek ima, a među njima su u ovom periodu Dean Dvornik, Toni Cetinski, Tedi Spalato, «Tutti frutti», pa čak i Nina Badrić, «Divasice» i Ivana Banfić, koje su se tu i tamo znale pojaviti na Prokurativama. Jubilarni 40. Splitski festival 2000. godine vraća Prokurativama malo izgubljenog sjaja, no to neće biti baš sasvim dovoljno.

Splitski biseri 1996-2002:

• "Neka noćas dođu svi" (1996) – Toni Cetinski
• "Ja za ljubav neću moliti" (1996) – Nina Badrić
• "Fatamorganaurokana" (1996) – Ivana Banfic/I.Bee
• "Tvoje ime" (1996) – Ljiljana Nikoloska
• "Zarobljena" (1997) - Zorica Kondža
• "Vraćam ti se opet, Dalmacijo, mati" (1997) – Alen Nižetić & Sanja Erceg-Vrkalo
• "Ti i ja kad zbrojimo sve" (1997) – Dean Dvornik
• "Vrati se" (1997) - Dado Topić
• "Mirakule za te činin" (1997) – Ante Ivić & Tonči Petković
• "Tvoje plave kose" (1998) – «Novi fosili»
• "Navigator" (1998) – Ivana Banfić
• "Još i sad" (1998) – Nina Badrić
• "Ne mogu ja bez tebe" (1999) – Ivan Mikulić
• "Balada o šarku" (1999) – Dean Dvornik
• "Da ili ne" (1999) – «Divas»
• "More moje" (2000) – «Kvartet Gorgonzola» i klapa «Kumpanji»
• "Sastavi me, Bože, s njom " (2000) – Dean Dvornik
• "Pismo moja uzorita" (2000) – Matko Jelavić
• "Dobar dan ti, dušo" (2001) – Zorica Kondža & Toni Cetinski
• "Predaleko" (2001) – Ivana Banfić
• "Fera´ bez noći" (2001) – Zoran Jelenković
• "Nemam kome dati svoje zore" (2002) – Ivan Mikulić
• "Pogodila me sudbina" (2002) – Alen Hržica

Novi početak 2003-2005

Novi festivalski koncesionar «Splita» postao je 2003. Zdenko Runjić. 2002. održane su posljednje «Melodije Jadrana», tako da je Runjićeva producentska kuća «Skalinada» spremna da organizira «Nove Melodije na Prokurativama», kako je to svojevrsno ujedinjenje dva festivala kao slogan označeno u press-materijalu. Na Prokurative se doduše te 2003. i 2004. vratio dio pjevačkih imena, ali je pomalo izostao sjaj. Nakon duga godina ovdje pjevaju Doris Dragović, «Magazin», Hari Rončević i Jasna Zlokić, te po prvi put Petar Grašo, Giuliano i ostala plejada novih splitskih imena. Festivalska izdanja 2003. i 2004. su puna recentnih, komercijalnih imena mladih instant-zvijezda za jedno ljeto, što se osjeti i na albumima sa «Splita». Festival je tu, ali kao da se još traži, kao da to nije to!

I onda: 2005 – novo 45. jubilarno festivalsko ljeto, održano pod motom «Split se vraća kući». I uistinu: kao u kakvoj bajci sa happy endom, na Prokurativama su ponovo zapjevali Radojka Šverko, Kemal Monteno, Meri Cetinić, Ibrica Jusić, Zorica Kondža, Mladen Grdović, Vinko Coce, Massimo, Marijan Ban, Hari, Lvky i brojni drugi. Izostali su doduše Huljićevi izvođači i nove instant-zvjezdice sa malih ekrana, ali sve je ostalo bilo na svome mjestu. Samo što je veliki Zdenko Runjić, koji je preminuo jesen prije, bio negdje sasvim daleko.

Splitski biseri 2003-2005:

• "Vera od suvog zlata" (2003) – Petar Grašo
• "Teret ljubavi " (2003) – Doris Dragović
• "Navodno" (2003) – Ivana Banfić & Hari Mata Hari
• "Ćaćine rici" (2003) – Mladen Grdović
• "Iluzije" (2003) – Alka Vuica
• "Da li znaš da te ne volim" (2003) – «Magazin»
• "Moj Si Anđeo" (2004) - Ivana Radovniković
• "Pismo" (2004) – Maja Blagdan
• "Ako ljubav nebo zna" (2004) – Jasna Zlokić
• "Miris žene" (2004) – Jacques Houdek
• "Dvi ribe, dva kumpira" (2004) – «Gustavi s Neretve» & Rafo
• "Bižidu dani" (2005) – Ban & Ostali
• "More li" (2005) – Vinko Coce
• "Licem u lice" (2005) – Radojka Šverko
• "Ružo moja bila" (2005) – Goran Karan
• "Da je moja mandolina znala" (2005) – Kemal Monteno
• "Idi s njom" (2005) – Zorica Kondža
• "Karta devera" (2005) – Massimo
• "Biži ća!" (2005) – Luky
• "Vrime čini svoje" (2005) - Đorđi Peruzović

Bibliografska lista

Prilog uz Bibliografiju na stranici za diskusiju

Historijski izvori

• Novinske vijesti i javljanja domaćih medija sa prostora bivše Jugoslavije iz vremena od 1960. do 2005., koja su najvećim dijelom ostala nepotpisana, s obzirom da se isključivo radi o sasvim malim informacijama iz dnevne ili sedmične štampe (dnevni listovi: Slobodna Dalmacija, Vijesnik, Oslobođenje, Borba, Politika, Nova Makedonija, Novi list, Jutarnji list i Večernji list; sedmični listovi: Nedjeljna Dalmacija, Nedelja, Vijesnik u srijedu; magazini: Studio, Ven, Stil, Ilustrovana politika, Polet).
• Slična je stvar i sa radijskim i televizijskim snimcima, pogotovo onim starijeg datuma (Televizija Zagreb, Hrvatska televizija (emisija Crno-bijelo u boji), Televizija Marjan, NTV Hayat, Radio Sarajevo, Radio Split, Radio Dalmacija, Radio Brač).
• Tonski materijal sa festivalskih albuma objavljen je na preko 60ak (dugosvirajućih) gramofonskih ploča (LP), kazeta i CD-a sa svim bookletima, popratnim tekstovima i omotnicama, a u tonski materijal ubrajaju se i solistički albumi ili prigodne kompilacije festivalskih izvođača iz posljednjih 45 godina.
• Internet stranice 1. izvođača koji su obilježili festivalske godine (Meri Cetinić, Tereza Kesovija, Seid Memić Vajta, Severina i drugi), 2. diskografskih i producentskih kuća (Skalinada, Croatia Records), 3. portala popularne kulture (balkanmedia, iskon, yu svaštara, nostalgija, croart).
• Ostali pisani materijal: festivalski bilteni iz 1970ih i 1980ih godina, te njihova internet-izdanja iz 1990ih, press materijal diskografskih kuća "Jugoton" i PGP RTBa iz 1970ih i 1980ih godina, reklamno-propagandni materijal festivalskih izvođača, te lične zabilješke iz dnevnikâ 1989. - 2005.
• Lični razgovori sa savremenicima, koji su Splitski festival doživjeli iz prve ruke kao dio festivalskog tima, novinari, izvođači, skladatelji ili posjetitelji na Prokurativama.

Literatura

Stručne ili sekundarne literature (isključivo) na temu Splitskog festivala do sada nije bilo, mada se navodno već od 1999. čeka izdanje G. Pelaića iz Splita, koji - prema vlastitim navodima- čeka da ga objavi.

U sekundarnu literaturu ovdje se mogu ubrojati neki od leksikona domaće pop kulture i muzike:

• Adrić/Arsenijević/Matić: "Leksikon Yu mitologije", Beograd/Zagreb 2000
• Janjatović, Petar: "Ilustrovana Yu Rock enciklopedija 1960 - 1997", Beograd 1998
• Luković, Petar: "Bolja prošlost. Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989", Beograd 1989
• Mandić, Igor: "Arsen", Zagreb 1983
• Radaković, Siniša: "Mala enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe", Rijeka 1994
• Vrdoljak, Dražen: "Zdenko Runjić: Moj galebe" (booklet petorostrukom CD-Boxu sa pjesmama Zdenka Runjića objavljenih najvećim dijelom i na Splitskom festivalu), Split/Zagreb 2003
• XXXY (grupa autora): "Album jugoslovenske pop kulture", u pripremi, izlazi u Ljubljani u maju 2006 (sadrži i ovaj tekst Splitskog festivala sa potpunim imenom autora)