Fernando Álvarez de Toledo Alba

Fernando Álvarez de Toledo Alba zapravo Fernando Álvarez de Toledo y Pimentel, 3 vojvoda od Albe, znan kao Željezni vojvoda (29. oktobar 1507., Piedrahita - 11. decembar 1582, Lisabon) bio je španjolski general i državnik, poznat kao osvajač Portugala 1580. i po tiraniji koju je provodio kao generalni guverner Španjolske Nizozemske (1567.-73.).[1]

Fernando Álvarez de Toledo Alba
Biografski podaci
Datum rođenja 29. oktobar 1507.
Mjesto rođenja Piedrahita Španjolska
Datum smrti 11. decembar 1582.
Mjesto smrti Lisabon, Portugal
Nacionalnost Španjolac
Titule Vojvoda od Albe
Vojna karijera
Čin general
Ratovi Kampanja na Portugal 1580., Kampanja na Tunis 1535.

U toj je provinciji osnovao Savjet za nevolje, kog su posprdno zvali Savjet krvi, zapravo sud koji je poništilo lokalne zakone i osudio oko 12,000 ljudi zbog pobune.[1]

Biografija uredi

Alba je rođen u plemićkoj porodici koja je dugo služila kastiljskim kraljevima. Oko 1524. se pridružio španjolskim snagama koje su se borile protiv francuske vojske kod Fuenterrabíje, u kojoj se tako istaknuo da je postavljen za guvernera grada kad je on zauzet. U slijedećim kampanjama se toliko istakao da je stekao status najboljeg komandanta svog vremena. Inzistirao je na rigoroznoj disciplini i treningu vojnika i razvio taktičko korištenje vatrenog oružja, uz to je bio majstor logistike, a najveći adut mu je bilo nepokolebljivo samopouzdanje. Komandirao je dijelom vojske cara Karla V. u uspješnoj kampanji na Tunis 1535., a nakon tog od 1546. do 1547. i carskom vojskom protiv njemačkih luteranskih kneževa iz Schmalkaldskog saveza. Svojom pobjedom kod Mühlberga u aprilu 1547. Alba je uzdigao Karla V. do zenita njegove moći.[1]

Nakon tog je 1552. postavljen za komandanta carskih snaga u Italiji 1552. Kad je umro Karlo V. i nasljedio ga sin Felipe II postavljen je 1556. za vicekralja Napuljskog Kraljevstva. U posljednjoj fazi francusko-španjolskog rata uItaliji, nadmudrio je rivala Françoisa de Guisa, i prisilio papu Pavla IV da se pomiri sa Španjolskom 1557.[1]

Alba je 1559. postao jedan od dva vodeća ministra kralja Felipea II.[1]

Još 1563. je savjetovao kralja da pobije sve vođe opozicije u Niskim Zemljama. U to vrijeme slan je u delikatne diplomatske misije 1565. u Kraljevinu Francusku na pregovore sa Catherinom de' Medici.[1]

Nakon ustanka 1566. Felipe II je poslao Albu u augustu 1567. u Niske Zemlje, sa velikom vojskom da kazni pobunjenike, iskorijeni krivovjerje i ponovno učvrsti poljuljanu kraljevu vlast. Alba je pohapsio neke manje važne vođe pobune kao što je Lamoral grof od Egmonda i Philipp od Montmorencya, i osnovao potpuno novi sud Savjet za nevolje, koji je poništio sve lokalne zakone i osudio oko 12000 ljudi za pobunu, pa su mnogi pobjegli iz zemlje. Pored tog upustio se u ekonomski rat sa Kraljevinom Engleskom i podizanjem poreza, što ga je učinilo omraženim, ali nije donjelo neku korist.[1]

Do 1572. Geuzeni (holandski gerilci i pirati) su zauzeli veći dio zemlje, istovremeno su oranjski prinčevi Wilem i Lodewijk provalili iz njemačkih i francuskih grofovija. Alba je uspio poraziti ustanike na kopnu i ponovno zauzeti veći dio zemlje, gdje su njegove trupe počinile strašne zločine. Ali kako nije imao dovoljno brodova da parira Geuzenima, primorski gradovi i Zeland ostali su izvan njegovih ruku.[1]

Zbog tog ga je Felipe II - 1573. smjenio i vratio u Španjolsku. Ponovno je angažiran 1580. da zapovijeda invazijom na Portugal. To je ispala njegova najbriljantija vojna kampanja, jer je u nekoliko tjedana zauzeo Lisabon.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 „Fernando Álvarez de Toledo y Pimentel, 3er duque de Alba” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 2.05. 2022. 

Vanjske veze uredi