Fausto Coppi

(Preusmjereno sa stranice Fausto Kopi)

Fausto Kopi (ital. Angelo Fausto Coppi; 15. septembar 19192. januar 1960.) je bivši italijanski profesionalni biciklista. Kopi, koji je imao nadimak Šampionisimo (ital. il Campionissimo), je bio jedan od najuspešnijih i najpopularnijih drumskih biciklista svih vremena. Osvojio je dva puta Tur de Frans i pet puta Điro d’Italiju.

Anđelo Fausto Kopi Icône cycliste
Fausto Kopi na Tur de Fransu 1952. godine.
Lične informacije
Ime Fausto Kopi
Nadimak Šampion, (ital. il Campionissimo)
Datum rođenja (1919-09-15)15. 9. 1919.
Državljanstvo  Italija
Visina 1,77 m
Informacije o timu
Trenutno član tima Završio karijeru
Disciplina Drumski / traka
Tip vozača Brdaš
Profesionalna karijera
1938 — 1939
1939 — 1940
1941
1941 — 1942
1945
1945 — 1956
1957
1958
1959
Dopolavoro Tortona
Legnano
Bianchi
Legnano
Cicli Nulli Roma
Bianchi - Pirelli
Carpano - Coppi
Bianchi - Pirelli
Tricofilina Coppi
Uspesi
Tur de Frans
Tur de Frans 2 (1949, 1952)
  Brdske etape: 2 (1949, 1952)
Điro di Italija
Điro di Italija 5 (1940, 1947, 1949, 1952, 1953)
  Brdske etape: 3 (1948, 1949, 1954)
Klasične biciklističke trke
Milano—Sanremo: 3 (1946, 1948, 1949)
Pariz—Rube: 1 (1950)
Điro di Lombardija: 5 (1946, 1947, 1948, 1949, 1954)
Šampionati i druge trke
Svetski šampion
(drumska trka)
1 (1953)
Nacionalni šampion
(drumska trka)
4 (1942, 1947, 1949, 1955)
Pariz - Nica 1950. godine.
Gran pri deset nacija 1946 i 1947. godine

Podaci od: 15. jul 2016..

Detinjstvo i amaterska karijera uredi

Kopi je bio jedan od petoro dece koje su imali bračni par Domeniko Kopi i Anđolina Boveri, Fausto je bio četvrto dete, rođen je 15. septembra 1919. u 5.00 ujutru. Njegova majka je htela da mu da ime Anđelo, ali je otac insistirao da bude Fausto, pa su mu dali ime Anđelo Fausto, ali je tokom većeg dela života bio poznat samo kao Fausto.

Tokom detinjstva, bio je slabog zdravlja i nije imao interesovanja za školu, koju je napustio sa 13 godina. Prvu trku vozio je sa 15 godina, sa ostalim momcima koji nisu bili ni u jednom timu. Kopi je osvojio prvu nagradu, 20 lira i sendvič od salame.

Licencu je dobio 1938. godine i osvojio je prvu trku, u Kastelaniji. Pobedio je sam i za nagradu je dobio sat sa alarmom. Đuzepe Kavana mu je savetovao da počne da vozi individualno ili da bude poluprofesionalac, da bi vozio i sa profesionalcima i sa amaterima. Poslao je Kopija na Tur Toskane 1939. i dao mu savet da prati Đina Bartalija, ali je morao da se zaustavi jer mu se slomio točak. U maju je osvojio trku koja se računala kao nacionalno prvenstvo za nezavisne vozače. Kopi je došao sam, sedam minuta ispred drugoplasiranog.

Profesionalna karijera uredi

Kopi je počeo profesionalnu karijeru u avgustu 1939. godine, a već 1940. ostvario je najveći uspeh, osvojio je Điro d’Italiju, sa samo 20 godina. 1942. je postavio rekord u vožnji na sat vremena (45.798 km.) na velodromu u Milanu, koji je bio na snazi 14 godina, dok ga nije srušio Žak Anketil 1956. Njegova karijera je bila prekinuta zbog Drugog svetskog rata. 1946. se vratio biciklizmu i postigao je neverovatne uspehe, koje je dostigao samo Edi Merks.

Dvaput, 1949. i 1952. Kopi je osvojio i Điro i Tur iste godine, prvi kome je to pošlo za rukom. Điro je osvojio pet puta, što je rekord, koji deli sa Alfredom Bindom i Edijem Merksom. Tokom Điro d’Italije 1949, ostavio je Bartalija 11 minuta iza na usponu na Pinerelo. Tokom Tura 1949. imao je pola sata ispred svih, osim Bartalija.

Osvojio je Điro di Lombardija trku rekordnih pet puta, a klasik Milan—Sanremo osvojio je tri puta. Na Milan—Sanremu 1946. napao je sa još devet vozača na 293 kilometra do cilja i pobedio je sa 14 minuta. Kopi je bio i svetski šampion 1953. godine.

1952. na Turu se vozio prvi put uspon Alp d'uez, Kopi je napao na šest kilometara do vrha i jedino ga je pratio Žan Robik, ali je i on brzo otpao Kopi je osvojio Tur de Frans sa 28 minuta ispred drugoplasiranog, zbog čega je direktor Tura morao da udvostruči nagradu za niže pozicije, kako bi održao interesovanje vozača. To je bio Kopijev zadnji Tur, vozio je tri i osvojio dva.

Kopijev mlađi brat, Sers Kopi, umro je 1951. od posledica pada u toku sprinta na Điru Pijemonta. To je ostavilo velike posledice na Fausta i nikad nije uspio da dostigne svoje stare rezultate. Bio je prvi koji je otpadao na svakoj etapi na Vuelta a Espanji 1959. Organizatori su smanjivali etape da bi bili sigurni da će Kopi završiti. Kopi se promenio, uzimao je drogu pre trka, a 1959. je završio karijeru.

Rivalstvo sa Bartalijem uredi

Kopijeva karijera označila je i početak zlatnog doba u biciklizmu. Rivalstvo Kopija i Bartalija je podijelilo Italiju, navijači su bili "Kopijani" i "Bartalijani". Kopi je doveden u tim Legnano 1940. da bude pomoćnik Bartaliju, a njihovo rivalstvo je započelo kad je Kopi, kao pomoćnik, osvojio Điro 1940. U nastavku karijera, vodili su veliku borbu, uključujući i svetsko prvenstvo 1948. kada nisu hteli da rade jedan za drugog i suspendovani su na tri meseca. Njihovo rivalstvo umanjilo se 1952. kada su podelili bocu vode na Turu, a zatim su i sarađivali na usponu.

Život tokom Drugog svetskog rata uredi

U toku Drugog svetskog rata, Kopi se priključio vojsci, oficiri su insistirali da nastavi da vozi bicikl, ali u martu 1943. poslali su ga u Severnu Afriku, gde su ga zarobili Britanci i bio u logoru gde je delio tanjir sa ocem Klaudija Kjapučija. 1945. Britanci su premestili Kopiju u bazu u Kazerti u Italiji. Tamo je radio za oficira koji nikad nije čuo za njega. Kad je pušten, rat je skoro bio gotov, Kopi je na biciklu otišao kući, a već 8. jula 1945. osvojio je trku u Milanu, nakon četiri godine bez trkanja. Iste godine osvojio je i Milan—Sanremo.

Privatni život i smrt uredi

Kopi je bio oženjen sa Brunom Ćimpolini. U avgustu 1948. upoznao je Đuliju Očini na jednoj trci. Nakon trke, ona je otišla kod njega u hotel i tražila je fotografiju. Od tada su njih dvoje provodili sve više vremena zajedno. Dobili su sina, a Bruna Ćimpolini je odbila razvod, jer je to bilo sramotno, a u nekim delovima države i nelegalno.

1959. predsednik Burkine Faso, Moris Jameogo, pozvao je Kopija, Rafaela Žeminjanija, Žaka Anketila, Lujsona Bobea, Rodžera Hasefodera i Henrija Anglada da voze protiv lokalnih vozača.

Žeminjani i Kopi su se zarazili malarijom, Žeminjani se izvukao, ali je Kopi umro. Italijanski sportski list"Gazeta delo sport", napisao je članak o Kopiju, u kome je napisato da se nadaju da će im Bog uskoro poslati novog Kopija. Kopi je bio ateista.

U januaru 2002. čovek koji se predstavio kao Đovani i koji je živio u Burkini Faso do 1964. izjavio je da Kopi nije umro od malarije već od predoziranja kokainom.

U sudu u Tortoni pokrenuta je istraga oko Kopijeve smrti i zatražili su eshumaciju da bi utvrdili postojanje otrova, ali kako ona nije odobrena godinu dana, slučaj je otkazan.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi