Faik Konica (Konica, 15. ožujka 1875. – Washington, 15. prosinca 1942.) je bio albanski književnik i ambasador.

Faik Konica
Biografske informacije
Rođenje15. 03. 1875.
Konica (Osmansko carstvo)
Smrt15. 12. 1942.
Washington, D.C. (Sjedinjene Američke Države)
Obrazovanje
Zanimanjeknjiževnik i ambasador
Opus
Jezikturski
Potpis

Životopis uredi

Konica je pravi slučaj dječaka enfant prodige. Osnovno obrazovanje je dobio na turskom jeziku u Konici[1] a poslije kratkog vremena nastavio školovanje na Katoličkom sjemeništu (Saverianum) u Skadru[1] te na čuvenoj Gimnaziji Galatasaray u Istanbulu[1]. 1890. je preselio u Francusku, najprije u Lisieux, zatim 1892. u Carcassonne, da bi se upisao na Univerzitetu u Dižonu, gdje je diplomirao 1895. iz romanistike[1]. U Parizu je nastavio studije na Collège de France gdje je učio srednjovjekovni francuski, grčki i latinski[1]. Napokon je studije okončao na Univerzitetu Harvardu[1]. U 21. godini Konica je zaključio svoje visoko obrazovanje na nekim među najpriznatijim školskim ustanovama svog vremena. Tečno je govorio albanski, talijanski, francuski, njemački, engleski i turski. Iskustvo u Francuskoj je ulilo u njemu tradiciju liberalizma i demokracije.

1896. u Bruxellesu je osnovao časopis Albania, koji se tiskao, kasnije u Londonu (od 1902.), do 1909. godine. Časopis će se pokazati kao ključno periodično glasilo za razvoj albanske književnosti, jer su se na njemu tiskali tekstovi autora raznog podrijetla i narječja, svi dijeleći isti etnički pečat. Na tim su se stranicama pojavili Mitko, Kristoforidi, Fishta, Çajupi, Noli, Skiroi i postigli prve uspjehe[1]. U Londonu Konica je se sprijateljio sa Apollinairom[2], s kime će se dugo družiti pa i dijeliti ljubavne nevolje.

1909. je odselio u Sjedinjene Države i postao urednik novina Sunce (albanski: Dielli), zvanično glasilo albanske zajednice u Americi, odnosno glas udruge Zemlja (albanski: Vatra).
1912. odputovao je u London gdje je u ime udruge Vatra zagovarao albanske interese na Londonskoj konferenciji[1]. Na tom susretu je se odlučila sudbina albanskog naroda, tako da je Albanski narodni preporod dostigao nacionalnu samostalnost i proglašenje prve Albanske države. U martu 1913. je sa Fan Nolijom organizirao Albanski kongres u Trstu[3].

1914. nalazio je se u Austro-ugarskom carstvu (Beč, Feldkirch, Baden) a kada je izbio rat između Kraljevine Italije i Austro-ugarskog carstva, odselio je u Švicarsku. U Lausanni je 2. novembra 1915. zajedno sa Mehdijom i Mit'hatom Frašerijom objavio raspravu L'Allemagne et l'Albanie (Njemačka i Albanija) u kojoj napada njemačku podršku na planu podjele Albanije između Grka i Slavena[1]. U martu 1916. putovao je u Sofiju sa Derviš Himom, zatim u Austriju, iz koje je pobjegao jer su ga austrijske vlasti pratile pod sumnjom.

1921. je se vratio u Sjedinjene Države, gdje je odabran za predsjednika Vatre i urednika Diellija. 1926. predsjednik Albanije Zogu ga je imenovao prvim albanskim ambasadorom u Sjedinjenim Država. Konica je bio na tom mjestu do Italijanske invazije Albanije (1939)[1][4].
Umro je u Washingtonu 1942. godine, sahranjen je u Bostonu na groblju Forest Hills[1].

Poslije pada komunizma u Albaniji (decembar 1990.) njegove su mošti premještene u Tiranu[1].

Književno djelo uredi

Konicin doprinos u albanskoj književnosti je relativno malen, ali je njegov utjecaj na kulturu i na pisce svoga vremena bio ogroman. Točnije rečeno, Konica je bio jedan od najbistrijih intelektualaca i poligrafa svoga vremena i nesumljivo najvažniji albanski intelektualac u prvoj polovici 20. stoljeća. Na polju književnosti, njegov časopis Albanija je imao ključnu ulogu za tadašnju generaciju pisaca. Borio je se za samostalnost Albanije, ali istovremeno i nastojao da priključi albanski narod Zapadnoj kulturi, da otvori Albaniju prema Zapadu.
Njegovo djelo nastavlja prosvjetiteljsku francusku tradiciju (Diderota na primjer) i ističe se po eleganciji stila, po fluidnoj i harmoničnoj prozi, po originalnošću sadržaja, velikoj kulturi i poznavanjem međunarodne literature. U članu Për themelimin e një gjuhës letrarishte shqip (O temelju albanskog književnog jezika) Konica naglašava kako je nužno stvoriti jedan jedinstveni književni albanski jezik.
Mnoga njegova djela su ostala nedovršena ili u ulomku. Bio je plodan i mudar satirist (Veleposlanstvo tlačitelja u Parizu ; Doktor Igla otkriva korijene drame Mamurrasa ; Četiri priče o Zululandu).
Među najpoznatijim njegovim tekstovima ostaje Kako mi se ukazala Albanija.

Djela uredi

  • (alb) Nën hien e hurmave (1899.) | U sjeni palmi
  • (alb) Një ambasadë e zulluve në Paris (1922.) | Veleposlanstvo tlačitelja u Parizu
  • (alb) Dr. Gjëlpëra zbulon rënjët e dramës së Mamurrasit (1924.) | Doktor Igla otkriva korijene drame Mamurrasa
  • (alb) Shqiperia si m'u-duk (1929.) | Kako mi se ukazala Albanija
  • (alb) Kater Perrallat e Zululandit | Četiri priče o Zululandu
  • (alb) Shqipëria : kopshti shkëmbor i Evropës Juglindore | Albanija : kamenjar jugoistočne Europe
  • (alb) Vepra | Sabrana djela (2001.)

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 (en)„Robert Elsie, Introduction to Faïk Konitza, 2000.”. Pristupljeno 30. 05. 2021.    (PDF)
  2. (fr)„Luan Starova, Faik Konitza and Guillaume Apollinaire”. Arhivirano iz originala na datum 2007-07-03. Pristupljeno 30. 05. 2021. 
  3. (en)„Robert Elsie, Albanian Voices : Fan Noli”. Arhivirano iz originala na datum 2011-04-16. Pristupljeno 30. 05. 2021. 
  4. (en)„Religion: Sister Act 1938.”. Pristupljeno 30. 05. 2021. 

Bibliografija uredi